PREZIMENA STANOVNIKA GRADA I OTOKA RABA OD XV. DO XX. STOLJEĆA
10) Knjiga krštenih Mundanija, broj 348 (1871.–1898.): Antešić, Barčić, Beg, Blagdan, Bunić, Cehinar, Ćuća, Debelić, Dudić, Dumičić, Faflja, Furić, Gabrić, Galić, Godinić, Guščić, Ivić, Kaštelan, Krišković, Krstačić, Krstaš, Krstinić, Lisičić, Lupić, Macolić, Maškarin, Matičić, Pahljina, Pičuljan, Plajer (Plajar), Sušić, Šćerbe, Španjol, Valovičići Žintil.
Dvojna prezimena u matičnoj knjizi krštenih Mundanija broj 348 (1871.–1898.): Krstina detto Taraboća, Krstinić detto Taraboća, Krstinić detto Biskup, Grgurić detto Dumenčić, Dumenčić detto Grgurić, ...
(Slika lijevo selo Mundanije na otoku Rabu)
U selu Mundanije početkom XX. stoljeća (1910. g.) ima 97 kuća u kojima živi 683 stanovnika, i svi su Hrvati. 1948. g. tu živi 1072, a 1971. g. 620 stanovnika. Prezimena: Antešić, Barčić, Beg, Blagdan, Brna, Bučić, Ćuća, Debelić, Dudić, Dumenčić, Dumičić, Faflja, Forić, Furić, Gabrić, Galić, Godinić, Grgurić, Kaštelan, Krišković, Krstačić, Krstaš, Krstina, Krstinić, Lupić, Macolić, Maškarin, Matušan, Mlacović, Pahljina, Pičuljan, Plajer, Sušić, Šćerbe, Šotić, Španjol, Valentić, Valovičić i Žentil.
PREZIMENA STANOVNIKA GRADA I OTOKA RABA OD XV. DO XX. STOLJEĆA
(...)
a) Libro delle bolle della magnifica co(mun)ita d’Arbe (1651.–1674.): Albanesse, Banouich, Benedetti, Bizza, Botterini, Caratelich, Cernotta, Colich, Cortese, de Dominis, Galzigna, Gliubich, Maioli, Marinellis, Mollis, Nimira, Pericolo, Pincin, Scaffa, Simich, Spalatin, Tonsa, Vlahouich, Zaro, Zepich i Zuliani.
5) Matična knjiga krštenih, Rab (1710.–1731.), inv. 951: Postolarich detto Benzia, Androssich detto Mis, Negulich detto Javoran, Sbicich detto Gerce, Valentich vulgo Matusan, Sillich vulgo Smurinich, Milos vulgo Tudorin, Valentich vulgo Dumicich, Coludrich detto Poldan, Luxich vulgo Subich, Turich detto General, Hrevich vulgo Peran, Valentich detto Schierbich, Ugrinich vulgo Badurina, Tomich detto Michoichic, Violin vulgo Giuressa, Biscupich detto Taribba, Valentich detto Valovicich, Simicich detto Stocalo, Filippich detto Travas, Sbicich detto Perezich, Sillich vulgo Vertoduha, Cain vulgo Vodopia, Surlich detto Papich, Benich detto Valich Galzinich detto Burich, Valentich detto Pahglina, Bognolo vulgo Predolin, Zrizalich detto Saijbich, Tonsa detto Gobich, Pendich detto Susa, Valentich detto Begh, Tarriribba detto Biscupich, Filippich vulgo Franculin Travas.
6) Matična knjiga krštenih, Rab (1732.–1761.), inv. 952: Galzigna detto Burich, Blagdan alias Sochich, Cherstacich vulgo Guerca, Pendich detto Susa, Antulich detto Pugliar, Filippich alias Franculin, Valentich detto Matovich, Silich detto Vertoduha, Antulich detto Dumich, ...
Stari rodovi na otoku Rabu – izvor suvremenih rapskih prezimena Listajući stare matične knjige Raba, pronalazimo prezimena kojih danas više nema na otoku Rabu, ali pažljivim proučavanjem upisanih dvojnih prezimena u rapskim maticama, saznajemo da su mnoge od tih obitelji i danas na Rabu, ali s promijenjenim prezimenom. Neki su hrvatski rodovi, poput Valentića, Biskupića, Stojmilića, Markasa i Silića, temelj suvremenih rapskih prezimena, neki rodovi, kao Debelić, Negulić i Gružić, imaju možda dva ili tri oblika novih prezimena, dok rodovi poput Bačića, Kaločire, Kukulića ili Lemešića nose već četiri stoljeća uvijek isto prezime. Evo kako bi izgledao kratak pregled nekih starih rapskih rodova i njihovih novih prezimena: 1) Valentić – Beg, Dumičić, Fafanđel, Krstina, Krstinić, Matović, Matušan, Pahljina, Šćerbe, Šotić, Valovičić2) Biskupić – Bišić, Fafanđel, Makaus, Rak, Tariba 3) Silić – Brna, Markić, Skarafon, Smurinić, Vrtodušić 4) Marinić – Terac, Terčić 5) Dominis – Pincin 6) Badoer – Žuljić, ...
Dvojna prezimena u matičnoj knjizi krštenih Mundanija broj 347 (1852.–1887.): Godinić detto Ferće, Krstačić detto Pezzo, Dumičić detto Perais, Godinić detto Dumenčić, Grgurić detto Španjol detto Bižirko, Barčić detto Vidić, Vidas detto Guščić (Vidas detto Guscich), Debelić detto Remeto (Debellich detto Remetto), Krstačić detto Puljar (Kerstacich detto Pugliar), Španjol detto Mlacović (Spagnol detto Mlazovich), Cipriot detto Macolić (Cipriot detto Mazzolich), Španjol detto Mljačević, Grgurić detto Krišković detto Dumenčić, Krstačić detto Furić, Furić detto Krstačić, Nadalić detto Šutić, Španjol detto Faflja, Krstinić detto Koranić, Gabrić detto Kopun, Beg detto Vidić, Pičuljan detto Cehinar (Piculjan detto Cehinaro), Dumičić detto Grgurić, Grgurić detto Krstačić, Macolić detto Bariša i Žintil detto Ćuća.
12) Knjiga krštenih Supetarske Drage broj 514 (1864.–1894.): Batistić (Battistić), Bišić (Bisić, Bissić), Brnić, Brusić (Brussić), Bunić, Buza (Buzza), Dragović, Dumičić, Dumić, ...
Najstarija rapska prezimena sačuvana kroz četiri stoljeća Uspoređujući rapska prezimena u prvih pet knjiga krštenih od 1569. do 1676. godine (inv. 969, inv. 970, inv. 946, inv. 947 i inv. 948) s listom prezimena grada Raba i sela otoka Raba koju je 1926. godine objavio prof. Lucijan Marčić,19 uočava se da je mnogo prezimena do danas izumrlo, da su se druga promijenila, a mnogo ih je gotovo u izvornom obliku preživjelo četiri stoljeća:
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dumenčići u STAJNICI
Za vrijeme velikih seoba Dumenčići naseljavaju brinjsko područje s otoka Raba, gdje i danas živi značajna rodovska zajednica. Osim navedenog područja naseljavaju okolicu Udbine (Mekinjar i Toli?).
Zemljišne knjige Ogulinske regimente za Stajnicu iz 1780. sadrže podatke za 5 kućnih zadruga.
Kao starosjedioci danas naseljavaju Stajnicu, Mundanije (Rab), Saborsko, Trtnje (Jezerane).
U 19. i 20. stoljeću naseljavaju se značajnije u Čajkovce (Đakovo), Đakovo, Gornje Bogičevce (Nova Gradiška), Komletince (Vinkovci), Levinovac (Virovitica), Lipovec (Slunj), Rodin Potok (Virovitica), Slobodnicu (Slav. Brod), Staro Petrovo Selo (Nova Gradiška), Trapinska, Zagreb i okolicu, i Žubrica (Virovitica).
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Saborsko
Dumenčići u Saborskom danas i u prošlosti su živjeli i žive u zaseoku Dumnečići podno Borika (Borovog vrha). Danas je broj obitelji Dumenčić znatno manji nego prije 100 godina. Danas u Dumenčićima postoje 4 kuće, to su potomci poslijednje obitelji Dumenčića u Saborskom.
Tadeo Dumenchich i Anna Gerdich, župa Saborsko ožujak 1827. g. Knjiga vjenčanih
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Akademik Petar STRČIĆ ROD/OBITELJ I PREZIME RAPSKIH DOMINISA
Rod/obitelj s o. Raba uz istočnu obalu Jadranskoga mora (Hrvatska) osobito je poznata po nekoliko svojih istaknutih pripadnika kao voditelja u Katoličkoj i An-glikanskoj crkvi, političara, diplomata, ratnika, književnika, znanstvenika itd. U svjetskim razmjerima znameniti su Marko Antun (16-17. st. ) i John Owen (19. st. ). Starih rodova/obitelji ima i na drugim otocima, u Dalmaciji. Postoje mišljenja da su oni Talijani, Hrvati, da su potomci knezova Krčkih/Frankopana, dakle, da su antički Rimljani, pa Talijani, Hrvati iz Hrvatske i Bosne. U skladu s time su i njihova imena i prezimena. U članku se nastoji dati odgovor na niz pitanja u vezi s geneaologijom i onomasiologijom.
Ključne riječi: Dominisi; o. Rab; višestoljetni rod/obitelj; rodoslovlje; onomasi-ologija
Marko Antun de Dominis (Rab, 1560-Rim, 1624) velikan je u Hrvatskoj, ali znamenit i zaslužan u više oblasti te kao takav uvažen i u svjetskim razmjerima. Ima objavljenih niz njegovih knjiga i radova, a o njemu visok broj znanstvenih, stručnih i publicističkih izdanja i priloga na hrvatskome i na stranim jezicima. Postoje različite povijesne slike njegova znanstvenoga, vjerskog, političkog i dr. djela, pa i životna puta. Slično je i s pojedinim drugim Dominisima s o. Raba, o. Brača, Dugoga otoka i drugdje u Hrvatskoj, kao i s onima koji su rođeni i djelovali u inozemstvu. Tako, primjerice, u nas je donedavno malo bilo poznato o Johnu Owenu Dominisu, rođenome u SAD-u, mužu posljednje kraljice i stvarnome upravitelju Havajskoga Kraljevstva; Amerikanci su uspjeli okupirati tu državu tek kada je preminuo, pa guverner havajske savezne američke države i sada stoluje u palači “Dominis”. Na Havajima i u Hrvatskoj žive potomci rapskih Dominisa.
I iz područja pomoćnih povijesnih znanosti – genealogije i onomasiologije nastoji se dati odgovor na više pitanja o Dominisima. Pa tako – čijega su oni porijekla te kako je i od čega nastalo upravo zbog tih Rabljana znamenito prezime čak i u svjetskim razmjerima. No, različitih mišljenja, stajališta i tvrdnji i o njihovu podrijetlu, prezimenu, o imenima, pa tako i o etničkome, odnosno narodnosnome te nacionalnom identitetu i pripadnosti.
Tako ima različitih mišljenja i o tome jesu li Dominisi zaista iskonski otočani na Rabu. Jer, to znači da su Dominisi pripadnici Romana koji su u ovo ilirsko područje istočne obale Jadrana u antici stigli kao osvajači. Dio njih zadržao se u okviru tisućljetne vlasti Mlečića, također Romana s Apeninskoga poluotoka. Kao i drugi etnosi u Evropi - i rapski su Romani, a napose u 19. stoljeću, u “vijeku nacija”, postali Talijani. Oni su stalno vladajuća struktura. No, u te Romane, potonje Talijane dijelom su se integrirali Slaveni, također došljaci, koji su se u istim razdobljima transformirali u Hrvate. Oni su postali i ostali većina na o. Rabu, ali uglavnom kao kmetovi pa koloni sve do u 20. stoljeće.
Da su Dominisi pripadnici romanskoga etnosa, potonjega talijanskoga naroda, dokazuje se i tako što ih smatraju potomcima antičkih patricija iz Rima - Frangipana/Frangepana, koji su u 12. st. dobili o. Krk u feud od Mletačke Republike. Postupno su se gotovo osamostalili kao knezovi Krčki, od 15. st. zvanih i Frankopanima, da bi ih u 17. st. istrijebili Habsburzi. Bili su, primjerice, hrvatski banovi/potkraljevi, posjednici u Austriji, Mađarskoj, Italiji, Sloveniji i Bosni, a jedno su vrijeme upravljali i o. Rabom. No, oni su se pohrvatili. I zbog sličnosti grba rapskih Dominisa s prvim frankopanskim grbom, dokazuje se da su srodnici knezova Krčkih, pa i njihovi potomci. Međutim, zanemaruje se da sličan grb ima još stotinjak obitelji, koji nisu u rodu s Frankopanima ni Dominisima.
Pojedini pisci Dominise imenuju i kao Gospodnetić, jer da je oblika prezimena u suštini imaju isti sadržaj. Naime, Dominisa u srednjemu vijeku ima i po ostaloj tadašnjoj Dalmaciji, tako na o. Braču i Dugome otoku, pa u Biogradu, Šibeniku i drugdje. Ima ih i danas. Dominisi na o. Braču su plemići, a prvi je za sada poznat u 17. st. kancelar Jeronim u Dolu. Ali, njegov sin Dominik ili Dominko ili Dinko Dominis, župnik i pjesnik, potpisivao se kao Gospodnetić, a i drugi ga pišu Gospodnetich. Obiteljska je predaja, međutim, da su Šimrakovići iz plemena Krstić, i to iz Bosne, ali neki pisci to ne podržavaju, već tvrde da su na o. Brač kao Dominisi stigli s o. Raba. Štoviše, da ih je na Brač preselio sâm veliki Marko Antun. A Dominisi na Dugome otoku također smatraju da su prešli s o. Raba.
U skladu s etničkim/nacionalnim pitanjima o identitetu, uz prezime je vezana i pripadnost Dominisa, čak i velikoga Marka Antuna. Jer, upravo jedan ugledni Talijan, njegov poznanik, redovnik, spominje prezime koje je očito hrvatsko. To je Fulgencije Micanti iz Bologne 24. veljače 1617., koji u pismu grofu Williamu Cavendishu u Englesku – grofov ga tajnik, znameniti filozof Thomas Hobbes prevodi na engleski, pa je u skraćenome prijepisu o Marku Antunu upisano: “Rođen je u plemenitoj dalmatinskoj obitelji koja se na tom jeziku naziva Domnianich, što bismo mi nazvali De Dominis”. S obzirom na to da su prezimena sa svršetkom na –ić slavenska, a u Hrvatskoj u načelu hrvatska, to je prezime zapravo Domnjanić. No, na Rabu se gubi, pa god. 1797., u doba raspada Mletačke Republike, na otoku među osam patricijskih rodova/obitelji, dvije su Dominis. A u počecima 19. stoljeća, kada je Rab dio Habsburške Monarhije, ne spominju se Domnjanići fra Micantija, ali se kaže se Dominisa ima već među starim obiteljima.
Latinski domus u antičkome Rimuoznačava kuću/dom, oca obitelji itd., a dominus gospodara kuće i obitelji itd., čak i pravno. U doba razvijenoga Rimskoga Carstva dominat je oblik apsolutističke vladavine, a car je dominus, tj. gospodar i slično. S tim se pojmom titula zadržala u srednjemu vijeku za feudalce. Ali, u kršćanstvu je dominus drugo, znači gospodin, te je naziv za samoga Isusa Krista, kao i za Boga općenito. No, sasvim je nezamislivo da bi se neki Rabljanin usudio zvati po Gospodinu Bogu i Isusu. Ali, pojedini Rabljani, pa tako i obitelji bili su veoma bogati, dakle bili su i stvarni dominusi, tj. gospodari. Može biti da se neki vodeći Rabljanin u nekome trenutku smatrao dominusom, tj. gospodarom, pa da je upravo iz takvoga sadržaja proizašlo i prezime Dominis. No, postoji mogućnost da je taj oblik prezimena u srednjemu vijeku vezan uz kult kanonika iz Španjolske Sv. Dominga de Guzmana (12-13. stoljeće), začetnika i sadašnjega Dominikanskoga reda, po kojemu se i danas zovu dvije otočne države u središnjoj Americi.
Dakle, prema do sada poznatim tvrdnjama pisaca, a u vezi s prezimenom – ti Rabljani mogu biti i Romani/Talijani i Slaveni/Hrvati. Tako, imamo veoma rano jednu, čak više nego zanimljivost, i to iz 1166. god. kad se Frangipani tek učvršćuju na o. Krku i postaju knezovi Krčki. Naime, tada postoji veoma ugledan Rabljanin Diminja, koji je kao poslanik grada Raba primljen od mletačkoga dužda Vitalisa Michaelisa u Veneciji, pa je ovaj Rabu dodijelio povlastice. A upravo je otac toga državnoga poglavara, također dužd, dodijelio Dujmu u feud o. Krk jer da su obojica bili potomci rimskih patricija Frangepana, dakle, Romana. Međutim, Dimigna, odnosno Diminja je očito hrvatsko ime, a neki pisci upravo njega drže prvim Dominisom, dakle, da su Dominisi podrijetlom Hrvati. No, Vjekoslav Brusić 1926. god. u svojoj knjizi o o. Rabu razlikuje dvije rapske obitelji, koje se zovu Dimigna i Dominis. Tako u 13. st. zaista ima Dimigna, Demigna, Demine, a 1283. god. Stjepan se zove deDomine. A on je kupio južni dio znamenite, potonje renesansne i danas postojeće “Dominis” u gradu Rabu. Ti Domine vlasnici su mnogo toga i na o. Pagu, u Karlobagu i Zadru. Upravo ta obitelj de Domine postaje najbogatija i najvažnija na o. Rabu. Štoviše, Stjepanov sin Krševan/ Chrysogonus/Grisogono Domine/Dimino/Domine/Duminis bio je i rapski i trogirski biskup, te čak kaločko-bački nadbiskup u Mađarskoj. Dakle, nose prezime latinskoga porijekla. No, u literaturi im i tvrdnja da su oni, zapravo, Mikuličići, dakle i oni bi trebali biti Hrvati.
Inače, u Hrvatskoj postoje razne varijante Dominga kao prezime, pa imamo Diminić, Dimić, Dminić, Dmiović, Domandžić, Domika, Domini, Domokuš, Dumenčić itd., na Rabu i drug-dje Dumičić i Duminić, u Rijeci Domines. U Dalmaciji je nedavno izbrojeno čak 240 Dominisa.
Komentari
Popis prezimena otoka Raba: Dvojna prezimena u matičnoj knjizi krštenih Mundanija broj 348 (1871.–1898.): i to u dva oblika; Grgurić detto Dumenčić, Dumenčić detto Grgurić
Na Rabu je od ranije postojalo i prezime Dumičić, koje ostaje i nakon pojave prezimena Dumenčić.
Prezime Dumenčić kao takvo pojavljuje se u Stajnici i u Saborskom krajem 18. stoljeću...? Dakle ranije nego na Rabu...!?
Najvjerojatnije su se Luketići nakon povlačenja Turaka naselili uz Koranu iz Ogulinskog kraja, isto kao što su Saborčani (Hodaci, Conjari, Krizmanići, Špehari,Vukovići i drugi...), naselili Selišće.
U Saborskom nikada nije bilo Luketića.
Lončari su porijeklom iz Imotskog, Hercegovine, Boke Kotorske, vjerojatno su u naš kraj doselili nakon Turaka preko Like.