‘Reforme odmah!’ je kampanja 24sata za provođenje nužnih reformi bez kojih Hrvatska ne može izbjeći gospodarski krah ni omogućiti bolju budućnost za sve. Podržite nas i pratite svaki dan (24 sata)

Unatoč težini situacije u koju smo došli zbog pandemije koronavirusa, a pojačao ju je i zagrebački potres, danas imamo šansu kakva se rijetko ukazuje: nefunkcionalne, neučinkovite i skupe institucije, funkcije i pozicije koje su prečesto svrha samima sebi, možemo zamijeniti efikasnijim aparatom koji će biti na usluzi cijelom društvu.

Početak racionalizacije goleme mreže općina, gradova i županija, ali i brojnih državnih institucija i njihovih podružnica – što je podjednako važno - potom, ukidanje prisilnih komorskih doprinosa i smanjenje ili potpuna eliminacija nekoliko stotina parafiskalnih nameta; ukidanje onog dijela administracije koja je samoj sebi svrha, doprinijet će tome da hrvatska država postane efikasnija. Sama po sebi, brojnost ljudi u javnom sektoru nije presudna: bitna je učinkovitost koja će omogućiti stvaranje nove vrijednosti i gospodarskog rasta. No, naše su javne ustanove neefikasne. Mi imamo dvostruko veći javni sektor od onoga u Italiji, a znatno veći čak i od onoga kojega je Grčka imala prije sloma. Održavanjem postojećeg stanja zaduživanjem, znajući da nas ove godine očekuje stravičan pad BDP-a, za najkasnije par godina ući ćemo u zonu bankrota i biti prisiljeni prodati sve što nam je ostalo. Od voda, šuma i otoka, preko hotela i zemljišta, do aerodroma i energetskog sustava. Naš će financijski suverenitet preuzeti MMF i Europska komisija. Tko ne vjeruje neka pogleda Grčku. Trebamo li ići tim putem? Strani vlasnici mogu dakako biti racionalniji u upravljanju poduzećima jer žele maksimalizirati dobit, sebi, tvrtki, državi iz koje dolaze. No, ako oni mogu biti racionalni i dobri gospodari, zašto to ne bismo mogli i mi sami? Prikazivanje javnih troškova – od općina i gradova do države – dakle, trošenja javnog novca, novca građana, javno na internetu, puno je jači jamac transparentnosti od zaklinjanja čak i najpoštenijih političara. Objaviti treba sve što nije državna tajna.

 

Promjene su i ultimativno pitanje stvarnog domoljublja. Za Hrvatsku se danas bori reformama koje će omogućiti našem gospodarstvu da prodiše, za dobro svih nas. Zagreb će se obnavljati nakon potresa; naša je poljoprivreda dobila šansu, kao što će je dobiti naši obrti i industrije. Obnova svjetske i europske ekonomije nakon epidemije vodi nas prema zaključku da će novca biti; utrošimo ga na razvojne projekte, na proizvodnju, na navodnjavanje, na izvoz. Oko ovih poteza se moraju očitovati svi čelnici vodećih hrvatskih stranaka, ali i hrvatska javnost jer je riječ o sudbini zemlje. Tu nema neutralnih. I to neće biti zadatak za jednu godinu, promjene će potrajati.


Kriza u kojoj smo se našli mogla bi postati najveća prilika za pozitivne promjene u ovoj zemlji od početka državne samostalnosti.


Za vrijeme epidemije, a taj je dojam potvrdio i zagrebački potres, jasno se pokazalo da imamo vrijedne, marljive, predane ljude kojima ništa nije teško, a dužnost im je svetinja (liječnici, vatrogasci, učitelji, medicinske sestre, vozači, prodavači, pekari, poštari, ljekarnici – svi, čiji bismo štrajk itekako osjetili). Poljoprivrednici, OPG-ovi, munjevitom su brzinom prešli na novi model poslovanja koji je podrazumijevao digitalno oglašavanje i dostavu robe na kućnu adresu. Škole i mediji u cijelosti su se prebacili na novi režim rada. Studenti su učas posla izradili najdeficitarniju robu na svijetu, maske i drugu opremu za zaštitu od virusa.

Bjelodano se, nažalost, pokazalo i da je puno onih čiji se dugi izostanak s posla baš i ne osjeti. Cijeli su sektori gospodarstva bili prepušteni sami sebi iako su poduzetnici bili prisiljeni godinama financirati skupe institucije – porezima, parafiskalnim nametima, komorskim članarinama, pristojbama, rentama... Stotini tisuća poduzetnika sva ta davanja nisu osigurala brzu i kvalitetnu pomoć strukovnih komora u vremenu najteže krize, pa su se morali samoorganizirati. Zagreb je nakon potresa morala čistiti vojska. Iako grad ima „vojsku“ ljudi u uredima – to je 24.000 ljudi – najviše smo vidjeli čistoću i komunalne službe, dakle „šljakere“. Neke su institucije proizvodile čak i neposrednu štetu.

Vlada će se sigurno naći u teškoj situaciji: proračun će zbog podbačaja u turizmu i ostatku gospodarstva biti „kratak“ za 45 do 70 milijardi kuna, što je polovica proračuna. BDP bi se mogao prepoloviti. Moguće se, naravno, zbog očitog interesa vladajuće i drugih stranaka te predstojećih izbora, zadužiti pa sačuvati cijeli javni sektor netaknutim – i općine, i županije, i gradove, i komore, i agencije, i zavode, i urede, i ispostave, i administracije javnih poduzeća. No održavanjem postojećeg stanja zaduživanjem doći ćemo do ponora. Takav teret vraćanja dugova gospodarstvo neće moći podnijeti i za najkasnije par godina, doživjet ćemo ekonomski krah. Ta je perspektiva izvjesna. U tom slučaju, stradat će ono što bankari zovu „kolateralima“ – jamstvima vraćanja dugova. Nakon grčkog sloma, petina je javnog sektora ostala bez posla i petina privatnog. Sve su to mogli spriječiti da su sami poduzeli reforme na vrijeme, ali nisu. Neodgovorne vlade nisu spriječile kolaps, nego su ga odgodile i učinile težim.

Može li naša vlada - ne samo ova, nego i naredna, odnosno, naredne - preuzeti na sebe takav rizik? To je potpisivanje odgođene kapitulacije, prodaja nacionalnog interesa na rate. Vlada to dakako može učiniti, ako joj je stalo samo do političke perspektive vladajuće koalicije i njihovih stranačkih ljudi; može, ako će zamijeniti budućnost naše djece za sigurnost svojih kadrova, zbog klijentelizma. No smije li to vlada učiniti? Ako joj je Hrvatska na srcu, ne smije i neće. Ako se sami ne brinemo o perspektivi nacionalnog razvoja, nemamo nikakvo pravo na iluziju da će to stranci činiti umjesto nas, ili bolje od nas.

Racionalizacije koje sada možemo – odnosno, moramo - poduzeti sami, voljom vlade, mogu efikasno i na vrijeme spriječiti takav scenarij.

Moramo krenuti u racionalizaciju skupe mreže od 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave. Moramo smanjiti ili ukinuti većinu parafiskalnih nameta. Moramo omogućiti poduzetnicima, obrtnicima, poljoprivrednicima i raznim profesijama pravo na slobodno plaćanje članarina strukovnim komorama. Moramo racionalizirati mrežu agencija, područnih ureda, ispostava. Moramo staviti na Internet sve operacije proračuna opće i središnje države, lokalne uprave, jer smo se previše puta osvjedočili da s tim novcem neće biti zloupotreba jedino ako za njih ne bude prilike. Transparentnost je sredstvo smanjivanja korupcije, ali i prekomjernog trošenja - svi ćemo znati za sve pozicije u javnom sektoru, neće biti skrivenih sinekura, besmislenih projekata... Transparentnost je univerzalni lijek. Moramo digitalizirati svaku administrativnu uslugu koju je moguće pružiti u digitalnom formatu. Moramo naplatu PDV-a po realizaciji trajno ugraditi u zakon: to će više od ičeg drugog natjerati državne institucije na obavljanje poslova za koje su plaćene, dići razinu „higijene“ u raznim područjima, od biznisa do pravosuđa. Katalog promjena je velik. Za njegovo provođenje u život treba samo - hrabrost. I ona će biti nagrađena, jer je narod želi, kao što će kukavičluk i oklijevanje biti kažnjeni.

Hrvatska je zemlja, prostor, za pet, šest, deset milijuna ljudi koji žive u blagostanju. Država kakvu smo do sad imali – naime, vlade – broj ljudi u prostoru smanjile su sa 4,6 na 4 milijuna. Ako sa sadašnjih 60 posto dohotka (po stanovniku), u usporedbi s EU, dostignemo 80 posto, zaustavit ćemo iseljavanje, a možda potaknuti i povratak. Samo ekonomski jaka zemlja je i suverena. O tome kojim će putem naša vlada krenuti ovisi budućnost svih nas. Deseci tisuća ljudi vraćaju se u Hrvatsku zbog recesije u Europi. Pobrinimo se da tu i ostanu. Dajmo im ovdje ono što su tražili tamo: efikasan državni aparat, poštivanje zakona, ugovora, prava, sigurnu perspektivu ekonomskog napretka, razumne poreze koji će hraniti efikasan državni aparat u kojemu neće biti cijele kolonije dobro plaćenih stranačkih kadrova koji se „ne miješaju u svoj posao“ i čija se beskorisnost pokaže čim se pojavi neko ozbiljno iskušenje. Tada će doći i novi ljudi. Vratit će se dijelovi dijaspore. Bit će tražen azil u Hrvatskoj, u kojoj se sada čak ni migranti ne žele trajno zaustaviti.

Ovo je referendum za to kakvu Hrvatsku želimo, a od ishoda tog referenduma ovisit će i to kakvi će biti naši životi u godinama koje dolaze. Trebamo reforme, i trebamo ih odmah!
24 sata
Uredništvo

 

Komentari  

#1 Ivan 2020-04-26 05:21
Nemojte tako! A tko bi nam davao propusnice i tko bi pazio da ne kršimo mjere zabrane okupljanja, da nam nije bilo naše općine...?
#2 Kapela 2020-04-26 06:30
Ja mislim da i oti iz Opcine , kome vezu gace, nakrivo mu tur stoji To je stara izreka i istinita za one koji samo kradu bogu dane a drzavi novac, Prije je u Saborskom bilo preko tri tisuce stanovnika a bija je samo jedan opcinar ili dva naj vise, Eto kako smo danas napredni i bogati, da par stotina stanovnika ima desetak opcinara pa neki zastupnici nekakovih manjina , pa sam vrag zna sto sve nemaju i udruga, haaa Ma to treba sve da preuzmu Branitelji a druge potirati da cuvaju Koze, i Ovce, a mogli bi i ponesto blaga , pa bi bili bogatiji u Saborskom, kako je nekada i bilo,
#3 Ivan 2020-04-26 08:34
Ne uzimaju oni novac Državi, već nama koji stvaramo novu vrijednost, koji proizvodimo, zarađujemo i plaćamo državi poreze iz tih se novaca oni financiraju. Meni od bruto plaće uzmu pola za "Državu", pa ko to može više nadavat...???
Nebi ja dao upravu niti braniteljima i oni su se podilili, oni su svoje odradili njih pustiti na miru, a stvar u ruke trebaju uzeti stručni i sposobni.
#4 Kapela 2020-04-26 22:14
Da Ive Bas je tako ,, Do god narod trpi oni ce guliti isti taj narod , i ismijavati ih, , Istina je da drzava i previse uzima radniku od place, to je robovlasnistvo nad radnikom. Sto se tice Branitelja da istina je uspili su ih vladari podjeliti na podobne i nepodobne na stotine udruga da lakse manipuliraju sa njima , stara komunjarska politika, Zavadi pa vladaj. Eh kako se kaze,,, Nikada na zelenu granu.,
#5 Darko 2020-04-27 07:17
Sve mi je jasno.Ali...Što ce biti bolje ako budemo po sve opet morali ici u Plaški ili Ogulin.Što mi ne znamo sami upravljati našim resursima.Ako ovi sadašnji ne zadovoljavaju birajte druge na izborima.Ne živim tu ali mislim da saborskom treba opcina.Ako griješim slobodno me ispravi sa činjenicama.
#6 Ivan 2020-04-27 08:55
Vodovod je preuzeo Ogulin. U Ogulinu je: policija, katastar, gruntovnica, ured za graditeljstvo, socijalno, socijalna skrb i sve ostalo. Saborskom je dovoljno komunalno poduzeće s dva radnika za odvoz smeća i čišćenje puteva zimi, ali javnih puteva, a ne privatnih dvorišta.
Kad govorim o smanjenu broja općina onda mislim i na Plaški i Josipdol i Tounj, sve pod Ogulin kao prije! Ova država to jednostavno ne može podnijeti, nismo mi Švicarska. Živi bili pa vidjeli ili ćemo nešto poduzeti po tom pitanju ili ćemo svi zajedno potonuti kao oni migranti na sredozemlju kad se nijih 100 ukrca na čamac za 25 osoba!!!
Nadam se da nismo toliko slijepi.
#7 Kapela 2020-04-27 22:25
Napisa sam i prije, da je u Saborskom bilo preko tri tisuce stanovnika a bili su u Opcini jedan ili dva sluzbenika sve se radilo sto je trebalo, Dabome da za vece nesto se islo u Ogulin a i danas je ista stvar iako ima desetak sluzbenika i neki zastupnika manjinaca i sam vrag zna sto sve nema a isto se ide u Ogulin kad treba nesto vece ili veci dokument, a stanovnika oko tri stotine prosjecno. Dakle Hrvatska je dobra za ljencine i prijatelje a radnik jadan mora sve placati od svoje place uzimaju od radnika i previse da bi dali svojim podobnim u foteljam , Ive dobro kazes Dva radnika za ciscenje i odvoz smeca a nikako cistiti privatne cestice i dvorista, i to nekima manjincima kao prioritet, neka svako cisti svoje dvoriste i oko kuce , zasto se ponovo nekome dodvarati a nekoga guliti.
sramota sto se radi po otoj jadnoj drzavi

You have no rights to post comments