Grobovima nevinih
Ne želim Te na raspelu.
Njega posvećujem pravim i svetim;
nit strvinare ne želim
da se hrane tobom i rastu
Ne zidajte prijevare, ne skrivajte jame, 
istinu na vidjelo dajte !
Za naš grijeh i zablude
i spomenike nikle na leševima poniženih.
Sotono, niskih strasti ljudske duše
neka te najezda ljubavi odnese, 
kroz rešetke straha i vapaje jadnih,
do prokletstva našeg od rođenja
i očiju koje znadu ponore duboke,
Slikovni rezultat za bleiburgiznad kojih su ljudi oduzimali ljude.
Kad vrijeme ode i suza kapne,
kad pobjednik u pobijeđenom prepozna sebe,
teško će biti zaustaviti oprost;
jer nove će biljke rasti i nove vode teći,
odnoseć žrtve s blagoslovom života.
Bit će to opijelo za loše u nama.
 
Dubravko Delić

 

Bleiburg je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici.

Sudeći prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosi oko 50 tisuća. Zato se imenom Bleiburški pokolj označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili.

Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom sljedećih mjeseci. To je u hrvatskoj iseljeničkoj literaturi nazvano Križni put (ponekad u množini, Križni putevi), pa je danas izraz u općoj uporabi u Hrvatskoj.

 

 
Teorija demografske tranzicije koju zastupaju svi svjetski i domaći demografi kaže da postoje zakonitosti po kojima se razvija pojedina populacija. Te su zakonitosti uglavnom univerzalne. Međutim, postoji nešto što je na hrvatsku populaciju posebno utjecalo. Postoji sedam razdoblja, odnosno sedam faktora koji su slamali hrvatsku populaciju od početka 20. stoljeća do sada, navodi Šterc.
 
“Prvi je velika i brojna iseljavanja s početka 20. stoljeća prema Amerikama. Procjena je da je Hrvatsku napustilo 350 tisuća ljudi. Drugo su stradanja u Prvom svjetskom rat., Hrvatska je jedina zemlja u okruženju, koja je imala depopulaciju u prvom popisu stanovništva nakon Prvog svjetskog rata. Procjena izravnih i neizravnih gubitaka vezano uz to razdoblje su 363 tisuće ljudi.Treće su stradanja u Drugom svjetskom ratu, a četvrto stradanja na Križnom putu i u Bleiburgu, stavit ću ih u jednu brojku koja iznosi 639 tisuća ljudi. U popisu 1948. godine koji nije radila Hrvatska, nego tadašnji Državni zavod za statistiku nedostaje 639 tisuća ljudi. Peti faktor je velika imigracija 60-ih godina, kada je bivša država otvorila granice i kada su svi tvrdili da se radi o gospodarskoj emigraciji, a zapravo je bila i politička. Po našim procjenama Hrvatsku je tada napustilo 450 tisuća ljudi, uglavnom iz ruralnih sredina, manje obrazovanih i slično. Šesto su stradanja u Domovinskom ratu – 482 tisuće posredno i neposredno su ratni gubitci, od toga je oko 300 tisuća Srba napustilo Hrvatsku. Sedmo je razdoblje u kojem smo sada, kada nas napuštaju mladi, obrazovani ljudi i ono što je budućnost Hrvatske.
 
Dodaje kako je ukupno u 20. stoljeću Hrvatska izgubila dva milijuna 434 tisuće ljudi, što su brojke, koje su u odnosu na današnju populaciju prestrašne.
 
“To vam je kao da Italija ili Velika Britanija izgube pola svoga stanovništva od 60 milijuna izravno ili neizravno. Da Hrvatska nije izgubila sve te ljude kroz 20. stoljeće danas bi imala 6,7 milijuna stanovnika, a umjesto toga imamo četiri milijuna 140 tisuća, s obzirom na to da je depopulacija od popisa stanovništva 2011. godine vrlo evidentna u Hrvatskoj”, naveo je Šterc.
 
Gdje je tih 447 tisuća stanovnika? Uzeo sam izvore koji su govorili koliko je stradalo partizana, koliko je u Jasenovcu stradalo hrvatske vojske i prihvatio sam za sada brojke od 70 tisuća u Jasenovcu od 45 tisuća stradalih partizana i 30 tisuća stradalih pripadnika hrvatske vojske tijekom rata. Dakle, još uvijek nam ostaje 145 tisuća, s tim da te brojke prihvaćamo zasad, jer nigdje nema izravnog popisa stanovništva. Moguće je samo izračunavati ovakve potencijale od strane onih koji znaju zakonitosti procesa, koji su se odvijali u tom razdoblju, koji znaju strukture stanovništva koje su očekivane u nekom popisu stanovništva i koji se ne boje to izreći. Gotovo 450 tisuća ljudi te nam ostaje da je 305 tisuća ljudi iz Hrvatske stradalo na Križnom putu i Bleiburgu. Međutim, to nije sve. Ako ove parametre o kojima sam govorio dovedete imalo u pitanje, brojka se diže na 350 tisuća iz Hrvatske, jer sam analizirao popis stanovništva u Hrvatskoj. Tu je isključeno stanovništvo koje je napuštalo ove prostore iz Bosne i Hercegovine. Brojke o kojima su mnogi govorili i gotovo da se nisu smjele javno iznositi koje se približavaju brojci od 500 tisuća stanovnika su realne”, ističe Šterc.
 
Kada se pogleda cijela priča, demografske posljedice iza toga, koliki je broj bio manje rođene djece u Hrvatskoj nakon svih tih strahota, kada se pogleda sedam koraka koji su utjecali na demografski razvoj Hrvatske, današnju suvremenu situaciju gdje pred nama odlazi mladost i budućnost Hrvatske da se gotovo ne osvrćemo za tim, Šterc je zaključio sa slijedećim: Dobro da nas uopće ima!
 
 
Dokumentarni film, Via Crucis - un crimen sin castigo:
 
 
Popis žrtava Drugog svjetskog rata župe Saborsko: http://www.saborsko.tk/index.php/arhiva/2417-zrtve-2-svjetskog-rata

Dodaj komentar


Security code
Osvježi