Damir Milaković
Zagreb, travanj 2020. godine

Prezime Matovina

Prilog istraživanju jezičnog podrijetla, povijesne i geografske rasprostranjenosti prezimena Matovina

Cijeli članak je dostupan ovdje

 

Sažetak

U radu se na temelju malobrojnog objavljenog arhivskog materijala i publikacija prikazuje i analizira jezično podrijetlo bunjevačkog prezimena Matovina, njegova povijesna i geografska rasprostranjenost u Republici Hrvatskoj. Dati su i toponimi na području Republike Hrvatske i Crne Gore koji sadrže ime Matovina.

Ključne riječi: Matovina, prezime, ime, Bunjevci, Lika, Podgorje.

 

1. Jezično podrijetlo prezimena Matovina

1.1. Motiv i vrijeme nastanka prezimena

Obzirom na jezično podrijetlo prezimena Matovina (motiv prezimena, značenje, način nastanka, vrijeme nastanka i način razvitka prezimena), prezime sam svrstao u dvije moguće skupine:

1. Prezime je motivirano osobnim imenom,

2. Prezime je motivirano nadimkom.

1.1.1. Prezime je motivirano osobnim imenom

Prezime Matovina (porijeklom Bunjevci ili »katolički Vlasi«) je motivirano osobnim (muškim) svetačkim imenom1 Matej (lat. Matthias, Matthew) ili Matija (lat. Matthaeus, Matthäus, Mattheus)2 koji su u govoru često izjednačeni3,4 ili vjerojatnije, nekom od njihovih brojnih ponarođenih izvedenica na području jugozapadnog Balkana nastalih kraćenjem (pokraćivanjem) i/ili derivacijom (sufiksacijom)5 svetačkog imena (npr. 1455. god. na području današnje R. Kosovo: Matoš; BiH 1585-1604. god.: Matija, Matijaš, Matko, Matuša; R. Hrvatska - Lika 1433-1712. god.: Matijaš, Matiaš, Matissa, Matul, Matko, Matijac, Matij, Matti, Matas, Mate, Mato, Matia, Matan, Matovina; lat. Matheus, Mathia, Mathesa, Mathko, Matcho),6 a moguće da je nastalo u drugoj polovici XVII. stoljeća u velebitskom Podgorju (Cesarica)7 pa su ga nositelji prezimena imali već prije svoga doseljenja u Liku8 ili je nastalo najkasnije u prvoj polovici XVIII. stoljeća u sjevernom dijelu Like (Saborsko).9

Nije isključena mogućnost da je prezime Matovina u doba formiranja bilo motivirano osobnim narodnim imenom muške osobe Matovina10,11 bez promjene izvornog oblika12 (Mattouina),13,14 a koje proizlazi iz osobnog svetačkog imena Matej/Matija ili neke od njegovih brojnih ponarođenih izvedenica.

 

*Članak je nastao u Zagrebu, u razdoblju ožujak-travanj 2020. godine na poticaj Ivana Matovine iz Saborskog.

(Fotografiju u članak dodao saborsko.net)

---------------------------------------------------------------------

1 Za potrebe ovog članka riječ „Osobno ime” označava vlastito ime (lat. nomen proprium) fizičke osobe. Prema hrvatskom zakonu ”Osobno ime se sastoji od imena i prezimena. Ime, odnosno prezime može se sastojati od više riječi.” (Članak 2. Zakona o osobnom imenu, („Narodne novine” br.: 118/12. i 70/17.).

2 Matija je muško (danas i žensko) osobno (vlastito) ime (lat. nomen proprium) izvedeno od hebrejskog imena מַתִּתְיָהוּ (Matityahu, Matiṯyāhū, Matiṯyāh, Mattitjah) sa značenjem „Božji dar”, „dar boga Jehove” prevedeno na starogrčki Ματθαῖος (Matthaios), a na latinski Matthias (I. ili a deklinacija, nepravilan nominativ). Matej je muško osobno (vlastito) ime izvedeno od hebrejskog imena Mattai i istog značenja kao i ime Matija, prevedeno na starogrčki Μαθθαιος, a na latinski Matthaeus, Matthäus, Mattheus (II. ili o deklinacija -us), Matthew (u sjevernoj Europi) (Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb 1995, 256: Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga druga K-poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972., 377-378). Ime se već od polovice X. stoljeća (Hrvati, Bugari i Srbi primili su kršćanstvo krajem IX. stoljeća) proširilo „s kršćanstvom u svih Slavena”, a motiv su dva Isusova učenika: Sveti Matej (apostol i evanđelist, kršćanski svetac) i Sveti Matija (apostol koji je izabran kao zamjena Judi Iškariotu i evanđelist (apokrifni), kršćanski svetac). U Rimokatoličkoj crkvi blagdan Sv. Mateja apostola i evanđelista se slavi 21. rujna (po Gregorijanskom kalendaru), a u Pravoslavnoj crkvi po Julijanskom kalendaru 16. studenoga (ili 29. studenoga po Gregorijanskom kalendaru). Blagdan Matije apostola u Rimokatoličkoj crkvi je prebačen nakon završetka Drugoga vatikanskoga koncila sa 24. ili 25. veljače (datum se u prijestupnoj godini pomicao za jedan dan) na 14. svibnja („Sveti Matija led razbija,...” ili „Matȋj Vȉnoriz“ u svibnju? Kuda ide ova Crkva.), a u Pravoslavnoj crkvi se slavi 09. kolovoza po Julijanskom kalendaru (ili 22. kolovoza po Gregorijanskom kalendaru).

3 Više o imenima sv. Mateja i sv. Matije i njihovim spomendanima u: Sanja Vulić, „O hrvatskim pučkim imenima spomendana sv. Matije, apostola, i sv. Mateja, apostola i evanđelista, s etnoonomastičkoga aspekta”, Folia onomastica Croatica, knjiga 24, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2015., 125-141, pristupano 13.04.2020., https://hrcak.srce.hr/folia-onomastica.

4 Više o riječi Matej i Matija u: Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga druga K-poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972., 378, pristupano 20.03.2020., https://ia800304.us.archive.org/28/items/EtimologijskiRjecnikHrvatskogaIliSrpskogaJezika/PetarSkok-EtimologijskiRjecnikHrvatskogaIliSrpskogaJezika.pdf; Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1908-1922., 397 pristupano 20.03.2020., https://archive.org/details/prinosi_za_hrvatski_pravno_povjestni_rjecnik_1908-vladimir_mazuranic/page/n4/mode/2up; Pero Budmani i Tomislav Maretić, ur., Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio VI, Zagreb 1904-1910., 518, 523, 531, 533, pristupano 20.03.2020., https://ia802605.us.archive.org/34/items/rjecnikhrvatskog06jugouoft/rjecnikhrvatskog06jugouoft.pdf.

5 „Drugom se preinakom osobnim imenima mijenja značenjski sadržaj, i to progresivnom tvorbom (sufiksacijom), npr. Jàkiša (< Jáko < Jàkōv) ili regresivnom tvorbom (pokraćivanjem), npr. Bóžo (< Bòžidār). Osobna imena s takvim preinakama autor naziva varijantama osobnog imena.” (Živko Bjelanović, Onomastičke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2007., 97–110).

6 U povijesnim ispravama ime je zabilježeno u temeljnom i izvedenom obliku. U izvedenom obliku osobno ime se krati za jedan ili dva sloga, a na takvu okrnjenu osnovu dodaju se hipokoristični (-e, -o) ili deminutivni sufiksi. Osobno ime Matej/Matija i njegove izvedenice zabilježene su u XV. i XVI. stoljeću na području jugozapadnog Balkana na području današnje Republike Kosovo, Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, a rezultat su direktnog utjecaj kršćanstva (katolicizam, pravoslavlje) na tom području do dolaska Osmanlija. Vidi Dodatak.

7 Stjepan Pavičić, Vjekoslav Klaić, Jovan Erdeljanović, Rikard Pavelić, Karl Kaser, Mirko Marković i dr. ne spominju prezime Matovina u Lici, a Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju („Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara. Matovina – Cesarica”, Grujić, Plemenski rječnik, 347). „…postojala je u Cesarici zidana crkva i u srednjem vijeku koju je sagradio Martin Frankopan. Tzv. Senjski peljar zabilježio je postojanje crkve ondje 1639. Kao i drugdje, nakon naseljavanja Bunjevaca, popravljane su stare crkve. U Cesarici je to bilo 1725. Posvećena je 1745. Zabilježeno da ona 1768. pored glavnog oltara sv. Jelene, ima i dva pokrajnja: jedan na čast sv. Matije, a drugi sv. Križa. Nova crkva sagrađena je 1773.” (Mile Bogović, „Crkva u velebitskom Podgorju u prošlosti i sadašnjosti”, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, broj 45, Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo, Senj 2018., 28, pristupano 19.03.2020., https://hrcak.srce.hr/senjski-zbornik).

8 Stjepan Pavičić, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 41, Antropogeografska istraživanja III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1962, 7.

9 Proces nastanka prezimena Matovina tekao je sporo, a odvijao se na prostoru velebitskog Podgorja i Like najkasnije od 1683. godine pa sve do 1763. godine kada je prezime zabilježeno u „Muster listi” i tako potvrđena njegova stalnost, nepromjenjivost i nasljednost.

10 Više o prezimenima nalik na osobna imena u: Petar Šimunović, Naša prezimena: porijeklo, značenje, rasprostranjenost, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1985., 85-87. Vidi i: Franjo Maletić i Petar Šimunović, Hrvatski prezimenik. Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća, Knjiga 1, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2008.

 

Cijeli članak je dostupan ovdje

 

SVE O MATOVINAMA IMATE OVDJE

 

Komentari  

#1 Ivan 2020-04-22 19:04
"Vrijeme nastanka imena Matovina smještam u prvu polovicu XVII. stoljeća u obalni dio Hrvatskog Primorja (Ledenice, Krmpote, Krivi Put, Senjska Draga) i velebitsko Podgorje (Sv. Juraj) ili najkasnije u drugu polovicu XVII. stoljeća u velebitsko Podgorje (Sv. Juraj) na habsburškom posjedu (Senjska kapetanija, Primorska krajina)"

SENJ dio Saborskog gdje su Matovine mora imati neku poveznicu sa gradom Senjom ili okolicom.
#2 Ivan 2020-04-22 19:07
"Prezime je karakteristično za sjevernu Liku, naselje Saborsko koje je unatoč jakih povijesnih migracija i smjena stanovnika regionalni (područni) centar prezimena na teritoriju današnje Hrvatske u protekle 233 godine."
#3 Ivan 2020-04-24 05:33
Popisani Louinchani Ki zemglie y koliko oni imaiu...21. Mattouina Kerpan ima zemglie pod kuchiom 150 Item kod Cmitessiczi 6 156 od lett 66, Sin Nikola 40, Juan 35, Simun 25, Paual 20 Malla 2 xenskoga 7, Puskara 5” (Karl Kaser, Popis Like i Krbave 1712. godine:
#4 Ivan 2020-04-24 16:44
Proces nastanka prezimena Matovina tekao je sporo, a odvijao se na prostoru velebitskog Podgorja i Like najkasnije od 1683. godine pa sve do 1763. godine kada je prezime zabilježeno u „Musterlisti” i tako potvrđena njegova stalnost, nepromjenjivost i nasljednost.
#5 Ivan 2020-04-25 05:20
Prvi zabilježeni Matovine u Saborskom nalaze se na vojnim popisima "Muster liste" i „Standes-Tabelle” Ogulinske granične regimente iz 1763. i 1764. godine, a to su:
Marko rođ. 1740. kbr. ..?, Toma rođ. 1745. kbr. 8, Ante rođ. 1750. kbr. 9, Mate rođ. 1755. kbr. 8 i Pave rođ. 1755. kbr.9.
Prema godini rođenja najstarijeg s ovog popisa Marka Matovine 1740. možemo otprilike odrediti i godinu rođenja njegovog oca. Ako je Marko bio mladi regrut od 18-19 godina, onda bi otac mogao biti 1710.-20., a to je početak ponovnog naseljavanja Saborskog nakon Turaka.
Dakle prezime MATOVINA u Saborskom postoji najmanje 300 godina.
Početkom 18. stoljeća Saborsko se formira kao naselje - ponovno se naseljava, to nam svjedoči i početak gradnje crkve sv. Ivana Nepomuka 1726. godine na starim temeljima crkve iz 15. stoljeća, danas kapelica Rođenja BDM, spomenik kulture.
#6 Ivan 2020-04-25 05:56
Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju („Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara. Matovina – Cesarica”, Grujić, Plemenski rječnik, 347). „...postojala je u Cesarici zidana crkva i u srednjem vijeku koju je sagradio Martin Frankopan. Tzv. Senjski peljar zabilježio je postojanje crkve ondje 1639. Kao i drugdje, nakon naseljavanja Bunjevaca, popravljane su stare crkve. U Cesarici je to bilo 1725.
#7 Ivan 2020-10-14 16:19
Zbog velikog interesa Matovina za svoje porijeklo, članak stavljamo na prvo mjesto.

You have no rights to post comments