Piše: Ivan Vuković (slika lijevo Ivan sa sestrom i bratom na Udbini)

Zasad imam preko 720 popisanih imena na svom rodoslovnom stablu.

Od toga je lička strana najbolje istražena s preko 550 imena, za što je najzaslužniji vrijedan arhivski rad koji su proveli moj daleki rođak F. Castro i Sue O' Reilly, kojima zahvaljujem. Zahvaljujem i Ivanu Matovini i njegovoj stranici Saborsko.net. Za prezimena na tromeđi Hercegovine, Bosne i Zagore zahvaljujem Anti Ivankoviću i fra Robertu Joliću iz Tomislavgrada, bivšem kapelanu u Saborskom.

Frank Castro Ivan Matovina Thank you for all the information gathered for the family tree of Saborsko and its surroundings.

Ovi rezultati ne bi bili mogući ni bez obiteljske usmene predaje koja ponekad čuva imena predaka zadivljujuće daleko u prošlost, naročito po muškoj liniji, što je i bio običaj naših nepismenih predaka u dinarskim krajevima tisućljećima unazad. Bez obzira što su mi djedovi i bake (od 1911. do 1925. godišta) pokojni i nisu mogli sudjelovati u istraživanju, najdalji neprekinuti niz sačuvanih imena obiteljskom predajom seže duboko u 19. st.

U skladu s ličkom tradicijom, kao što i danas stariji znaju mene odrediti nazivom Mate Tomina, mog pok. dedu su vršnjaci zvali Toma Ive Nikolina, što znači da mu je otac bio Ivan, a deda Nikola. Predajom je sačuvano da je Nikolin otac bio Ivan (1820.-1898.), a arhivskim radom otkrivamo da je Ivan ujedno posljednji za kojeg su sačuvani podaci o imenu oca, a to je bio Mate (rođ. 1795.). Tu je krug zatvoren, jer su sačuvana imena samo njegovih suvremenika, kao što je moj predak Mate Štefanac (1740.-1836.) koji je za ono vrijeme živio zavidnih 96 god.

Što idemo dalje u prošlost, to će svatko od nas naći veći broj potomaka svojih predaka. Moji preci u zadnjih 300 godina danas imaju na tisuće potomaka i s vremena na vrijeme među svojim starim prijateljima iz različitih krajeva Hrvatske otkrivam nove daleke rođake, a nismo imali pojma da smo povezani.

Premda sam u istraživanju očekivao i neko "egzotično" porijeklo, tu vas moram razočarati homogenošću u smislu da su, barem u zadnjih 300 god., svi preci Hrvati i katolici. Gledajući porijeklo prezimena, jedan trag vodi prema kočevskim Nijemcima, a zagonetno je i porijeklo Malkoča, koji se zovu kao i jedna od najmoćnijih osmanskih obitelji. Idemo li još dalje u prošlost, brojni moji preci s očeve i sve donedavno s majčine strane bili su polunomadski stočari, a mnogi od njih su se kao djeca tetovirali simbolima ilirskog porijekla te je činjenica da stotine tisuća ili milijuni Hrvata potječu od stanovništva koje je u ovim krajevima prisutno već tisućljećima. U mom slučaju, kao i u slučaju stotina tisuća Hrvata, svakako većina predaka potječe upravo od tog autohtonog stanovništva. Regionalno, kao i u slučaju stotina tisuća Hrvata iz Hrvatske, većina mojih predaka potječe iz Bosne i Hercegovine (s majčine strane svi, a s očeve dio). Značajan dio mojih predaka, uključujući i Vukoviće, potječe od srednjovjekovnog stanovništva Gacke i Modruša.

U rodoslovnom stablu ogleda se i težak život naših starih, velika brojnost i smrtnost djece, pogibije u ratovima. Ima zanimljivih statističkih podataka vezanih za dugovječnost, broj djece, sklapanje brakova, imena, smrtnost itd., ali o tome nekom drugom prilikom.