Moglo je i puno bolje da je bilo imalo volje, a novca je bilo: I. izmjene i dopune plana nabave za 2020. Uređenje spomenika Saborsko 120.000,00 kn, Općina Saborsko - Plan nabave 2021.  Uređenje spomenika Saborsko 70.000,00 kn. + Donacija Općine HVIDR-i 2018. godine 16.000,00 kn i 2019. godine 15.000,00 kn.

 

Mramorno-betonski putokaz. Iza vidimo spomen obilježje Masovne grobnice, ali strijelica pokazuje desno, prema jami...?

 

SPOMEN PODRUČJE DOMOVINSKOG RATA, što bi to značilo, asocira me na "Spomen područje Jasenovac"...? Primjerenije bi bilo: "Spomen park žrtvama Domovinskog rata" ili Spomen obilježje žrtvama Domovinskog rata"

Tekst na ovoj ploči je vrlo loše sročen pa je teško nekome sa strane razumijeti što se točno i kako u Saborskom događalo 1991. godine. U tekstu ima i nekoliko pravopisnih grešaka i netočnih podataka, npr. piše  Jugoslovenska narodna armija, bez navodnika (srbizam), po hrvatski se piše Jugoslavenska (Jugoslaveni, a ne Jugosloveni, Slaveni,  a ne Sloveni...)

Napisano je također  streljanja i ubojstva, zar to nije ista stvar...?, a streljanje je još usput napisano ekavicom, po hrvatski je ispravno strijeljanje.

Nije točan datum  27.071991. koji se u tekstu navodi kao početak agresije na Saborsko, kad svi znamo da je prvi minobacački napad na Saborko izveden 5. kolovoza 1991. godine, što je ujedno i početak otvorene srpske agresije na Saborsko.

U tekstu također nije sasvim točno; ... vrhunac stradanja se dogodio 12.11.1991. kad je selo sa mjesnim crkvama i grobljem u potpunosti uništeno i spaljeno. Neka pojedinačna ubojstva civila. palež, pljačka, rušenje trajala je još danima i tjednima nakon 12. studenog 1991. Groblje nikada nije bilo u cijelosti uništeno (kako neki pišu zgaženo tenkovima), nego je bilo devastacije u smislu rušenja, razbijanja spomen ploča i pucanja po njima iz osobnog naoružanja, a neki spomenici su oštećeni i u minobacačkim napadima tijekom 100 dana opsade. Neke kuće su minirane godinu i dvije nakon pada Saborskog (npr. kuća Ivana Žagrovića).

Sustavno se dakle rušilo i ravnalo, to je bio tzv. Plan spaljene zemlje, da se više nitko ne vrati na svoje ognjište.

A na kraju rušenja i ravnanja na jednom su zidu u Saborskom ćirilicom napisali RAVNA GORA.

Zid tzv. magazina pored kuće Marinka Sertića

Bijeli križ, a u podnožju piše "Ovdje je palo, golubova jato, ...", a na ploči do križa gdje su nagurane sve žrtve Domovinskog rata u Saborskom 1991-1995., "golubovi " su se izgubili u masi imena.

Ploča s popisom žrtava Domovinskog rata je malo premalena, kako bi se reklo puca po šavovima, kao da nije bilo veće...?

Oni koji su radili oko ove spomen ploče koristili su djelove popisa Ivana Vukovića ali na krivi način, izostavili dva važna navoda Ubijeni / poginuli i nestali 12. 11. 1991. u SaborskomOstali poginuli iz Saborskog.

U prvom djelu (od broja 1. - 40.) su abecednim redom popisani oni koji su poginuli/ubijeni i nestali 12.11.1991.

U drugom djelu popisa (od 41. do 52.) također abecednim redom su Ostali poginuli iz Saborskog, tj. oni koji su poginuli prije i kasnije od ovih prvih. Kreatori ove spomen ploče to nisu uzeli u obzir pa sad imamo to što imamo, neispravan popis od 52 osobe bez datuma stradanja (dana, mjeseca), što je posebno važno u ovom drugom djelu.

 

Popis prof. Ivana Vukovića

Ubijeni / poginuli i nestali 12. 11. 1991. u Saborskom:
 
1. Bićanić Ana (06.05.1924. - ubijena 12.11.1991.)
2. Bićanić Milan (3. 7. 1927. – ubijen 12. 11. 1991.)
3. Bićanić Nikola (17. 2. 1928. – ubijen 12. 11. 1991.)
4. Bićanić Petar (13. 10. 1935. – ubijen 12. 11. 1991.)
5. Conjar Polde (05.01.1895., zapaljen 12.11.1991.)
6. Dumenčić Ante (13. 10. 1962. – poginuo 12. 11. 1991.)
7. Dumenčić Darko (9. 3. 1970. – poginuo 12. 11. 1991.)
8. Dumenčić Ivica (13. 8. 1972. – poginuo 12. 11. 1991.)
9. Dumenčić Kate (02.08.1930. - ubijena 12.11.1991.)
10. Dumenčić Nikola (24.04.1930. - ubijen 12.11.1991.)
11. Grdić Kate (20. 07. 1930. - nestala 12./13. 11. 1991.)
12. Grdić Marko (10.12.1906., ubijen 12.11.1991.)
13. Kovačić Josip (05.06.1913. ubijen 12.11.1991.)
14. Kovačić Mande (13.05.1911., nestala 12.11.1991.)
15. Krizmanić, Marija (29.06.1902., nestala 12.11.1991.)
16. Krizmanić Marija (20.07.1921., ubijena 12.11.1991.)
17. Luketić Ivan (16. 6. 1950. – nestao 12. 11. 1991.)
18. Matovina Ivan (28. 8. 1930. – ubijen 12. 11. 1991.)
19. Matovina Kata (04.11.1922., ubijena 12.11.1991.)
20. Matovina Kate (05.03.1920., zapaljena 12.11.1991.)
21. Matovina Lucija (11.05. 1906., ubijena 12.11.1991.)
22. Matovina Marija (11.09.1909., živa zapaljena 12.11.1991.)
23. Matovina Marta (26.09.1918., ubijena 12.11.1991.)
24. Matovina Mate (15.04.1895., ubijen 12.11.1991.)
25. Matovina Milan (11.08.1940., ubijen 12.11.1991.)
26. Matovina Slavica (09.04.1959., živa zapaljena 12.11.1991.)
27. Sertić Ivka (21.12.1912., nestala 20.11.1991.)
28. Sertić Kata (07.10.1910., nestala 20.11.1991.)
29. Sertić Luka (23.08.1919., nestao 12./13.11.1991.)
30. Sertić Slavko (15. 2. 1942. – ubijen 12. 11. 1991.)
31. Špehar Mate (29. 5. 1960. – poginuo 12. 11. 1991.)
32. Štrk Joso (19. 1. 1934. – poginuo 12. 11. 1991.)
33. Štrk Jure (3. 2. 1931. – nestao 12. 11. 1991.)
34. Vuković Jelena (24.10.1921. - ubijena 12.11.1991.)
35. Vuković Jelena (14.08.1930. - ubijena 12.11.1991.)
36. Vuković Jure (17.12.1929. - ubijen 12.11.1991.)
37. Vuković Marija (19.08.1920 - nestala 12./13.11.1991.)
38. Vuković Ivan (1. 9. 1931. – ubijen 12. 11. 1991.)
39. Vuković Jure (30. 6. 1930. – ubijen 12. 11. 1991.)
40. Vuković Petar (11. 7. 1932. – ubijen 12. 11. 1991.)
 
Ostali poginuli iz Saborskog:
 
41. Čorak (Tomo) Milan (8. 4. 1961. – 2. 11. 1991.)
42. Čorak Nikola (20.11. 1914. - 17. 10. 1991. 
43. Galović (Petar) Mate (29. 7. 1963. – 13. 9. 1993.)
44. Kovačić (Mate) Ante (15. 2. 1960. – 2. 11. 1991.)
45. Krizmanić (Ivan) Marko (6. 8. 1959. – 2. 11. 1991.)
46. Matovina (Stipe) Ivica (20. 2. 1969. – 6. 9. 1991.)
47. Matovina (Ante) Joso (1. 1. 1963. – 2. 11. 1991.)
48. Matovina (Ante) Joso (21. 5. 1968. – 5. 9. 1995.)
49. Matovina (Ante) Petar (25. 6. 1964. – 2. 11. 1991.)
50. Matovina (Dane) Stipe (21. 9. 1968. – 6. 9. 1991.)
51. Sertić (Jure) Nikola (15. 10. 1940. – 12. 10. 1991.)
52. Šebalj (Mihovil) Marko (22. 7. 1970. – 6. 9. 1991.)

 

Prva postaja križnog puta, koji je 2006. napravljen i posvećen svim poginulim Saborčanima u svim ratovima kroz povijest, se "izgubila" među svim ovim pločama. Prilikom  obnove prošle godine napravljena je za čak za metar manja od ostalih (križ iza spomen ploče). Inače je nositelj postaje Općina.

Na kraju. Kuda vodi ova staza mimo glavnog spomen obilježja (slika dolje) i kome bi se ovdje nad ovom praznom jamom trebala odavati počast kad u njoj nema nikoga, svi su ekshumirani i dostojno popkopani u jesen 1995. na novom groblju. Imalo bi donekle smisla da su ovdje ubijeni. Masovna grobnica ima svoje obilježje tu gore, tipski spomenik "Ranjena golubica" pred kojim već godinama odajemo počast žrtvama Domovinskog rata.

Spomen obilježje Ovčara (slika gore) najveća masovna grobnica u Hrvatskoj i mjesto ubojstva 200 ranjenika iz Vukovarske bolnice, a tako jednostavno napravljeno. A što je ovo kod nas (slika dolje)...?

Ovim novim paralelnim spomenicima je zasjenjeno glavno spomen obilježje Masovne grobnice koje je postavila RH isto kao na Ovčari, Škabrnji i svim drugim masovnim grobnicama diljem Hrvatske.

Nažalost opet ono najvažnije nije napravljeno niti nakon 30 godina, a to je SPOMEN PLOČA POGINULIM BRANITELJIMA SABORSKOG. Saborsko je izdalo svoje najbolje sinove, kako ono podno križa napisaše Golubove ...!

 

Komentari  

#1 Kapela 2021-04-30 04:21
Ipak se nesto napravilo, kad znamo tko vlada i kako se ponasaju , Dakle Ako su Opcinari sami to pravili i donosili svoje odluke onda su oni i odgovorni za propuste, a mislim da se nemamo sto nadati boljemu kad znamo tko vlada i donosi odluke sa aboliranim koji sve paze i nadgledaju i donose odluke koje se moraju slusat i postivat.. Daj Boze da se i to malo sacuva da se ne unisti i ne porusi na potraznju aboliranih zastupnika da ih se vrijedja sa otim sto se radi i prikazuje.
#2 Ivan 2021-04-30 19:16
U članku sam iznio svoje mišljenje o spomenicima bez namjere da ikoga omalovažavam, već da ukažem na propuste koji su napravljeni, a mogli su se izbjeći samo da se o tome više razgovaralo među narodom i tražilo više mišljenja, prvenstveno je trebalo tražiti mišljenje stručnjaka.
Nitko, osim vjerojatno nekoliko osoba, možda samo dvije. nije znao kako će ploče izgledati dok nisu postavljene.
Nije mi jasno zašto "smo" takvi?
#3 jure 2021-04-30 21:24
Jugoslovenska,streljanje----ma što ti je ovo trebalo crni gramatičare.Oli nisi ,,naš,,da napisa tako.Ma kod nas ništa ne prolazi pa tako i pravopis.Ima li objašnjenja za ove ,,bisere,,Ako je opet srbsko-hrvatski jezik uveden,onda se izvinjavam.lp
#4 Ivan 2021-05-01 04:02
Zaista ne znam tko je sročio ovaj tekst...? Imamo izvrsnu učiteljicu u Saborskom, nije trebalo ići daleko. Da su njoj dali da to napiše bilo bi sve ok.
Imamo danas, hvala Bogu, dosta naših mladih visokoobrazovanih, zašto se nije koristilo njihovo znanje....?
Imamo i konkretne ljude Imenom i prezimenom koji se bave događajima iz Domovinskog rata u Saborskom, prikupljaju podatke znanstvemim metodama i pišu knjigu o tom vremenu, imaju sve kompetencije za to, zašto se njih nije uključilo u ovo.
Puno je pitanja ali nema odgovora, jer je ovo nečija politika.
#5 Ivan 2021-05-01 05:40
I onda na kraju, kao "šlag" na tortu došlo je bojanje betonskih postolja prošle nedjelje prije podne za vrijeme sv. mise... Prebacuju to na dušu izvođača radova...? Prošao bi možda i ovaj izgovor da sve to nisu promatrali naručitelji radova "Demokršćani".
#6 Kapela 2021-05-01 22:09
Sto nam je cudno kako se pise. pa ovaj clanak je pisan po uputima zastupnika takozvanih manjinaca a znamo koji je to. Dakle sve se radi kako oni kazu pa tako se i pise, Ponovo nam se vraca ono iz 1945, ,,, nema nista na bolje , Tko nam je kriv kad imamo izdaice koji vladaju i koji su zavladali devedesetih, isto kao i 1945, Jedno govorili a drugo pisali i stavljali u zakone,, Kalja ju nam sveto ime Hrvatsko za koje je kroz povijest palo na milijune domoljuba a jos smo uvjek u mracnom tunelu di se ne vidi jos svijetlo na kraj tunela,,
#7 Ivan 2021-05-02 19:01
Podići spomenik poginulim braniteljima je naša obaveza, nije to samo čin odavanja počasti njihovoj žrtvi, već i OPOMENA nekom budućem agresoru kako je naš čovjek spreman učiniti sve, pa i svoj život dati da obrani svoje. Spomenik treba biti uočljiv putniku i namjerniku, na njemu trebaju biti jasno istaknuta imena heroja koji su svoje živote dali za svoj narod, za svoju domovinu.
To se nažalost još uvijek nije dogodilo, pogotovo ne po ovom najnovijem spomen obilježju.
(Možda se ponavljam... neka da, nije me briga, ja jednostavno ne mogu mirno gledati sve ove igrokaze)

You have no rights to post comments