.
Naslovna fotografija je snimljena na ruševini crkve sv. Ivana Nepomuka 5. ili 6. kolovoza 1995. kada su naši branitelji ušli u Saborsko.
Hrvatska danas slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, a Saborsko dan oslobođenja od srpske okupacije i početak duge i mukotrpne obnove svojih spaljenih ognjišta.
Sjetimo se danas i naših poginulih heroja, jer bez njih nebi bilo slobodne Hrvatske.
Video: Oslobođeno Saborsko HRT
"I... lutam kojekud. Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene, Zaorit ću ko grom: O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, To moj je, moj je dom!"
S.S. Kranjčević (»Vienac«, 1897.)
17. kolovoza 2021. Ivan Vuković
Znakovito je da su Saborsko i Lička Jesenica oslobođeni 5. kolovoza 1995., na isti datum kada je četiri godine ranije, Saborsko prvi put napadnuto iz Ličke Jesenice. Pripadnici 1. gardijske brigade HV-a („Tigrovi”), prvi su ušli u oslobođeno Saborsko. Osim Tigrova i ogulinske 143. domobranske pukovnije, u oslobađanju šireg područja Plaškog i Saborskog, sudjelovali su i 14. domobranska pukovnija (Slunj), 138. domobranska pukovnija (Delnice), zagrebačka 99. brigada HV-a, specijalna policija i rovinjska 2. bojna 119. brigade HV-a.
.
Načelnik „bezbednosti 15. ličkog korpusa Srpske vojske Krajine“, potpukovnik Petar Borić, dan prije početka VRO „Oluje“ tvrdio je: „Sve jedinice su na svojim mestima spremne za odsudnu obranu. Organi komande 15. korpusa procenjuju da se korpus može uspešno suprotstaviti agresiji ustaša“. Prema izvješćima komandanta 70. pješačke brigade, pukovnika Milana Milivojevića, pripreme koje su se izvodile s pripadnicima jedinice i stanovništvom tekle su vrlo dobro. Izrađeni su i planovi evakuacije stanovništva. Položaji za obranu su uređeni na procijenjenim smjerovima djelovanja HV-a.
.
Načelnik „bezbednosti 15. ličkog korpusa Srpske vojske Krajine“, potpukovnik Petar Borić, dan prije početka VRO „Oluje“ tvrdio je: „Sve jedinice su na svojim mestima spremne za odsudnu obranu. Organi komande 15. korpusa procenjuju da se korpus može uspešno suprotstaviti agresiji ustaša“. Prema izvješćima komandanta 70. pješačke brigade, pukovnika Milana Milivojevića, pripreme koje su se izvodile s pripadnicima jedinice i stanovništvom tekle su vrlo dobro. Izrađeni su i planovi evakuacije stanovništva. Položaji za obranu su uređeni na procijenjenim smjerovima djelovanja HV-a.
.
U operaciji „Oluja“, 143. domobranska pukovnija bila je glavna snaga na glavnom pravcu napada Zbornog područja Karlovac sa zadaćom da u roku od dva dana oslobodi i u ustavno-pravni poredak vrati okupiranu Plaščansku dolinu. Na pravcu od Ogulina prema Plaškom, angažirane su snage 14. i 143. domobranske pukovnije, te 99. brigade HV-a. Zapovjedno mjesto bilo je u Karlovcu, a Istaknuto zapovjedno mjesto u Ogulinu, na čelu s generalom Marijanom Marekovićem. Zapovjednik Zbornog područja Karlovac bio je general-bojnik Miljenko Crnjac. Protivničke snage činio je Kordunski (21.) korpus SVK (sjedište na Petrovoj gori, zapovjednik pukovnik Veljko Bosanac, kojeg je navečer 5. 8. zamijenio pukovnik Čedomir Bulat) i 70. pješačka brigada Ličkog (15.) korpusa SVK, koja je imala zadaću spriječiti prodor HV-a na pravcu Ogulin – Plaški – Plitvička Jezera.
.
Napad 99. brigade HV-a i pridodane satnije Saborsko iz 143. domobranske pukovnije počeo je u 5 sati prema prometnici Plaški – Plavča Draga i prema Plaškom. Na pravcu od Josipdola prema Plaškom, 143. domobranska pukovnija naišla je na minska polja i jak otpor. Drugog dana, 5. 8., zauzela je brdo Hum, a tijekom noći ovladala područjem Plaščanske doline i oslobodila Plaški. Napadi postrojbi 143. domobranske pukovnije pod zapovjedništvom bojnika Mate Pađena i 1. gardijske brigade HV-a pod zapovjedništvom generala Joze Miličevića, 5. kolovoza ugrozili su bokove 70. pješačke brigade na smjerovima Glibodol – Konjsko brdo i Vojnovac – Latin. Hrvatsko pješaštvo i tenkisti već su oko 10,00 sati ovladali Dabrom i Konjskom glavom, a 1. četa 3. bataljuna 70. pješačke brigade bezglavo se povlačila. Oko 15 sati hrvatske snage ovladale su objektima Visoki vrh, odakle su navodili topništvo koje je djelovalo po Ličkoj Jesenici i Blatima. Hrvatski diverzanti presjekli su komunikaciju Dabar – L. Jesenica i odsjekli dio snaga plaščanske brigade.
Napad 99. brigade HV-a i pridodane satnije Saborsko iz 143. domobranske pukovnije počeo je u 5 sati prema prometnici Plaški – Plavča Draga i prema Plaškom. Na pravcu od Josipdola prema Plaškom, 143. domobranska pukovnija naišla je na minska polja i jak otpor. Drugog dana, 5. 8., zauzela je brdo Hum, a tijekom noći ovladala područjem Plaščanske doline i oslobodila Plaški. Napadi postrojbi 143. domobranske pukovnije pod zapovjedništvom bojnika Mate Pađena i 1. gardijske brigade HV-a pod zapovjedništvom generala Joze Miličevića, 5. kolovoza ugrozili su bokove 70. pješačke brigade na smjerovima Glibodol – Konjsko brdo i Vojnovac – Latin. Hrvatsko pješaštvo i tenkisti već su oko 10,00 sati ovladali Dabrom i Konjskom glavom, a 1. četa 3. bataljuna 70. pješačke brigade bezglavo se povlačila. Oko 15 sati hrvatske snage ovladale su objektima Visoki vrh, odakle su navodili topništvo koje je djelovalo po Ličkoj Jesenici i Blatima. Hrvatski diverzanti presjekli su komunikaciju Dabar – L. Jesenica i odsjekli dio snaga plaščanske brigade.
1. gardijska brigada "Tigrovi" u Jesenici 5. kolovoza 1995. - slika gore
.
Povratak Tigrova u Rovinj
.
U izbjeglištvo su među prvima krenuli stanovnici Ličke Jesenice, 4. kolovoza, a nakon njih odlaze stanovnici Plaščanske doline. U međuvremenu, 70. pješačka brigada već se bila izvukla na crtu Plitvice – Poljanak. Kako izvješćuje pukovnik Milivojević, nakon što je izdao naređenje o povlačenju, brigade više nije bilo, jer su borci krenuli kućama po obitelji koje su se već pokrenule uzimajući najnužnije stvari. Milivojević navodi da je u borbama poginulo deset vojnika, dok se petnaestorica vode kao nestali. S dostignutih položaja, pripadnici 143. domobranske pukovnije vidjeli su masu ljudi u pokretu i nakratko zaustavili napredovanje, ne želeći prouzročiti nepotrebne žrtve. U Slunju su se oko 4 sata ujutro 5. kolovoza pojavile prve izbjegličke kolone civila i vojnika iz Plaškog. Srpkinja Marija Grković, koja je ostala u Plaškom, ondje 7. 8. 1995. svjedoči novinarima Vjesnika: „Došli su s popisima još u petak (4. 8.). Tko nije imao benzina i automobil, traktor, u autobus – pod moraš. Mi smo se skrivali…“.
.
Pješačka bojna 1. gardijske brigade HV-a trebala je preko Jezerana, Glibodola, Ličke Jesenice i Saborskog stići na hrvatsku granicu i spojiti se s 5. korpusom Armije BiH, što je i učinjeno. Uspjeli su brzim naletom razbiti snage pobunjenih Srba, koji su u početku pružali žestok otpor, ali kako nisu imali izgleda, napustili su taj dio Like u rasulu. Snage 138. domobranske pukovnije („Goranski risovi”) izbile su na željezničku postaju Lička Jesenica, a 1. gardijska brigada oslobodila je 5. kolovoza Ličku Jesenicu i ušla u Saborsko koje je 1991. sravnjeno sa zemljom. Na pravac Glibodol – Lička Jesenica – Saborsko uvedena je 2. bojna 119. brigade HV-a.
Oslobađanje Plaškog i Saborskog bio je uspješan prodor na jedan od glavnih pravaca proboja prema državnoj granici – južnom padinom Kapele. Ekipa HRT-a ušla je u Saborsko i Ličku Jesenicu nakon oslobođenja. Novinarka HRT-a Ana Mudrić, kao i snimatelji Boris Zegnal i Davor Lovrić, svojom reportažom svjedoče kako su u Saborskom zatekli „pustoš, ruševine i do temelja srušenu crkvu“, dok je u Ličkoj Jesenici „pravoslavna crkva potpuno netaknuta, kao i kuće Srba koji su napustili naselje“. Jedine dvije kuće u Saborskom koje nisu potpuno uništene, bile su dvije kuće u vlasništvu Srba, koje su i same pretrpjele teška oštećenja.
.
Umirovljena pripadnica 1. gardijske brigade, Sanja Šale, piše o ulasku njenih „Tigrova“ u Saborsko: „Prema karti znam da je preda mnom Saborsko. (…) Trava je visoka metar i po, uf… Nije dobro. Joj ako budem morala negdje skočit i zaleć… Sigurno ima mina (…) Tenk rula po cesti. Pješaštvo je s obje strane, pješačim i ja. Polako, korak po korak, pa kroz cijelo selo. Metak je u cijevi. Puška čvrsto stisnuta. Zanimljivo… U Saborskom još uvijek ne vidim niti jednu kuću. Pa di su ode kuće… Sama travurina i šuma!? Kad ćemo već ući u centar sela, pitam kolegu. Pa ušli smo – veli on meni. Kako smo ušli!? Pješke…progovara i smije se. Ček! Ono je centar sela? Da. A di su kuće??? Okrećem se. I šokirano skužim. Piramidalne hrpice zagasite boje. Samljevenu ciglu, koju je prekrila visoka trava. Ne treba mi objašnjenje. Sve je jasno! Bože, kolika je to mržnja u čovjeku, da te prvo zarobi, prebije i ubije, pa te opljačka, sustavno. Skida sve što se skinuti da, pa te potom minira i na kraju pregazi teškim strojevima, bagerima, tenkovima. Bože… Pa uništili su cijelu jednu generaciju ljudi! (…) Jedan izviđač mi kaže: ”Dole u centru sve je minirano, našli smo na minsko polje i čini nam se jamu. Obilježili smo je krpama. Čekali smo inžinjerce da dođu. Tko zna što je unutra. (…) Iskrcali smo nekoliko sanduka municije i preko 50 pušaka, sanduk granata, cijelu onu pokretnu kiruršku salu. Sve je to bilo natrpano u vozilu. Imala sam vremena da otrčim u sobu, obučem čistu uniformu i već sam bila natrag sa ogromnim sendvičem u ruci. Napravila mi ga je kuharica iz vojarne, Saborčanka čiji su roditelji ležali u dubokoj jami u centru sela i čekali da ih netko pronađe, još od 1991. godine. Pričajući kasnije s njom, nakon gotovo godinu dana od identifikacije, rekla mi je da ih je odmah prepoznala. Oca po specifičnom satu kojeg srećom nitko nije ukrao, a majku po naušnicama. DNK analiza učinila je ostatak. Sada mirno spavaju na seoskom groblju“.
.
Plaški i Saborsko su 7. kolovoza posjetili novinari Vjesnika, koji piše: „Gledamo u Plaškom cijele kuće. Pravoslavna crkva u središtu stoji netaknuta. Čuvamo je, kažu nam Varaždinci“. Pošta i telefonska centrala u Plaškom zatečeni su u devastiranom stanju. Prijenosni spojni put od L. Jesenice do Saborskog u cijelosti je uništen. Jedini trag na mjestu gdje je nekad bila pošta u Saborskom bio je jedan poštanski kovčežić u hrpi opeke. Petnaest žrtava Saborskog ubijenih na dan okupacije i bačenih u zajedničku jamu na lokaciji Popov Šanac u blizini župne crkve, ekshumirane su 26. listopada 1995.
.
Četvorica „Tigrova” poginula su u operaciji „Oluja” 4. i 5. kolovoza, prilikom oslobađanja Ličke Jesenice: Ivica Kovačić (25) iz Velike Gorice, Mijo Zijan (23) iz Rijeke te vjenčani kumovi Zvonko Štork (25) iz Luga Subotičkog i Darko Zrakić (26) iz Virovitice.
.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Literatura:
– Izravni demografski gubici Karlovačke županije u Domovinskom ratu, ur. Ante Nazor. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2008.
– Marijan, Davor. Oluja. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.
– Oslobođeno Saborsko [HRT] https://www.youtube.com/watch?v=8o0ETKmTS_c
– Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: memoarsko gradivo, Knjiga 2. Novinari – svjedoci vremena (zapisi Trajka Grkovskog: Plitvice – Karlovac 1991. – 1996.), ur. Ana Holjevac Tuković. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.
– Strižić, Ivan. Ogulinski kraj u Domovinskom ratu, I, Obrana i oslobađanje ogulinskoga kraja od srbijanske agresije i okupacije 1991.-1995. Ogulin: Ogranak Matice hrvatske Ogulin, 2013.
– Šale, Sanja. „Prašinarske priče“ (5. 8. 2013.) http://nakovana.com/2013/08/prasinarske-price-tigra-iz-kucista/
.
Pješačka bojna 1. gardijske brigade HV-a trebala je preko Jezerana, Glibodola, Ličke Jesenice i Saborskog stići na hrvatsku granicu i spojiti se s 5. korpusom Armije BiH, što je i učinjeno. Uspjeli su brzim naletom razbiti snage pobunjenih Srba, koji su u početku pružali žestok otpor, ali kako nisu imali izgleda, napustili su taj dio Like u rasulu. Snage 138. domobranske pukovnije („Goranski risovi”) izbile su na željezničku postaju Lička Jesenica, a 1. gardijska brigada oslobodila je 5. kolovoza Ličku Jesenicu i ušla u Saborsko koje je 1991. sravnjeno sa zemljom. Na pravac Glibodol – Lička Jesenica – Saborsko uvedena je 2. bojna 119. brigade HV-a.
Oslobađanje Plaškog i Saborskog bio je uspješan prodor na jedan od glavnih pravaca proboja prema državnoj granici – južnom padinom Kapele. Ekipa HRT-a ušla je u Saborsko i Ličku Jesenicu nakon oslobođenja. Novinarka HRT-a Ana Mudrić, kao i snimatelji Boris Zegnal i Davor Lovrić, svojom reportažom svjedoče kako su u Saborskom zatekli „pustoš, ruševine i do temelja srušenu crkvu“, dok je u Ličkoj Jesenici „pravoslavna crkva potpuno netaknuta, kao i kuće Srba koji su napustili naselje“. Jedine dvije kuće u Saborskom koje nisu potpuno uništene, bile su dvije kuće u vlasništvu Srba, koje su i same pretrpjele teška oštećenja..
Umirovljena pripadnica 1. gardijske brigade, Sanja Šale, piše o ulasku njenih „Tigrova“ u Saborsko: „Prema karti znam da je preda mnom Saborsko. (…) Trava je visoka metar i po, uf… Nije dobro. Joj ako budem morala negdje skočit i zaleć… Sigurno ima mina (…) Tenk rula po cesti. Pješaštvo je s obje strane, pješačim i ja. Polako, korak po korak, pa kroz cijelo selo. Metak je u cijevi. Puška čvrsto stisnuta. Zanimljivo… U Saborskom još uvijek ne vidim niti jednu kuću. Pa di su ode kuće… Sama travurina i šuma!? Kad ćemo već ući u centar sela, pitam kolegu. Pa ušli smo – veli on meni. Kako smo ušli!? Pješke…progovara i smije se. Ček! Ono je centar sela? Da. A di su kuće??? Okrećem se. I šokirano skužim. Piramidalne hrpice zagasite boje. Samljevenu ciglu, koju je prekrila visoka trava. Ne treba mi objašnjenje. Sve je jasno! Bože, kolika je to mržnja u čovjeku, da te prvo zarobi, prebije i ubije, pa te opljačka, sustavno. Skida sve što se skinuti da, pa te potom minira i na kraju pregazi teškim strojevima, bagerima, tenkovima. Bože… Pa uništili su cijelu jednu generaciju ljudi! (…) Jedan izviđač mi kaže: ”Dole u centru sve je minirano, našli smo na minsko polje i čini nam se jamu. Obilježili smo je krpama. Čekali smo inžinjerce da dođu. Tko zna što je unutra. (…) Iskrcali smo nekoliko sanduka municije i preko 50 pušaka, sanduk granata, cijelu onu pokretnu kiruršku salu. Sve je to bilo natrpano u vozilu. Imala sam vremena da otrčim u sobu, obučem čistu uniformu i već sam bila natrag sa ogromnim sendvičem u ruci. Napravila mi ga je kuharica iz vojarne, Saborčanka čiji su roditelji ležali u dubokoj jami u centru sela i čekali da ih netko pronađe, još od 1991. godine. Pričajući kasnije s njom, nakon gotovo godinu dana od identifikacije, rekla mi je da ih je odmah prepoznala. Oca po specifičnom satu kojeg srećom nitko nije ukrao, a majku po naušnicama. DNK analiza učinila je ostatak. Sada mirno spavaju na seoskom groblju“.
.
Plaški i Saborsko su 7. kolovoza posjetili novinari Vjesnika, koji piše: „Gledamo u Plaškom cijele kuće. Pravoslavna crkva u središtu stoji netaknuta. Čuvamo je, kažu nam Varaždinci“. Pošta i telefonska centrala u Plaškom zatečeni su u devastiranom stanju. Prijenosni spojni put od L. Jesenice do Saborskog u cijelosti je uništen. Jedini trag na mjestu gdje je nekad bila pošta u Saborskom bio je jedan poštanski kovčežić u hrpi opeke. Petnaest žrtava Saborskog ubijenih na dan okupacije i bačenih u zajedničku jamu na lokaciji Popov Šanac u blizini župne crkve, ekshumirane su 26. listopada 1995.
.
Četvorica „Tigrova” poginula su u operaciji „Oluja” 4. i 5. kolovoza, prilikom oslobađanja Ličke Jesenice: Ivica Kovačić (25) iz Velike Gorice, Mijo Zijan (23) iz Rijeke te vjenčani kumovi Zvonko Štork (25) iz Luga Subotičkog i Darko Zrakić (26) iz Virovitice.
.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Literatura:
– Izravni demografski gubici Karlovačke županije u Domovinskom ratu, ur. Ante Nazor. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2008.
– Marijan, Davor. Oluja. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.
– Oslobođeno Saborsko [HRT] https://www.youtube.com/watch?v=8o0ETKmTS_c
– Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995.: memoarsko gradivo, Knjiga 2. Novinari – svjedoci vremena (zapisi Trajka Grkovskog: Plitvice – Karlovac 1991. – 1996.), ur. Ana Holjevac Tuković. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.
– Strižić, Ivan. Ogulinski kraj u Domovinskom ratu, I, Obrana i oslobađanje ogulinskoga kraja od srbijanske agresije i okupacije 1991.-1995. Ogulin: Ogranak Matice hrvatske Ogulin, 2013.
– Šale, Sanja. „Prašinarske priče“ (5. 8. 2013.) http://nakovana.com/2013/08/prasinarske-price-tigra-iz-kucista/