Početkom vikenda sam u HNK pogledao operu "Ero s onoga svijeta". Moram priznati da na ovo genijalno djelo, izvedeno u mnogim državama, koje preporučam svakom, ne bih sad ni otišao da mi nije bilo besplatno u sklopu obilježavanja 255. godišnjice gimnazije. Stereotip da Dinarci ne vole operu pobijaju njeni sami autori dinarci: Jakov Gotovac rodom iz Vinova i autor libreta Milan Begović iz Vrlike koja im je bila i inspiracija za operu.
Običaj tetoviranja djece među dinarskim Hrvatima iz BIH zabilježen je i u okolici Vrlike, kao i Vinovu i ostalim selima između cetinske Svilaje i šibenske Boraje te oko Imotskog i južnije. O ilirskom porijeklu vrličke narodne nošnje (metalne aplikacije, vez, ukrasi, crvenkapa, novac, dukati) i njenom napadnom sličnošću s japodskim nošnjama možete više pročitati na foto (Igla-kist-dlijeto: hrvatsko tradicijsko ruho: katalog izložbe KGZ; OŠ M. Begovića Vrlika).
Tetoviranje djece i dijelovi nošnje naravno nisu jedino kulturno naslijeđe ilirskog porijekla u BIH, Zagori i dijelu Like. Ilirske korijene ima i ganga i druge vrste ojkanja, transhumanca i sve vezano za nju, pekva, kamene kuće, bunje, katuni, nijemo kolo, neki instrumenti, mnogi simboli na tetovažama, stećcima i nošnjama ili kako piše bivši glavni urednik Hrvatskoga biografskog leksikona, ravnatelj knjižnice JAZU, prof. na FFZG, akademik Aleksandar Stipčević koji je doktorirao na Ilirima:
"Ilirski ostaci u narodnoj kulturi, arhitekturi i urbanizmu, načinu pokapanja mrtvaca, religioznoj simbolici, ornamentalnoj motivici, narodnoj nošnji i obući, nakitu, glazbi i plesu, jeziku, društveno-političkoj organizaciji itd., dovoljno su brojni da se iz njih može već sada zaključiti da su Slaveni zatekli u zapadnom dijelu Balkana prilično brojno starosjedilačko, neromanizirano i poluromanizirano stanovništvo (...) i s njima se u toku stoljeća asimilirali i tako u svom narodnom entitetu sačuvali ostatke starih Ilira. Ti su ostaci posebno brojni u nekim zabačenim krajevima BIH, Dalm. zagore, Crne Gore itd. i čini se da nije daleko od istine tvrdnja da je ilirski starosjedilački element imao veoma važnu ulogu u formiranju kulturnih, fizičkih i duševnih osobina slavenskog življa koji u tim krajevima danas živi."
Usprkos vrijednim istraživanjima znanstvenika poput Stipčevića, mnogi znanstvenici su ilirsko naslijeđe među dinarskim Hrvatima više prešućivali nego spominjali, potpuno ga podredivši rusofilskom romantičarskom pristupu o "majci Rusiji" s kojom dinarska kultura nema nikakve veze. Treba istaknuti i još jedan "problem". Sveg navedenog ilirskog dinarskog naslijeđa nema u nikakvim tragovima među domaćim sjevernim Hrvatima. Mnogi od njih su kulturu dinarskih "dotepenaca" poput tetoviranja djece, gange, gusli, nošenja crvenkape i opanaka gledali doživjevši kulturološki šok, s nerazumijevanjem i prezirom, kao da je među njih zbilja pao Ero s onoga svijeta.