PREZIMENA STANOVNIKA GRADA I OTOKA RABA OD XV. DO XX. STOLJEĆA

10) Knjiga krštenih Mundanija, broj 348 (1871.–1898.): Antešić,  Barčić,  Beg,  Blagdan,  Bunić,  Cehinar,  Ćuća,  Debelić,  Dudić,  Dumičić, Faflja,  Furić,  Gabrić,  Galić,  Godinić,  Guščić,  Ivić,  Kaštelan,  Krišković,  Krstačić,  Krstaš,  Krstinić,  Lisičić,  Lupić,  Macolić,  Maškarin,  Matičić,  Pahljina,  Pičuljan,  Plajer  (Plajar),  Sušić, Šćerbe, Španjol, Valovičići Žintil.

Dvojna prezimena u matičnoj knjizi krštenih Mundanija broj 348 (1871.–1898.): Krstina  detto  Taraboća,  Krstinić  detto  Taraboća,  Krstinić  detto  Biskup,  Grgurić detto Dumenčić, Dumenčić detto Grgurić, ...

(Slika lijevo selo Mundanije na otoku Rabu)

U selu Mundanije početkom  XX.  stoljeća (1910. g.) ima 97 kuća u kojima živi 683  stanovnika,  i  svi  su  Hrvati.  1948.  g.  tu  živi  1072,  a  1971.  g.  620  stanovnika.  Prezimena:   Antešić,   Barčić,   Beg,   Blagdan,   Brna,   Bučić, Ćuća,   Debelić,   Dudić, Dumenčić,  Dumičić,  Faflja,  Forić,  Furić,  Gabrić,  Galić,  Godinić,  Grgurić,  Kaštelan,  Krišković,  Krstačić,  Krstaš,  Krstina,  Krstinić,  Lupić,  Macolić,  Maškarin,  Matušan,  Mlacović, Pahljina, Pičuljan, Plajer, Sušić, Šćerbe, Šotić, Španjol, Valentić, Valovičić i Žentil.

PREZIMENA STANOVNIKA GRADA I OTOKA RABA OD XV. DO XX. STOLJEĆA

(...)

a) Libro delle bolle della magnifica co(mun)ita d’Arbe (1651.–1674.): Albanesse,  Banouich,  Benedetti,  Bizza,  Botterini,  Caratelich,  Cernotta,  Colich,  Cortese, de Dominis, Galzigna, Gliubich, Maioli, Marinellis, Mollis, Nimira, Pericolo, Pincin, Scaffa, Simich, Spalatin, Tonsa, Vlahouich, Zaro, Zepich i Zuliani.

5) Matična knjiga krštenih, Rab (1710.–1731.), inv. 951: Postolarich  detto  Benzia,  Androssich  detto  Mis,  Negulich  detto  Javoran,  Sbicich  detto  Gerce,  Valentich  vulgo  Matusan,  Sillich  vulgo  Smurinich,  Milos  vulgo  Tudorin,  Valentich  vulgo  Dumicich,  Coludrich  detto  Poldan,  Luxich  vulgo  Subich,  Turich  detto  General,  Hrevich  vulgo  Peran,  Valentich  detto  Schierbich,  Ugrinich  vulgo  Badurina,  Tomich detto Michoichic, Violin vulgo Giuressa, Biscupich detto Taribba, Valentich detto Valovicich,  Simicich  detto  Stocalo,  Filippich  detto  Travas,  Sbicich  detto  Perezich,  Sillich  vulgo Vertoduha, Cain vulgo Vodopia, Surlich detto Papich, Benich detto Valich Galzinich detto  Burich,  Valentich  detto  Pahglina,  Bognolo  vulgo  Predolin,  Zrizalich  detto  Saijbich,  Tonsa detto Gobich, Pendich detto Susa, Valentich detto Begh, Tarriribba detto Biscupich, Filippich vulgo Franculin Travas.

6) Matična knjiga krštenih, Rab (1732.–1761.), inv. 952: Galzigna detto Burich, Blagdan alias Sochich, Cherstacich vulgo Guerca, Pendich detto  Susa,  Antulich  detto  Pugliar,  Filippich  alias  Franculin,  Valentich  detto  Matovich,  Silich  detto  Vertoduha,  Antulich  detto  Dumich, ...

 
Stari rodovi na otoku Rabu – izvor suvremenih rapskih prezimena Listajući  stare  matične  knjige  Raba,  pronalazimo  prezimena  kojih  danas  više  nema  na  otoku  Rabu,  ali  pažljivim  proučavanjem  upisanih  dvojnih  prezimena  u  rapskim  maticama,  saznajemo  da  su  mnoge  od  tih  obitelji  i  danas  na  Rabu,  ali  s  promijenjenim  prezimenom.  Neki  su  hrvatski  rodovi,  poput  Valentića,  Biskupića, Stojmilića,  Markasa  i  Silića,  temelj  suvremenih  rapskih  prezimena,  neki  rodovi,  kao  Debelić, Negulić i Gružić, imaju možda dva ili tri oblika novih prezimena, dok rodovi poput  Bačića,  Kaločire,  Kukulića  ili  Lemešića  nose  već četiri  stoljeća  uvijek  isto  prezime.  Evo  kako  bi  izgledao  kratak  pregled  nekih  starih  rapskih  rodova  i  njihovih  novih prezimena: 1)  Valentić  –  Beg,  Dumičić,  Fafanđel,  Krstina,  Krstinić,  Matović,  Matušan,  Pahljina, Šćerbe, Šotić, Valovičić2) Biskupić – Bišić, Fafanđel, Makaus, Rak, Tariba 3) Silić – Brna, Markić, Skarafon, Smurinić, Vrtodušić 4) Marinić – Terac, Terčić 5) Dominis – Pincin  6) Badoer – Žuljić, ...

Dvojna prezimena u matičnoj knjizi krštenih Mundanija broj 347 (1852.–1887.): Godinić detto Ferće, Krstačić detto Pezzo, Dumičić detto Perais, Godinić detto Dumenčić, Grgurić  detto  Španjol  detto  Bižirko,  Barčić  detto  Vidić,  Vidas  detto  Guščić  (Vidas  detto  Guscich),   Debelić   detto   Remeto   (Debellich   detto   Remetto),   Krstačić   detto   Puljar   (Kerstacich detto Pugliar), Španjol detto Mlacović (Spagnol detto Mlazovich), Cipriot detto Macolić  (Cipriot  detto  Mazzolich),  Španjol  detto  Mljačević,  Grgurić  detto  Krišković  detto  Dumenčić,  Krstačić  detto  Furić,  Furić  detto  Krstačić,  Nadalić  detto  Šutić,  Španjol  detto  Faflja, Krstinić detto Koranić, Gabrić detto Kopun, Beg detto Vidić, Pičuljan detto Cehinar (Piculjan  detto  Cehinaro),  Dumičić  detto  Grgurić,  Grgurić  detto  Krstačić,  Macolić  detto  Bariša i Žintil detto Ćuća.
12) Knjiga krštenih Supetarske Drage broj 514 (1864.–1894.): Batistić  (Battistić),  Bišić  (Bisić,  Bissić),  Brnić,  Brusić  (Brussić),  Bunić,  Buza  (Buzza),  Dragović,  Dumičić,  Dumić, ...

Najstarija rapska prezimena sačuvana kroz četiri stoljeća Uspoređujući  rapska  prezimena  u  prvih  pet  knjiga  krštenih  od  1569.  do  1676.  godine (inv. 969, inv. 970, inv. 946, inv. 947 i inv. 948) s listom prezimena grada Raba i sela otoka Raba koju je 1926. godine objavio prof. Lucijan Marčić,19 uočava se da je mnogo prezimena do danas izumrlo, da su se druga promijenila, a mnogo ih je gotovo u  izvornom obliku preživjelo četiri stoljeća:

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dumenčići u STAJNICI

Za vrijeme velikih seoba Dumenčići naseljavaju brinjsko područje s otoka Raba, gdje i danas živi značajna rodovska zajednica. Osim navedenog područja naseljavaju okolicu Udbine (Mekinjar i Toli?).
Zemljišne knjige Ogulinske regimente za Stajnicu iz 1780. sadrže podatke za 5 kućnih zadruga.
Kao starosjedioci danas naseljavaju Stajnicu, Mundanije (Rab), Saborsko, Trtnje (Jezerane).
U 19. i 20. stoljeću naseljavaju se značajnije u Čajkovce (Đakovo), Đakovo, Gornje Bogičevce (Nova Gradiška), Komletince (Vinkovci), Levinovac (Virovitica), Lipovec (Slunj), Rodin Potok (Virovitica), Slobodnicu (Slav. Brod), Staro Petrovo Selo (Nova Gradiška), Trapinska, Zagreb i okolicu, i Žubrica (Virovitica).

https://www.stajnica.com

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Saborsko

Dumenčići u Saborskom danas i u prošlosti su živjeli i žive u zaseoku Dumnečići podno Borika (Borovog vrha). Danas je broj obitelji Dumenčić znatno manji nego prije 100 godina. Danas u Dumenčićima postoje 4 kuće, to su potomci poslijednje obitelji Dumenčića u Saborskom.

Tadeo Dumenchich i Anna Gerdich, župa Saborsko ožujak 1827. g. Knjiga vjenčanih

 -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Akademik Petar STRČIĆ ROD/OBITELJ I PREZIME RAPSKIH DOMINISA

Rod/obitelj  s  o.  Raba  uz  istočnu  obalu  Jadranskoga  mora  (Hrvatska)  osobito  je poznata po nekoliko svojih istaknutih pripadnika kao voditelja u Katoličkoj i An-glikanskoj  crkvi,  političara,  diplomata,  ratnika,  književnika,  znanstvenika  itd.  U svjetskim  razmjerima  znameniti  su  Marko  Antun  (16-17.  st.  )  i  John  Owen  (19. st. ). Starih rodova/obitelji ima i na drugim otocima, u Dalmaciji. Postoje mišljenja da  su  oni Talijani,  Hrvati,  da  su  potomci  knezova  Krčkih/Frankopana,  dakle,  da su antički Rimljani, pa Talijani, Hrvati iz Hrvatske i Bosne. U skladu s time su i njihova imena i prezimena. U članku se nastoji dati odgovor na niz pitanja u vezi s geneaologijom i onomasiologijom.

Ključne riječi: Dominisi; o. Rab; višestoljetni rod/obitelj; rodoslovlje; onomasi-ologija

Marko Antun de Dominis (Rab, 1560-Rim, 1624) velikan je u Hrvatskoj, ali znamenit i zaslužan u više oblasti te kao takav uvažen i u svjetskim razmjerima. Ima objavljenih niz njegovih knjiga i radova, a o njemu visok broj znanstvenih, stručnih i publicističkih izdanja i priloga na hrvatskome i na stranim jezicima. Postoje različite povijesne slike njegova znanstvenoga, vjerskog, političkog i dr. djela, pa i životna puta. Slično je i s pojedinim drugim Dominisima s o. Raba, o.  Brača,  Dugoga  otoka  i  drugdje  u  Hrvatskoj,  kao  i  s  onima  koji  su  rođeni  i djelovali u inozemstvu. Tako, primjerice, u nas je donedavno malo bilo poznato o Johnu Owenu Dominisu, rođenome u SAD-u, mužu posljednje kraljice i stvarnome  upravitelju  Havajskoga  Kraljevstva;  Amerikanci  su  uspjeli  okupirati tu državu tek kada je preminuo, pa guverner havajske savezne američke države i sada stoluje u palači “Dominis”. Na Havajima i u Hrvatskoj žive potomci rapskih Dominisa.

I  iz  područja  pomoćnih  povijesnih  znanosti  –  genealogije  i  onomasiologije nastoji  se  dati  odgovor  na  više  pitanja  o  Dominisima.  Pa  tako  –  čijega  su  oni porijekla te kako je i od čega nastalo upravo zbog tih Rabljana znamenito prezime čak i u svjetskim razmjerima. No, različitih mišljenja, stajališta i tvrdnji i o  njihovu  podrijetlu,  prezimenu,  o  imenima,  pa  tako  i  o  etničkome,  odnosno narodnosnome te nacionalnom identitetu i pripadnosti.

Tako ima različitih mišljenja i o tome jesu li Dominisi zaista iskonski otočani na Rabu. Jer, to znači da su Dominisi pripadnici Romana koji su u ovo ilirsko područje istočne obale Jadrana u antici stigli kao osvajači. Dio njih zadržao se u okviru tisućljetne vlasti Mlečića, također Romana s Apeninskoga poluotoka. Kao i drugi etnosi u Evropi - i rapski su Romani, a napose u 19. stoljeću, u “vijeku nacija”, postali Talijani. Oni su stalno vladajuća struktura. No, u te Romane, potonje Talijane dijelom su se integrirali Slaveni, također došljaci, koji su se u istim razdobljima transformirali u Hrvate. Oni su postali i ostali većina na o. Rabu, ali uglavnom kao kmetovi pa koloni sve do u 20. stoljeće.

Da  su  Dominisi  pripadnici  romanskoga  etnosa,  potonjega  talijanskoga  naroda,  dokazuje  se  i  tako  što  ih  smatraju  potomcima  antičkih  patricija  iz  Rima - Frangipana/Frangepana, koji su u 12. st. dobili o. Krk u feud od Mletačke Republike. Postupno su se gotovo osamostalili kao knezovi Krčki, od 15. st. zvanih i Frankopanima, da bi ih u 17. st. istrijebili Habsburzi. Bili su, primjerice, hrvatski banovi/potkraljevi, posjednici u Austriji, Mađarskoj, Italiji, Sloveniji i Bosni, a jedno su vrijeme upravljali i o. Rabom. No, oni su se pohrvatili. I zbog sličnosti grba rapskih Dominisa s prvim frankopanskim grbom, dokazuje se da su srodnici knezova Krčkih, pa i njihovi potomci. Međutim, zanemaruje se da sličan grb ima još stotinjak obitelji, koji nisu u rodu s Frankopanima ni Dominisima.

Pojedini pisci Dominise imenuju i kao Gospodnetić, jer da je oblika prezimena u suštini imaju isti sadržaj. Naime, Dominisa u srednjemu vijeku ima i po ostaloj tadašnjoj Dalmaciji, tako na o. Braču i Dugome otoku, pa u Biogradu, Šibeniku i drugdje. Ima ih i danas. Dominisi na o. Braču su plemići, a prvi je za sada poznat u 17. st. kancelar Jeronim u Dolu. Ali, njegov sin Dominik ili Dominko ili Dinko Dominis, župnik i pjesnik, potpisivao se kao Gospodnetić, a i drugi ga pišu Gospodnetich. Obiteljska je predaja, međutim, da su Šimrakovići iz plemena Krstić, i to iz Bosne, ali neki pisci to ne podržavaju, već tvrde da su na o. Brač kao Dominisi stigli s o. Raba. Štoviše, da ih je na Brač preselio sâm veliki Marko Antun. A Dominisi na Dugome otoku također smatraju da su prešli s o. Raba.

U skladu s etničkim/nacionalnim pitanjima o identitetu, uz prezime je vezana i pripadnost Dominisa, čak i velikoga Marka Antuna. Jer, upravo jedan ugledni Talijan, njegov poznanik, redovnik, spominje prezime koje je očito hrvatsko. To je Fulgencije Micanti iz Bologne 24. veljače 1617., koji u pismu grofu Williamu Cavendishu  u  Englesku  –  grofov  ga  tajnik,  znameniti  filozof  Thomas  Hobbes prevodi na engleski, pa je u skraćenome prijepisu o Marku Antunu upisano: “Rođen je u plemenitoj dalmatinskoj obitelji koja se na tom jeziku naziva Domnianich, što bismo mi nazvali De Dominis”. S obzirom na to da su prezimena sa svršetkom na –ić slavenska, a u Hrvatskoj u načelu hrvatska, to je prezime zapravo Domnjanić. No, na Rabu se gubi, pa god. 1797., u doba raspada Mletačke Republike, na otoku među osam patricijskih rodova/obitelji, dvije su Dominis. A u počecima 19. stoljeća, kada je Rab dio Habsburške Monarhije, ne spominju se Domnjanići fra Micantija, ali se kaže se Dominisa ima već među starim obiteljima.

Latinski domus u antičkome Rimuoznačava kuću/dom, oca obitelji itd., a dominus gospodara kuće i obitelji itd., čak i pravno. U doba razvijenoga Rimskoga Carstva dominat je oblik apsolutističke vladavine, a car je dominus, tj. gospodar i slično. S tim se pojmom titula zadržala u srednjemu vijeku za feudalce. Ali, u kršćanstvu je dominus drugo, znači gospodin, te je naziv za samoga Isusa Krista, kao i za Boga općenito. No, sasvim je nezamislivo da bi se neki Rabljanin usudio zvati po Gospodinu Bogu i Isusu. Ali, pojedini Rabljani, pa tako i obitelji bili su veoma bogati, dakle bili su i stvarni dominusi, tj. gospodari. Može biti da se neki vodeći Rabljanin u nekome trenutku smatrao dominusom, tj. gospodarom, pa da je upravo iz takvoga sadržaja proizašlo i prezime Dominis. No, postoji mogućnost da je taj oblik prezimena u srednjemu vijeku vezan uz kult kanonika iz Španjolske Sv. Dominga de Guzmana (12-13. stoljeće), začetnika i sadašnjega Dominikanskoga reda, po kojemu se i danas zovu dvije otočne države u središnjoj Americi.

Dakle, prema do sada poznatim tvrdnjama pisaca, a u vezi s prezimenom – ti  Rabljani  mogu  biti  i  Romani/Talijani  i  Slaveni/Hrvati. Tako,  imamo  veoma rano jednu, čak više nego zanimljivost, i to iz 1166. god. kad se Frangipani tek učvršćuju na o. Krku i postaju knezovi Krčki. Naime, tada postoji veoma ugledan Rabljanin Diminja, koji je kao poslanik grada Raba primljen od mletačkoga dužda Vitalisa Michaelisa u Veneciji, pa je ovaj Rabu dodijelio povlastice. A upravo je otac toga državnoga poglavara, također dužd, dodijelio Dujmu u feud o.  Krk  jer  da  su  obojica  bili  potomci  rimskih  patricija  Frangepana,  dakle,  Romana. Međutim, Dimigna, odnosno Diminja je očito hrvatsko ime, a neki pisci  upravo njega drže prvim Dominisom, dakle, da su Dominisi podrijetlom Hrvati. No, Vjekoslav Brusić 1926. god. u svojoj knjizi o o. Rabu razlikuje dvije rapske obitelji,  koje  se  zovu Dimigna  i Dominis. Tako  u  13.  st.  zaista  ima Dimigna, Demigna, Demine, a 1283. god. Stjepan se zove deDomine. A on je kupio južni dio znamenite, potonje renesansne i danas postojeće “Dominis” u gradu Rabu. Ti Domine vlasnici su mnogo toga i na o. Pagu, u Karlobagu i Zadru. Upravo ta obitelj de Domine postaje najbogatija i najvažnija na o. Rabu. Štoviše, Stjepanov sin  Krševan/  Chrysogonus/Grisogono  Domine/Dimino/Domine/Duminis  bio je i rapski i trogirski biskup, te čak kaločko-bački nadbiskup u Mađarskoj. Dakle, nose prezime latinskoga porijekla. No, u literaturi im i tvrdnja da su oni, zapravo, Mikuličići, dakle i oni bi trebali biti Hrvati.

Inače,  u  Hrvatskoj  postoje  razne  varijante  Dominga kao prezime, pa imamo Diminić, Dimić, Dminić, Dmiović, Domandžić, Domika, Domini, Domokuš, Dumenčić itd., na Rabu i drug-dje Dumičić i Duminić, u Rijeci Domines. U Dalmaciji je nedavno izbrojeno čak 240 Dominisa.

You have no rights to post comments