Danas su k nama po tko zna koji put stigli "putnici bez granica" ... Tko zna koji su razlozi natjerali ovu grupu da odustane od hoda prema svom cilju? Glad, umor, ili nešto treće...? Kad ih gledam ovakve u meni se javljaju dvojaki osjećaji, i ljutnja i žaljenje. Ljutnja jer su uzurpirali mir naših ognjišta i unijeli nelagodu u naše živote. Žao mi ih je jer pate daleko od svoga doma, tumarajući bespućima naših šuma i planina - "od ne mila do ne draga", ne sluteći da su možda samo puko sredstvo za ostvarenje nečijih planova, da su žrtve nadmetanja globalnih moćnika. Ili su ipak ovo samo nevoljnici koji su u potrazi za novim domom i sigurnom budućnosti za sebe i svoju djecu...?

  

Sjeli su ispred pošte i čekaju policiju

You have no rights to post comments