Ivica Dumenčić je najmlađi poginuli branitelj Saborskog

Hitovi: 1586

Gledala sam brata kako preko noći postaje muškarac i preuzima veliku odgovornost. Obranu našeg sela. Naš zadnji rastanak bio je tog kobnog 12.11.1991. godine kada je odlazio na položaj. Gledala sam za njim kao ni jednom do tad, odlazio je korak po korak kao da je umoran, umoran od svega. Izgledao je kao "umorni starac", a imao je tek 19 godina.

Gledam za njim nagnuta na ogradu kako odlazi, okreće se, gleda prema meni, smiješi se i maše mi. Napokon smiješak, jer u ta tri mjeseca nisam ga vidjela nasmijana. Bit će dobro, mislim si, jer se moj brat okrenuo prema meni i nasmješio se. No negdje u dubini duše smo slutili da se više nikada nećemo vidjeti.

Taj dan je na silu sklopio oči, a ja, ja zbog njega dišem. Mjesec Studeni užasno boli i nosim tu bol u sebi već 30 godina jer je u ovom mjesecu zauvijek nestao osmjeh s njegova lica. On me u ovom mjesecu natjera da uzmem olovku u ruke, da pišem, da bilježim, da pamtim i da ga ne zaboravim. A znate li što je najviše volio? Volio je pisati.

Počivao u miru Božjem dragi brate - tvoja seka Vesna.

Slika gore je najstarija žrtva Mate Matan Matovina rođ. 15.04.1895.

 

Komentari  

#1 Ivan 2021-11-16 12:14
Počivao u miru Božjem dragi bratiću.
#2 Kapela 2021-11-16 20:53
Pocivao u miru Bozijem hvala mu za njegovu Hrabru obranu naseg Saborskog Eto samo je poceo zivit , a dusmani mu oduzese na silu zivot,a rane i tuga osta svima u obitelji i prijateljima.
#3 Ivan 2021-11-17 17:22
Samo su njihovim najbližnjima poginuli branitelji u mislima i u srcu, a sva ova licemjerna "naricanja", Hvale na dan njihove pogibije i prazna obećanja, bez konkretnih djela su jedna velika NULA. Ja po tom pitanju nemam fige u džepu, ja već dugo vremena iznosim svoja mišljenja po pitanju obaveze javnog Priznanja njihove žrtve od strane naroda i lokalnih vlasti, to je ono što činim s velikim žarom.
To što narod u većini ne haje to je njegov problem zajedno s vlastima koje su izabrali, to je grijeh koji vapije u nebo.

Pogledajte ovo mlado i nevino lice saborčanskog mladića koji gine na pragu života za slobodu, a danas to isto lice "skrivamo" po Spomen sobama u Ogulinu i u manje mračnoj Spomen sobi u školi u Saborskom (nemam ništa protiv Spomen soba, dapače neka ih, da nije ove u Saborskom nebi imali gdje vidjeti njihova lica...).
Umjesto da se njima JAVNO dičimo, ovdje se stalno nešto muti, petlja, laže, a nažalost i krade, krade i javno i privatno...
Prisvajanje svega što je plod krvi naših poginulih branitelja, a da se njih miče u stranu, ne može nikome donijeti sreću ni dobro...!!!
U svemu ovome što sam naveo, osim Spomen sobe, se očituje izdaja naših heroja.
#4 Ivan 2021-11-20 05:14
"Dobit cemo ovaj rat! Problemi će nastati onda kad zaboravimo sve ovo, a mi smo to u stanju. Onaj tko zaboravi svoje žrtve taj je definitivno gubitnik "
Iz filma o Janku Bobetku
#5 Ivan 2021-11-22 20:00
Nikada se neću pomiriit sa omalovažavanjem pravih vrijednosrti i prikrivanjem i iskrivljivanjem istine. Utjeha mi je u činjenici da je istina nepobjediva i neuništiva koja kad tad izađe na vidjelo, ma koliko je god skrivali..
Uzalud svi lašci i njihove "slatke" priče, istina je samo jedna. Istina je kod Boga i Bog je istina.

Quid est veritas? (Što je istina) (Iv 18,38) – upitao se Pilat pred Isusom. Budući da Isus svjedoči istinu zato što je i sam Istina, ona nam se nameće kao drugo ime za Boga.
#6 Zoran 2021-11-29 22:08
Počivao u miru Božjem.

You have no rights to post comments