Saborsko (još 1880. iskazano pod imenom Zaborsko) se prvi put spominje 1486. u Modruškom urbaru, kao već tada znatno opustjelo. Najkasnije od 1528. pa sve do početka 18. st. je potpuno pusto i porušeno. Stari stanovnici (Zaborci) bili su frankopanski kmetovi, čakavci, iseljeni u sigurnije frankopanske posjede. Tragove iseljavanja imamo u imenu Zaborsko Selo kraj Netretića i prezimenima Zaborski i Zaborac..
Oslobođenjem Like i Krbave od Turaka, nakon 1699. stječu se uvjeti za ponovno naseljavanje Saborskog. Kolonizirano je do 1726., kada je na ruševinama srednjovjekovne crkve nadograđena nova (danas kapelica na groblju).
.
Nemamo pisane povijesne izvore iz tog doba o porijeklu stanovništva Saborskog, ali imamo često nepouzdane: narodnu predaju i kasnije naknadne izvore. Imamo i znamenitu podjelu na "peterostruki narod" u Lici i Krbavi koju prvi 1702. spominje senjsko-modruški biskup Brajković (Hrvati, Bunjevci, Turci, Kranjci, Vlasi). Nabrojit ću porijeklo stanovništva redom po najčešćim prezimenima (ili kako Saborčani kažu plemenima) do 2. svj. rata, od najčešćih Vukovića i Matovina pa nadalje.
.
VUKOVIĆI - najčešće prezime do 1948. Bilo ih je blizu 500 od oko 3350 katolika Saborskog i okolnih zaselaka 1939. prema matici župe. Koncentrirani najviše u donjem selu i izumrlim zaseocima Ravni Lug i Vuković Kapela. Kasnije naselili i dio Senja u gornjem selu i dio Kuselja. Glavni nositelji ikavsko-ekavskog izgovora i čakavskog leksika. Prema predaji, u Saborsko su došle "dvi grane Vukovića" koje nisu bile povezane, ali ne navodi odakle su došli. Prilikom doseljavanja u Varoš (u d. selu) naišli su na temelje i ukopane podrume nekadašnjih kuća, a na ruševinama crkve bilo je izvaljeno veliko stablo. To su tumačili legendom o Grcima koju su zbog snijega na Petrovo otišli iz Saborskog. Krizmanić spominje jedne Vukoviće doseljene od Brinja, a 2. od Drežnika. Ovo drugo ne može biti točno, jer je Drežnik oslobođen tek krajem 18. st. i naseljen oko 80 g. nakon što su Vukovići već zabilježeni u Saborskom. Upravo je Orihovo Selišće (danas Selište Drežničko) kolonizirano iz Saborskog i danas su većinom ista prezimena. Isprva je to mjesto gdje su prema katastru iz 1776. g., 32 saborčanske graničarske obitelji čuvale granicu i imale svoje kuće s istim kućnim brojevima kao i u Saborskom. U njima su se mlađi sinovi sa svojim obiteljima trajno nastanili. I danas se nazivaju Selišćani, ali su izgubili svijest o svom porijeklu iz Saborskog, dok ga nije u svojoj knjizi dokazao Selišćan Drago Brajdić. Selište je bitno za porijeklo Vukovića i zbog obitelji Vuković s dodatnim prezimenom Murković koja potječe iz Stajnice (Brinje), a njen najpoznatiji član je austrijski podmaršal Ivan Vuković "Murković". S obzirom da su se Vukovići u Selište naselili iz Saborskog, barem dio Vukovića se u Saborsko naselio iz Stajnice, što se poklapa i s čakav. ikavsko-ekavskim obilježjima. Dio Vukovića je mogao doći i iz okolice Ogulina, npr. iz zaseoka Vukovići u Zagorju, gdje žive čakavci koji imaju kaj, a naglasak im je uglavnom kao u štokavskom.
.
MATOVINE - 2. najčešće do 1948. i danas najčešće prezime u Saborskom. Za razliku od Vukovića za koje i Krizmanić bilježi da su se mnogo više iseljavali iz Saborskog, ali i ginuli u 2. svj. ratu (najmanje 101 Vuković iz Saborskog žrtva je 2. svj. rata i poraća), Matovine su više ostajali u Saborskom. Koncentrirani su gotovo svi u gornjem selu (Senj, Funtana), Biljevina, a zahvaljujući velikom broju djece naselili su i Kuselj, Matovinsku Lisinu i dio Poljanka. Matovine su bez ikakve sumnje bili Bunjevci. Glavni su nositelji bunjevačke štok. ikavice, ali su u Saborskom preuzeli i neka čak. obilježja. U nekim naknadnim izvorima se navodi da stanovnici Saborskog potječu iz donje Like - Pazarišta. To se dakako može odnositi samo na Matovine i Hodake, ali čini se da su Pazarišta samo jedna etapa seoba Matovina i Hodaka, također Bunjevaca. Prezime Matovinović, također bunjevačko, postoji danas u Ličkom Cerju i Sv. Roku. Za Matovine postoji predaja da su se ranije zvali Balenović i da su dobili naziv prema nekom velikom Mati (Balenoviću). Baleni (Balenovići) su poznato bunjevačko pleme, a za Bunjevce su karakteristična i prezimena na -ina. Prema popisu SR Hrvatske 1948., može se sa sigurnošću zaključiti da svi Matovine potječu iz Saborskog. Broj Matovina koji danas živi u Zagrebu, Slavoniji, Rijeci, SAD-u itd. pokazatelj je masovnosti iseljavanja iz Saborskog. Dio gornjeg sela koje su naselili zove se Senj, pa je moguće i da je bunjevačka okolica Senja bila zadnja etapa u seobi Matovina u Saborsko.
.
SERTIĆI - 3. najbrojniji. Izvorno uskoci, naseljavaju se na brinjsko područje, odakle kao ikavsko-ekavski čakavci naseljavaju različite dijelove Saborskog (centar, Skradu, Potoke), odakle dio krči i osniva Sertić Poljanu.
.
ŠPEHARI - Spadali u skupinu "Kranjaca". Inače su susjedni pravoslavci sve Saborčane nazivali Kranjcima. Špehari su doselili s područja Ogulina i/ili Bosiljeva. Prilikom doseljavanja govorili su kaj, čakavsko-kajkavskim ikavsko-ekavskim idiomom. Starinom potječu iz Kočevja, moguće od kočevskih Nijemaca (Späher). U Saborskom nazivani i Špejari, naselili su se u centar u blizini crkve i škole.
.
GRDIĆI - Dijele 4. mjesto po brojnosti sa Špeharima. Doselili iz ogulinskog Zagorja kao ikavsko-ekavski čakavci koji imaju kaj, naglasak uglavnom kao u štokavskom. Bez obzira što pripadaju različitim narječjima, Saborčani i Zagorci imaju brojna zajednička obilježja u govoru. Grdići su se naselili u donje selo, centar i najviše u Skradu, prisilno iseljenu zbog blizine slunjskog vojnog poligona.
.
HODACI - šesti po brojnosti. Izvorno možda nisu Bunjevci, ali se s njima naseljavaju na ista područja i nositelji su štokavske ikavice. U Saborskom naseljavaju isključivo gornje selo. Osim njega i Selišta, naseljavaju ostalo rakovičko i plitvičko područje. Poznati i kao Odaci. Prezime Odak iz drniške i trogirske Zagore vjerojatno je nastalo od Hodak, što ide u prilog bunjevačkom porijeklu.
.
BIĆANIĆI - Isprva u Lici bilježeni kao Bišćanići, za vrijeme Turaka su doselili iz Bihaća u brinjsko i dabarsko područje, odakle se nakon više generacija naseljavaju u Saborsko kao ikavsko-ekavski čakavci, isključivo u donje selo. Od ličkih Bićanića koji su iselili u Slavoniju nastali su Bičanići. Činjenica da danas Bičanića u RH nema mnogo manje od Bićanića, govori o razmjeru iseljavanja.
.
KOVAČIĆI - Na saborčanskom se izgovaraju s naglaskom na 2. slogu. Spadali u skupinu "Kranjaca". Doselili iz Gorskog kotara, govorili kaj. Naselili se u donje selo i Skradu.
.
KRIZMANIĆI - Iz skupine "Kranjaca". Doselili iz Gorskog kotara (Severin ili Lukovdol), govorili kaj.
.
MALKOČI - U množini se izgovaraju s naglaskom na 2. slogu. Imaju isto prezime kao jedna od najmoćnijih osmanskih obitelji, čiji su članovi bili i osvajači i gospodari Like i zap. Bosne. Prema predaji, pobjegli su pred Turcima iz Bosne. Nije isključeno ni da potječu od pokrštenog muslimana. U Saborsko su doselili kao štokavci ikavci i naselili se u donje selo i na Alan (Malkočevo brdo).
.
CONJARI - U Saborskom prvotno zabilježeni kao Zollneri. Starinom potječu iz Kočevja, vjerojatno od kočevskih Nijemaca. Iz skupine su "Kranjaca". Vjerojatno je prezime Conjar nastalo u Saborskom od Colner (Colnar, Zollner). Doselili su s područja na kojem se govori kaj, iz Gorskog kotara u Conjare u gornjem selu.
.
ŠTEFANCI - Porijeklo prezimena Štefanac treba tražiti na širem području od Modruša do Karlovca. To je i područje odakle naseljavaju donje selo, a kasnije Skradu. S obzirom da su Drežnik Grad i Cetingrad oslobođeni od Turaka tek krajem 18. st., a nakon toga kolonizirani, netočne su Krizmanićeve tvrdnje o djelomičnom naseljavanju Saborskog iz tih mjesta, jer u matičnim knjigama su saborčanska prezimena prisutna u Saborskom u 1. polovici 18. st. Prilikom doseljavanja govorili su ča ili kaj.
.
DUMENČIĆI - Naselili se u donje selo kao ikavsko-ekavski čakavci iz brinjskog područja (Stajnica).
.
TOMŠIĆI - Kao i Vukovići i Grdići, Tomšići se spominju na području Like još u srednjem vijeku. Često se navode i kao povratnici iz Kranjske. Od 1775. do danas su malobrojni, ali prisutni na području čakavskih Oštarija i to je možda ishodište njihove seobe u Saborsko.
.
ŠTRCI - Prezime Štrk je vjerojatno nastalo od Šterk (njem. Sterk). "Kranjci" doseljeni iz Gorskog kotara u donje selo.
.
GALOVIĆI - "Kranjci" koji potječu iz južne okolice Duge Rese (Cerovački Galovići, Galović Selo). Doselili kao govornici čakavsko-kajkavskog ikavsko-ekavskog idioma, imali su kaj.
.
ČORCI - Naselili iz Vrhovina najviši dio Saborskog - Čorkovu Uvalu (oko 900 m NV), gdje su isprva živjeli samo ljeti u planinskim stanovima. Kasnije su se neke obitelji trajno naselile i održavale vezu s Vrhovinama. Miješaju štok. ikavicu i ijekavicu pod utjecajem vrhovinskih Vlaha.
.
ŠOLAJE - Pravoslavni Vlasi, ijekavci iz susjedne Ličke Jesenice naseljeni nakon 1700. u donje selo. Održavali vezu s L. Jesenicom. Imali su svoje pravoslavno groblje u Saborskom.
.
ŽAGROVIĆI - Doselili iz Gacke (Sinac) kao ikavsko-ekavski čakavci.
.
SABLJACI - Noviji naseljenici u gornje selo. Starinom iz Bihaćke krajine doselili na ogulinsko područje, odande u južni Kordun pa u Saborsko iz Korita kao štokavci.
.
ANTOLIĆI - Doselili kao kajkavci iz nepoznatog područja. Starinom potječu s područja između Novog Marofa i Krapine. Danas ih više nema u Saborskom.
.
SPUDIĆI - Doselili s područja između Netretića i Barilovića. Više ih nema u Saborskom.
.
BUTORCI - Bunjevci doseljeni vjerojatno iz vinodolskog zaleđa. Više ih nema u Saborskom.
.
FRANJKOVIĆI I BRAJDIĆI- Doselili iz ogulinsko-modruškog kraja. Više ih nema u Saborskom.
.
Autor Ivan Vuković