Svetkovina Svi Sveti, tradicionalno se pohodi grobove svojih najmilijih pokojnika, iako je za to rezerviran Dušni dan tj. 2.11. Na Svi Svete je svetkovina onih svetaca kojih nemamo u kalendaru, koji čak nisu proglašeni svetima, ali su pred Bogom sveti i pravedni jer su to zavrijedili za svoga zemaljskoga života. Na taj dan, vjernici po tradiciji, hodočaste na groblja, odlaze na svetu misu, a na grobovima svoje pokojne rodbine donose cvijeće i pale svijeće. Obiđemo tako i grobove svojih pokojnih prijatelja i kolega i susjeda, nad njihovim počivalištem napravimo znak križa, a onda i na sebi, te izmolimo "Pokoj vječni" i još koju molitvu.
Dragocjen nam je svaki provedeni trenutak u toj blizini, u tišini, u molitvi srca, u našem monologu s pokojnicima: "Hvala ti za...", "e kada smo mi ono..." , "Još se sjećam kada si mi pričao...", "kako si me nasmijao/la kada si..." ili već kako god započinjali, ovisno o uspomenama.
Teško je kada se živi daleko od očinskoga, rodnoga, kraja, kada do grobova svojih najmilijih treba putovati pola dana ili dan ili je čak i nemoguće kao što je to bilo ove, koronske, godine.
Epidemiološke preporuke mnoge su, pa tako i mene, natjerali da ostanemo gdje jesmo.
Misu za Svi Svete slušao sam u Saborskom, a nakon mise molitva odrješenja za žrtve Saborskog i otpust vjernika bio je kod spomenika masovne grobnice iz Domovinskog rata.
Obišao sam i lokalno groblje kod crkvice Rođenja BDM, spomenik kulture, a u groblju kod središnjega križa zapalio svijeću i pomolio se za duše svih onih kojih su posljednja počivališta daleko i gdje bi inače danas, ili ovih dana, bio da su neka normalna vremena. U ovome groblju počivaju mnogi moji poznanici, a među njemu je i troje mojih kolega: meni kao učitelju prvi ravnatelj Mile Vuković sa suprugom Zorom, kuharicom u istoj školi, te drag i brižan stariji kolega Aleksandar Radaković koji nije štedio savjeta i blaga prijekora, kada je trebalo. On je kao i ja dotepenac u ovim krajevima (iz Slavonije), bio je prihvaćen od ovih ljudi i s nekoliko obitelji se pokumio, a za života je odredio i napravio grobnicu ovdje. Molio sam i za Jerolima i Milicu koji počivaju na groblju u Petrinji i i drugU Milicu u Tounju, a s posebnom tugom i nekoliko pokojnika koji su bili moji učenici i smrt ih je prerano otrgnula od nas, bilo zbog teške bolesti ili zbog nesreće.
Pokoj vječni daruj im Gospodine,
svjetlost vječna svijetlila njima.
Počivali u miru Božjem.
Amen,
Tekst i foto: Josip Anušić

You have no rights to post comments