Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća službena brojka od 700 000 žrtava Jasenovca u srazu s dostupnim podacima i činjenicama, još jednom je pala na elementarnoj znanstvenoj provjeri.

U opsežnoj enciklopediji hrvatske povijesti, urednika Igora Karamana, izašao je tako i tekst dr. Ivana Jelića i njegova formulacija kako su kroz Jasenovac prošli „deseci tisuća ljudi“ od kojih je većina pogubljena u mnogim pokoljima što su ondje provođeni.

Ta formulacija bila je na tragu opasne istine i zbog toga ju je trebalo prekriti novim, još monstruoznijim ali i uvjerljivijim lažima.

 

U OVIM 'TVRDIM PODACIMA JE ISPISANO VIŠE ZNAČENJA NEGO U STOTINU KNJIGA... kako to da je od 1948. g. skoro 900 tisuća katolika manje, a milijun pravoslavaca više nego 1931.U OVIM ‘TVRDIM’ PODACIMA JE ISPISANO VIŠE ZNAČENJA NEGO U STOTINU KNJIGA… kako to da je 1948. g. skoro 900 tisuća katolika manje, a milijun pravoslavaca više nego 1931… PA, TKO JE ONDA VIŠE NASTRADAO, BANDO JUGOFAŠISTIČKA… ? DAKLE, prije 2.svj. rata pravoslavaca je bilo 700 tisuća više nego katolika, a nakon rata, 1948. skoro 2.8 milijuna više…Srpsku javnost se počelo gotovo svakodnevno bombardirati napuhanim brojkama o srpskim žrtvama iz Drugog svjetskog rata, a iz tog vremena datira i fraza Dobriše Ćosića kako su „Srbi vječiti pobjednici u ratu, ali zato gubitnici u miru.“ Posljednjih godina ovu misao je prihvatilo i dosta intelektualaca domoljubne orijentacije i primijenilo ju na Hrvate. S obzirom na autorstvo fraze, kao i na defetizam takvog razmišljanja, trebalo bi je odbaciti. Plakanje nad vlastitom sudbinom nije konstruktivno, i ne vodi ničemu a kamoli svjetlijoj budućnosti. Tu smo gdje jesmo, i ne preostaje nam drugo osim borbe protiv laži, konstrukcija i poluistina. Pune istine se ne trebamo sramiti, niti od nje bježati kada nam njeni fragmenti ne idu uvijek u prilog. Ali vratimo se na Jasenovac.

Prije same agresije na Hrvatsku, srpskom narodu je serviran konačan rezultat istraživanja Jasenovačkih žrtava i to kroz brojku od 1 110 929 žrtava, do koje je došao stanoviti Radomir Bulatović. Što se nakon toga zbilo, svima nam je više ili manje poznato. Posljednjih godina, dio naših povjesničara ipak se usudio ponovno dirnuti u mit o Jasenovcu i rezultati njihovih istraživanja svjedoče o tome kako je dr. Ivan Jelić bio djelomice u pravu. Kroz sam logor prošlo je manje ljudi nego što ih memorijalni centar poimenično navodi kao žrtve, ali izrazito je diskutabilno koliko ih je ubijeno, a koliko pušteno na slobodu. Nedvojbeno, u određenim razdobljima bilo je masovnim pogubljenja iz odmazde ali isto tako bilo je i humanih poglavlja u životu logora, te se ne može govoriti više o kontinuiranom genocidu, već o logoru koje je mijenjao svoj karakter ovisno o politici i trenutnim vanjsko-političkim okolnostima. Sama ta činjenica ukazuje kako usprkos tome što su logorom vladali ustaše, njegovu svrhu odredili su nacisti, i taj logor svakako pripada više nacističkoj, nego ustaškoj povijesti. Nekima je to isto, ali ako se usudimo sagledati stvari malo dublje, šire, pa i logičnije, onda baš i nije. Pošto im se urušava mit o Jasenovcu, srpska propaganda je odlučila sagraditi novi, sastavljen od niza manjih mitova koji zajedno čine jedan monumentalni. Oni ga ne grade ovoga puta za potrebe srpske javnosti, jer je ona u dobroj mjeri već uvjerena u urotu protiv Srba i puši svaku priču koja ih prikazuje kao najveće žrtve ili amnestira kao najveće zločince, već naprotiv, ovaj propagandni rat usmjeren je na hrvatsku javnost. Potrebno ju je šokirati, zbuniti i naravno podijeliti. Radi se o političkom reketu koji zasad nema pravog odgovora s hrvatske strane.

Kroz cilj ovog propagandnog rata treba promatrati i pojavu ljudi poput Domagoja Margetića. Dotičnog bi se najlakše diskreditiralo kroz kratku analizu njegove, blago rečeno sumnjive biografije, ali nema uvijek smisla napadati čovjeka. On samo radi svoj posao, a to za koga radi, i ‘ko ga plaća, mislim da je svima jasno. Pozabavimo se radije brojkom od zaklanim i ubijenim Srbima iz Siska. Margetić tvrdi 611, pa čak objašnjava tko su bili, gdje su radili, koliko je žena, a koliko muškaraca. Nema što, dao si je truda u tolikoj mjeri da će mu neki nedvojbeno i povjerovati. U Sisku, kao i u nekim drugim hrvatskim gradovima pod opsadom, bilo je ratnih zločina nad Srbima. Ubijalo se petokolonaše, a stradavali su nedvojbeno i nevini ljudi, ali nigdje se nije provodilo sustavno etničko čišćenje a kamoli genocid. Ti zločini, su nedjela pojedinaca i skupina, često instruiranih od strane samog Josipa Perkovića (slučaj Gospić), znači UDBE, i to u svrhu buduće kompromitacije Domovinskog rata, i same ideje hrvatske države. Ipak, radilo se o ekscesima, a ne o smislenoj državnoj politici.

Dapače, ako pratimo kretanje bivših udbaša tijekom Domovinskog rata, onda možemo vidjeti kako su u svim poznatim slučajevima ratnih zločina prema Srbima upravo oni odigrali ključne uloge. Ali njihove obmane i laži su šuplje. Za primjer uzmimo Margetićevu brojku od 611 zaklanih Srba u Sisku. Lako je to provjeriti. Utvrde se imena, datumi rođenja, smrti ili čak samo nestanka. Ajmo pronaći tih 611 ubijenih Srba u Sisku, jer ako se argumentirano ne obranimo od ovakvih mitova u njihovom samom začetku, kroz par godina imat ćemo još jedan Jasenovac. Broj od 611, porast će na 6000 a nakon toga samo nebo je granica. Bit će više ubijenih Srba u Sisku, nego što je bilo ukupno svih stanovnika Siska. Ali nije to bezveze. Nisu li i današnji vladari Srbije vikali kako će na jednog mrtvog Srbina, ubiti stotinu neprijatelja, iz čega ispada da jedan Srbin vrijedi kao stotinu mrtvih ljudi. U skladu s tom računicom, izgleda da im matematika ipak štima…

Autor: Marin Vlahović/dnevno.hr

http://croative.net/?p=54618

STATISTIKA

Demografski gubici Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu

Demografija Hrvatske

Komentari  

#1 Ivan 2016-12-16 07:28
Broj stradalih Srba na području Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata može se procijeniti usporedbom rezultata popisa stanovništva prije i poslije rata, 1931. i 1948. godine. NDH je postojala na području Hrvatske bez Baranje, cijele Bosne i Hercegovine te Srijema. Na tom je području 1931. godine popisano 1.790.000 Srba, a 1948. Srbima se izjasnilo 1.829.000. Za usporedbu sa stanjem prije rata, od tog broja treba odbiti Muslimane koji su se izjasnili kao Jugoslaveni, a dodati one koji su iselili u Vojvodinu ili inozemstvo; to daje 1.907.000 "pravih" Srba.

Da bi se dobio stvarni ratni gubitak (broj poginulih ili ubijenih), treba procijeniti koliko je Srba bilo uoči rata 1941. godine, koliko bi bio 1948. da nije bilo rata, te koliki je čisti demografski gubitak zbog smanjenog nataliteta i povećanog mortaliteta za vrijeme rata. Ta su demografska istraživanja krajem 1980-ih nezavisno jedan od drugog izvršili Vladimir Žerjavić i Bogoljub Kočović. Prvi procjenjuje broj žrtava na 335.000, a drugi na 370.000.

Oduzevši broj poginulih boraca NOR-a i kvislinga i kolaboracionista (u što spadaju i žrtve komunističkog terora do 1948.), te poginulih van zemlje, Žerjavić dobiva 217.000 žrtava fašističkog terora, a od toga u Koncentracijskom logoru Jasenovac 45.000 do 52.000.

Ovi se rezultati dobro slažu sa rezultatima popisa žrtava 1964. (cijela Jugoslavija) i 1997. (Jasenovac), te brojem žrtava koje daju izvještaji za razne regije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
#2 Kapela 2016-12-16 08:18
Sjetimo se Hrvatskog Proljeca i pokojnog Franje Tudjmana zasto je bija izbacen iz komunjarskog drustva i osudjen, Njemu je Yu vlada povjerila da napise enciklopediju za Yu tvorevinu , a on je napisa da je kroz Jasenovac proslo mnogo naroda a zrtava je bilo priblizno46 tisuca svih naroda iz Yu , a medu otim zrtvam su i zrtve poslije 1945, pa se zna tocno sto je istina srbi su tazili 700 tisuca a Tudjman im je odgovorija obrisite visak nula koje pripisujete, Istinu moramo narodu prikazati ,eh zato je bija zatvoren i umalo sto ga nisu otrovali kao generala Andriju Hebranga 1947, sto im je prigovorija za ravnopravnost.svih naroda zasto su se svi i borili da budu ravnopravni.i ravopravno zastupljeni u vladi . srbima to nije odgovaralopa znamo sudbinu Pokojnog Andrije Hebranga.
#3 Kapela 2016-12-16 08:30
Kamo srece da su sve agresore i neprijatelje Hrvatske u ono vrijeme ocistili do zadnjega tadasnji Hrvatski Branitelji, nebi imali novu agresiju devedesetih od istih agresora , U jasenovcu su do 1945 , bili krvnici agresori zatrpani koje se moralo ocistiti a nije do kraja ,a poslije 1945 , zrtve u Jasenovcu su bile od Hrvatskog naroda i domoljuba koje su oni krvnici partizani i prebaceni cetnici u partizane poubijali sve sto je imalo obiljezje da je Hrvat , Sjetimo se sto je bilo i u Saborskom od nekog Mice Goluba i udbasa od Karlovca pa i nekoliko izdaica iz Saborskog koji nisu vise medju zivima pa ih necu ni spominjati iako im znam imena, Znamo za d4ragu i grobove kod conjara , znamo i za jame di su Saborcani pobacani mlade djevojke i curice od Hrvatskih domoljuba, sve se zna a ponovo se neki Saborcani dodvaraju krvnicima misle da ce ih oni nagraditi ,da kad im okrenu ledja zna se.
#4 medo 2016-12-16 18:53
drzi se puteva Ivane,ovo su podaci kojima se manipulise i to zestoko.....rat je trajao 4 godine,a ti navodis autora koji za analizu koristi podatke u rasponu od 17 godina...zasto ne izneses i stopu nataliteta u tom periodu i koliko bi Pravoslavnih Srba bilo da nije bilo genocida u NDH....sramotno je da se ovako prikriva najveci zlocin u istoriji covecanstva....i na kraju,broj Jevreja u NDH...zasto ih ne pominje autor,svi su pobijeni ili oterani u logori,svi,a to je bio i plan za Srbe...katolici su, na zalost, uglavnom bili na strani porazenoj u drugom ratu i zato je broj toliko smanjen....Tomo nisam ti ja prst okrenuo,neko je od tvojih
#5 Ivan 2016-12-16 19:44
Slažem se da se s brojevima manipulira, no ne slažem se s tobom tko to manipulira s brojevima... No neću o tome s tobom raspravljati... Nismo mi na istoj valnoj duljini..
I još nešto autor ovog članka se koristi brojkama koje su mu dostupne, a to su službeni popisi 1931. i 1948., 1941. nije bilo popisa stanovništva... Uostalom rat se odigrao u tom razdoblju i osim rata nije bilo nikakvih drugih pogibelji tako da u toj analizi nema ništa sporno.
#6 Kapela 2016-12-17 05:36
Citat medo:
drzi se puteva Ivane,ovo su podaci kojima se manipulise i to zestoko.....rat je trajao 4 godine,a ti navodis autora koji za analizu koristi podatke u rasponu od 17 godina...zasto ne izneses i stopu nataliteta u tom periodu i koliko bi Pravoslavnih Srba bilo da nije bilo genocida u NDH....sramotno je da se ovako prikriva najveci zlocin u istoriji covecanstva....i na kraju,broj Jevreja u NDH...zasto ih ne pominje autor,svi su pobijeni ili oterani u logori,svi,a to je bio i plan za Srbe...katolici su, na zalost, uglavnom bili na strani porazenoj u drugom ratu i zato je broj toliko smanjen....Tomo nisam ti ja prst okrenuo,neko je od tvojih

Disu kako ti kazes jevreji u srbiji nema ni jednoga pobili su ih cetnici u srbiji sve do jednoga prije nego je hitler usa u srbiju ne sergaci previse svoje lazi idiot .
#7 Ivan 2016-12-17 06:39
OVO JE ISTINA, SVE OSTALO JE SRPSKA PROPAGANDA

U kolovozu 1942. vlada Srbije na čelu sa Milanom Nedićem objavila je da je Srbija – judenfrei („čista od Židova“), a to znači da je progonom, ubijanjem i mučenjem „riješila židovsko pitanje“.

Moramo biti svjesni da Srbi ništa ne mogu postići bez laži!!!
#8 Ivan 2016-12-17 06:42
Hrvatsku je proglasio judenfrei njemački ratni zločinac Siegfried Kasche u travnju 1944., nakon Beča (1942.) i Berlina (1943.).

U Hrvatskoj je, prema riječima Židovke i stradalnice holokausta dr. Esther Gitman, postajao široki općenarodni pokret od najmanjih ljudi do ministara u Vladi NDH poput ministra zdravstva dr. Ivana Petrića koji su spašavali Židove do samog kraja rata i naravno kardinala Alojzija Stepinca, a tko je u Srbiji spašavao židove...???.

You have no rights to post comments