Ispis
Hitovi: 2629

Pilana Saborsko (slika gore)

Godine 1927. počinje gradnja pilane na Potocima. Gradi je Jozo Marčelja iz Kastva. Prve godine zaposlio je samo desetak radnika, ali je i to nešto značilo jer su sada i kirijaši imali više posla nego ranije. Jedni su dopremali trupce iz šume na pilanu, a drugi odvozili rezanu građu na željezničku stanicu Blata. Već druge godine se Marčelji pridružuje Romano Sušanj. Njih su dvojica modernizirali parne strojeve i postavili još jedan gater, pa je tada u pilani radilo 20-tak radnika. Proizvodnja se povećala pa je trebalo više kirijaša za dopremanje trupaca iz šume i zaprega za odvoz građe u Blata. Za potrebe slaganja (vitlanja) i sortiranja građe zaposleno je još deset radnika. Sve je to utjecalo na razvoj sela i usporilo iseljavanje. Trgovci više trguju, pa nabavljaju više artikala robe. U trgovine u Saborsko dolaze kupci iz okolnih sela, pa čak i iz Močila. Još više se radnika zapošljava kada se uvodi noćna smjena.

Za noćni rad su u pilani pomoću generatora proizvodili struju. Radnici su na pilani radili efektivno 11 sati plus jedan sat odmora. Smjena je trajala 12 sati. U prvo vrijeme svi glavni majstori; gater majstori, radnici na kružnim pilama, brusači, ložači parnog stroja i strojari bili su izvan Saborskog. Za godinu dana su se za te poslove, osim strojara, osposobili Saborčani i preuzeli ta radna mjesta. Kad kažem Saborčani tada mislim na sve zaseoke i sela koja su nastala iz Saborskog: Skrada, Ravni Lug, Čorkova Uvala, Sertić Poljana, Poljanak i Matovinska Lisina. Iz svih tih zaselakai sela ljudi su našli zaposlenja na pilani ili kao sjekači u šumi, kirijaši, transpost građe u Blata i ostalo.

Vlasnici pilane Jozo Marčelja i Romano Sušanj udružuju se sa svojim zemljakom primorcem Mladinićem iz Sušaka koji udruživanjem postaje 50-postotnim vlasnikom firme koja mjenja ime u "Mladinić i drugovi". Pošto je pilana bila izgrađena kod izvora Kuselj naziva se "Pilana Kuselj", a naziv Pilana na Potocima isčezava, a od tada se i cijeli zaselak umjesto Potoci, naziva Kuselj.

Za vlasnike pilane se može reći da su bili strogi prema radnicima na poslu, ali su svaki zarađeni dinar točno i na vrijeme isplatili. Kad je neki od radnika gradio kuću, dali su mu građu, na odradu, što je značilo da bi od plaće obustavljali rate dok se dug ne otplati. Vodilo se računa o što većoj iskoristivosti sirovine pa su tako rezali letvice 1x2, 2x2 cm, od 1 - 4 m. Takvu robu je trebalo vezati u snopove radi transporta, za te poslove su zaposlili šest žena, to je bilo prvo zaposlenje žena u nekoj firmi u Saborskom. Vlasnici su svu proizvedenu robu izvozili u Italiju. Pošto naš kraj obiluje bukovinom, vlasnici su izgradili i parionu za kuhanje bukovine i tom prilikom je zaposlen određen broj radnika.

Glavni radnici na pilani

Ložači: Ivan Matovina (Stipin), Stipe Krizmanić (Prćin), Ivan - Ivić Krizmanić i Jure Krizmanić (Matin). Gater majstori: Josip - Joko Vuković (Stipurinov), Nikola Matovina (Antićev) i Joso Hodak (Petrov). Na cekularu - kružnoj pili su radili: Jure - Đuka Matovina (Jolin), Ante "Pere" Matovina (Jolin), Pere Matovina (Ante Kakina) i Mata Galović (Kajin), Brusači su bili: Luka Sertić i Nikola Matovina (Čova). Glavni tesač za doradu trupaca bio je Mate - Matan Matovina Tomićev, za sortiranje građe je bio zadužen Marko Galović. Sjekači su uglavnom bili Lužani i Lisinari. Poslovođa za nabavu trupaca iz šume je bio Marko Krizmanić otac autora knjige. Poslovođa otpremnik na Blatima bio je Mata Sertić (Šlego). Kirijaši su bili Lužani, Čorci, Potočani (Kuseljčani) i Poljančani. Prijevoz rezane građe u Blata vršili su Saborčani, Jeseničani i Blaćani. Svaki voz građe koji je vožen u Blata imao je svoju popratnicu tzv. "lišvan". Na "lišvanu" je pisalo koliko je kubika, cijena i iznos u novcu. Firma je imala ugovor nekim trgovinama (jedna takva trgovina je bila u Blatima uz glavnu cestu) da kirijašima za "lišvan" daju živežne namirnice i druge artikle u protuvrijednosti usluge prijevoza, nekad je trebalo nadoplatiti, a nekad je ostalo i kusura u gotovini. Zamislite ako netko nema novaca da kupi brašno, ode na pilanu ugovori prijevoz građe za  Blata i već uvečer ima brašno u kući. Taj način je bio spas za sirotinju. Oni koji su vršili prijevoz građe u Blata bili su uglavnom siromašniji seljaci koji nisu imali zapregu niti opremu za kiriju - izvlačenje trupaca iz šume, imali su slabija kola i volovsku zapregu. Na placu kraj pilane bilo je vrlo živo kao na nekom sajmu. Tovarila se građa za Blata, pet-šest kola tovare lošiju klasu daske koja nije za izvoz. Većina tih kupaca su bili Bosanci iz Cazinske krajine. Dovozili bi sijeno i zob koje bi prodavali kirijašima, a za te novce bi kupovali dasku. Domaći su birali sitniji otpad koji im firma nije naplaćivala, važno im je bilo da očiste plac.

Saborčani koji rade na krečanama, te na pilanama kod Murkovića i Miloševića na Jesenici ne dobivaju plaće. Te firme zbog svjetske krize koja se pojavila propadaju, a uz njih stradaju i njihovi radnici. Firma "Mladenović i drugovi" na Kuselju još uvijek radi i redovno isplaćuje radnike. Puno je radnika ostalo bez posla, pa se nude za puno manju dnevnicu raditi, što je omogućilo vlasnicima da snize dnevnice za 10 %. Vlasnici pilane na Kuselju su imali jaku trgovačku vezu u Italiji, pa su svu proizvedenu robu uspijevali prodati. Slabiji trgovci drvom prodavali su im svoju gotovu građu po niskim cjenama, jer su morali isplaćivati plaće svojim radnicima. Gazde na Kuselju imaju sredstva i velike mogućnosti za proširenje, ali se na to ne mogu lako odlučiti. Državne firme koje trguju drvom propadaju, politička previranja u zemlji nisu povoljna, pa ostaju na onome što imaju.

Stari Joža Marčelja kaže, bit će dobro ako budemo mogli i ovako raditi, jer trgovci koji su vezani za državnu politiku dobivaju prednost, a nas će ugušiti porezom. Vlasnici pilane na Kuselju uskoro se odlučuju za prodaju. Pilanu prodaju trgovcima Miši Kosanoviću i Stojanu Končaru, firmu su nazvali "Kosanović i Končar" "KIK". Nakon nekoliko godina Kosanović isplaćuje Končara, pa se pilana zove "Pilana Kuselj vl. Mišo St. Kosanović. Mora se priznati da su i novi vlasnici puno toga modernizirali i povećali proizvodnju, a i broj zaposlenih, Ako se uzmu u obzir sječa, dovoz do pilane, radnike u pilani, radnike na placu (skladištu rezane građe), odvoz u Blata, pilana Kuselj sveukupno zapošljava oko sto radnika.

Pilana Saborsko

1932. godine vrše se pripreme za izgradnju velike pilane u Saborskom. Gradi je veletrgovac Ivan Vilhar. U tim pripremama najveći problem je bio dopremiti veliki parni kotao i stroj. Taj veliki pogonski stroj dopremljen je vlakom do Blata. Prijevoz od Blata do Saborskog trajao je deset dana. Ta velika crna grdosija postavljena je na drveno postolje u obliku saonica, na kojem je vožena do Saborskog. Za potegnuti taj teret trebalo je upregnuti deset pari konja. Dan je bio uspješan ako se dnevno prešlo išta više od jednog kilometra.

Dok je građena pilana istovremeno je građena cesta iz Biljevine u Rakovičku uvalu. Što se tiče iskorištavanja šume Rakovička uvala je tada bila netaknuta prašuma, u kojoj su se nalazile velike količine drva, dovoljno za rad pilane kroz cijelo stoljeće. Uz pilanu su građeni stanovi, kancelarije, staje za konje i mnogi drugi prateći objekti. Izgrađeni su veliki rezervoari za vodu, koja je bila neophodna za rad parnih strojeva. Dio stručnjaka s pilane Kuselj prelazi u novu pilanu u Saborsko, kao što su gateristi, brusači pila i glavni strojar Pepin Trnovski. Na pilanu Kuselj Pepin dovodi svoga brata Rudija. Bila je prednost graditi pilanu u mjestu gdje postoje radnici za pilanske i sve šumske poslove.

Kad je pilana Ivana Vilhara proradila, zapošljavala je oko tristopedeset radnika iz Saborskog i oko stotinu vanjskih. Kad se zna da dobar broj Saborčana radi na željeznici i krečanama onda su svi u selu zaposleni. Firma "Ivan Vilhar" je zapala u financijske probleme pa se morala zadužiti kod banke, nakon toga mjenja ime u "Pilana Saborsko d.d. Vilhar"

U to vrijeme u Saborskom se dobro živi, dolaze kovači, postolari, otvaraju se nove gostione i trgovine, svi imaju posla i svi zarađuju. U selu sve vri. Radnici idu na posao, s posla, kirijaši u šumu iz šume, vozovi građe kroz seelo idu u Blata i vraćaju se. Toliko ljudstvo i toliko kirijaških konja i volova treba snabdjevati hranom, pa i oni koji dovoze hranu za ljude i životinje uvećavaju seosku vrevu. U Saborskom je tada bilo oko sto pari kirijaških konja koji su trošili velike količine sijena i zobi. Pilana je također imala petnaestak svojih pari konja. Kud god bi se pošlo čula bi se pjesma, mladići se odreda žene, rađaju se djeca i nitko se ne boji da neće moći hraniti obitelj. Tada u Saborskom i okolici živi oko 3.500 stanovnika. Tako biva sve do početka Drugog svjetskog rata.

Iz knjige Josipa Krizmanića - Saborsko i uža okolica, str. 82-87.

P.S.

Pilana Saborsko je bila znatno veća od pilane na Kuselju, imala je četri gatera, od čega je jedan obrađivao samo jako debele trupce (I.M.)

Pozicija pilane iz 30-tih prošlog stoljeća (slika gore). Crvenom bojom su omeđeni temelji glavne zdrade, tu su još i pomoćni objekti, čiji se temelji također naziru.