"Prezimena u Crnoj Gori", Vukote i Akima Miljanića.
Bogavac, Pješivci (u 15. v.) iselili se u razna područja; Zaostro i Veliđa (Berane). Doselili su se iz Bogutova Dola (Rovca). Od njih su u: Žari, Matovina, Podbišću, uz Taru; Bio (Bijelo Polje); Bor u Gornjem Bihoru (Bijelo Polje), od ovih su Pačariz i drugi; Kotor

Katunska nahija ima devet plemena: Cetinje, Njeguši, Ćeklići, Bjelice, Cuce (Velje i Male), Ozrinići (Čevljani), Pješivci (Gornji i Donji), Zagarač (Gornji i Donji) i Komani (Komani u užem smislu i Bandići)


Po Vukoti i Akimu Miljaniću prezime Matovina je usko povezano s prezimenom Bogavac.

Petar Šimunović kaže "Iako se prezime Matovina često spominje u Saborskom i danas najčešće u Zagrebu, predpostavljam da je to dalmatinsko – primorsko prezime."

Tekst ispod govori o naseljavanju Kolašina (Crna Gora) krajem 19. stoljeća, a još 1774. god. (vojne knjige) u Saborskom imamo spomen prezimena Matovina.

U tekstu ispod je detaljno opisana podjela zemlje, te na jednom mjestu piše "uz kosu između Matovine i ..." Način na koji je napisano, prije bi se dalo zaključiti da se radi o toponimu ili nekadašnjim pastirskim stanovima Matovina koji su tu nekada živjeli...!? Toponim Matovine se i dan danas spominje u Crnoj Gori u Općini Mojkovac.

Isječak teksta:

"Granica te ispaše Šiško jezero, iz jezera obrća ka jugoistiku pored turske granice, kosom između Reljine i Maloga jezera i sve kosom do na Gredu na vrh livada do kraja livada Gavra Vukovića, s kose iskraj livade Gavrove obrće u zapad, pa sve kosom i međašima rečene livade do u Branik. Sa dna kose i Branika obrće u sjever posred gore ispod zimskijeh stanova, podno Potrka pa u glavicu navrh Potrka, iz glavice pravo linijom i postavljenim međašima u Do navrh glavice, od jugozapadne strane do Svatovskog groblja i glavice do navrh Razvršja, pravac niz kosu pa u Jelje i u rijeku Bjelojevićku... iz rijeke ide naviše uz kosu između Matovine i Rikalovine, pa sve kosom do navrh Bjelogrivca u Lumer koji graniči s Turskom. Iz Bjelogrivca obrće k južnoj strani pored turske granice pravo na Čadorišta, a s Čadorišta na Međugorje u Šiško jezero đe se sastaje s počektom istih granica."

Katun na Šišku

Milovan - Mušo Šćepanović:
NASELJAVANJE KOLAŠINA (1879-1886)

Rovčane koji stajahu u Melaju za Goleš, njih podijelismo popoli: tri čete da ostanu u isti stari katun, a druge tri čete preselismo na katun na Šišku. Imenujemo rovačke čete koje preselismo na Šišku: prva četa Bogutovska s Babljaka, druga četa Međuriječka iz Juškovića Polja, i treća četa Vlahovićka iz Drpa. Navedene čete naselismo u isti katun na Šišku s Podbišćanima zajedno, i tamo im isti katun podijelismo đe će koji graditi torove i kolibe, a paša da im je zajedno, što međašismo i stavismo granice oko cijele ispaše. Granica te ispaše Šiško jezero, iz jezera obrća ka jugoistiku pored turske granice, kosom između Reljine i Maloga jezera i sve kosom do na Gredu na vrh livada do kraja livada Gavra Vukovića, s kose iskraj livade Gavrove obrće u zapad, pa sve kosom i međašima rečene livade do u Branik. Sa dna kose i Branika obrće u sjever posred gore ispod zimskijeh stanova, podno Potrka pa u glavicu navrh Potrka, iz glavice pravo linijom i postavljenim međašima u Do navrh glavice, od jugozapadne strane do Svatovskog groblja i glavice do navrh Razvršja, pravac niz kosu pa u Jelje i u rijeku Bjelojevićku... iz rijeke ide naviše uz kosu između Matovine i Rikalovine, pa sve kosom do navrh Bjelogrivca u Lumer koji graniči s Turskom. Iz Bjelogrivca obrće k južnoj strani pored turske granice pravo na Čadorišta, a s Čadorišta na Međugorje u Šiško jezero đe se sastaje s počektom istih granica. Ovi sada naseljeni katun ima svoje imenovane granice oko cijele ispaše, ako je volja da se drže kao što su ograničene đe se nalazi granica s Turskom od istočne strane, od južne livade Gavra Vukovića, od zapadne Branik i livade u Dolove i od sjevra selina Bjelojevićka i Podbišćka."

Isječak teksta iz Prostornog plana Općine Mojkovac (Crna Gora)

Katun Vragodo (slika gore) je najbliži "lokalitetu" Matovine

 

"Katuni, kao dodatni turistički sadržaji, osim ključnih planinskih centara, predstavljaju turistčku ponudu koja obezbjeđuje specifičnost i prepoznatljivost Sjevernog regiona Crne Gore. U opštini Mojkovac razvijaće se na prostorima: Vragodo, Matovine, Bjelogrivac, Sjenokosi, Vrioci, Lumer, Čadorište, Žuber i područje ispod Žarskog katuna prema Vragodolu."

Izvor: montenegrina.com

 

http://www.mojkovac.me/images/stories/dokumenti/pup_mojkovac_tekst.pdf

"Točnije rečeno, lokaliteti na kojima treba da počiva budući Ski centar ,,Mojkovac'' zauzimaju prostor: Vragodola, kao polaznog amfiteatra, Crne Lokve, Svatovskog groblja, Žubera, Lumera, Ogorelice, preko Bjelogrivca, Matovina, Žarske kose, Marinkovca, Mučnice, do Vrioca."

 

 

"Turisti bi mogli biti smješteni u više manjih turističkih naselja na samoj Bjelasici (moguće lokacije su Katun Vragodo, Kartun Žarski, Prodana – Vrioca, Sjenokosi, Matovine i sl.)" Očito se radi o napuštenim nastambama i naseljima ili ostacima naselja koja se nalaze na velikoj nadmorskoj visini, a Općina Mojkovac te pozicije vidi kao dobru turističku atrakciju. Danas u Crnoj Gori ne postoji prezime Matovina, što  znači ako su nekada tamo i živjeli da su se davno pred Turcima kao pleme (moja baka i stariji ljudi kojki su rođeni krajem 19. i početkom 20. stoljeća za naše prezime su govorili "pleme") povlačili prema sjevero-zapadu, Dinarskim gorjem, i tako se negdje u 17. stoljeću naselili u Saborski koje je tada bilo na rubu ili izvan dosega turskih osvajanja, jer je Požarevačkim mirom 1718. uvelike je smanjena turska opasnost,.

Matovine su se u Saborskom bavili uglavnom stočarstvom, tome ide u prilog i činjenica da su se naselili u vrletni dio Saborskog, u Biljevinu, a potom u Kuselj i Matovinski Lisinu.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi