I danas 14.10. Na stazi Izvor voda Saborsko dosta živo, planinari love svaku zraku sunca miholjskog ljeta i uživaju u idealnim uvjetima za planinarenje. Evo i mene s ekipom PD Nikola Tesla iz Zagreba. Putem smo sreli još dvije manje ekipe u hodnji i trčanju.
Odlični vremenski uvjeti, pravi jesenski ugođaj, kulise od letećeg lišća kad zapuhne povjetarac i njegovo šuškanje pod nogama. Temperatura ugodna, svi smo u kratkim majicama. Prošli smo cijeli krug uživajući bez žurbe. Zastali smo kod svake gljive ili neke biljke. Među hodačima je puno vrsnih poznavatelja biljnog svijeta, na čemu im zavidim.
Svi izvori su u "pogonu", svi curkaju i kako dolazimo do kojega tako se i osvježavamo friškom vodom. Zastanemo pomalo, a duži odmori su bili na Kuku, Velikom vrelu i kod lovačke kuće. A onda zadnji teži napor uz Bukovaču, ali prvo smo se natankali vodom na Vrilcu i nastavili polako dalje.
Na vrhu problemi s markacijom zbog sječe šume, lako za mene ja znam, ali samostalni hodači se služe GPS tragom.
I za kraj kava, rakija, sokovi od aronije i bazge kod Javorke i Ive Vukovića Jolinog. Ispalo je da se svi od nekuda poznaju, ali trebalo je pohvatati konce, pa je nastala glasna rasprava sijedih glava. Hodanje je trajalo oko šest i pol sati. Šest i pol sati čistog užitka i prave rekreacije, melem za dužu i tijelo. Bilo je ovo nešto posebno.
Slikom i riječju nam je ovaj izlet vjerno dočarao Josip Anušić
Planinari su prije polaska odali počast stradalima u Domovinskom ratu paljenjem svijeće kod spomen obilježja masovne grobnice
Spomen obilježje masovne grobnice, ranjena golubica
Crkvica Rođenja BDM iz 1726. godine spomenik kulture nulte kategorije
Izvor Kuk
Veliko vrelo rijeke Jesenice
Staza uz rijeku Jesenicu, od izvora nizvodno
Betonski most na rijeci Jesenici
Lovačka kuća
Vrilce 
Brdine
Na kraju šetnje kod Ive Vukovića na Brdinama
GPS staza Izvor voda
Komentari
Moram napomenuti da je tu prvu grupu dogovorila tadašnja načelnica Općine Saborsko Đurđica Špehar uz podršku Općinskog vijeća i Lovačkog društva Kuna (najaktivniji je bio Zvonko Conjar), a stazu su uredili mještani.
Zahvaljujući Josipu Anušiću koji se uključio u uređenje i markaciju staze ta naša ideja je zaživjela i traje evo do današnjih dana.
Staza je bila nešto kraća išla je od spomen obilježja, preko Alana, Velikog vrela do lovačke kuće gdje bi se planinari zadržali uz lovački gulaš i zabavu. Tom prvom prilikom je planinare HPD Kapela u lovačkoj kući harmonikom uveseljavao Stjepan Štef Šamec jesenički zet, u pjesmi su mu se, uz pokoji gemišt, pridružili skoro svi, bilo je čak i plesa ...
Planinare su kod lovačke kuće s kolačima i ostalim delicijama dočekale članice ŽAS-a, domaći ugostitelji i OPG-ovci sa svojom ponudom.
Bila je to nezaboravna planinarska priča, za nas i za goste.