Brojke o ubrzanom odlasku Hrvatskoga naroda "na groblje izumrlih" pokazatelj su naše dvostruke katastrofe neviđenih razmjera – alarmantnog izumiranja i pasivnog promatranja. Dodatni problem je što se na to gleda i o tome govori pod političkim ili ekonomskim vidom, a to stanje u prvom je redu duhovni problem. Zato ni politika ni Kaćunkoekonomija tu ništa ne mogu promijeniti nabolje. Zapravo, politika je podpuno nemoćna na tome području jer u Hrvatskoj su vodeći političari najobičnije sluge Kapitala, čiji ideolozi žele (i sve čine!) da što prije nestanemo kako bi Hrvatska što prije bila 'Lijepa Njihova'. Zato se političari i ponašaju doslovce po srbijanskoj izreci: "Kuća gori, a baba se češlja!" odnosno – 'prevedeno' na hrvatski: Crotitanik tone, a babci se češkaju!

Bit problema je u tome što je Hrvatski narod masovno odustao od vjere svojih pradjedova odnosno od Evanđelja ter kao svome novom (kapitalističkom) "božanstvu" priklonio se klanjanju demonima politike, profita, standarda, blagostanja... - logična posljedica toga je demografska katastrofa, jedinstveni hrvatski '(auto)democid'! Zato među glavne krivce za takvo stanje spada i Crkva, tj. oni duhovni pastiri koji su nakon 1945. više ratovali protiv komunizma nego narod umno i kulturno uzdizali ter moralno odgajali! Dakle, ovo stanje u kojem nam sada demografski "zubi trnu" posljedica je sedamdesetogodišnjega "jedenja kiseloga grožđa" hrvatskoga jedinstvenog 'teološkog mazohizma'. To je kontinuirano propovijedanje kulta 'naroda-žrtve' (i ugodno samozavaravajuće tješenje pobožnoga puka njime!) uz istodobno 'suđenje' komunizmu (i Udbi) kao Upitniknacionalnom zločincu i krivcu za sve naše probleme. Takva (samilostna i samosažalna) 'vjerska pedagogija' iznjedrila je gotovo jednu vrstu izokrenutog ili antievanđeoskog 'žrtvoslovlja' po kojemu bi križ i mučeništvo bili naše nacionalno prokletstvo, a ne znak i sredstvo spasenja. Zato je podizanje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini također dobar pothvat u 'superreviziji' takvoga mentaliteta, čija je posljedica da se, umjesto ponosa i volje za životom, u narodu stalno 'taložila' tuga koja je rezultirala 'genetskom apatijom' i/li u jednom dijelu populacije (ali u oba slučaja neplodnom) agresivnošću spremnom na žestoki 'cromoljubni' aktivizam navijačkoga tipa.

Da sve bude gore i teže, neki (barem oni ugledniji) duhovni odgajatelji i crkveni predvodnici naroda – unatoč čestim komemoracijama nad brojnim "jamama s hrvatskim kostima" i uhu ugodnim propovijedima protiv naših "zatornika" i "neprijatelja križa Kristova" – temeljito su se udaljili i otuđili od naroda (čast i poštovanje iznimkama!) i to dvostrukim (materijalnim i duhovnim) "čardacima ni na nebu ni na zemlji". Postali su, prvo, stilom života novi srednjovjekovni grofovi - lagano na visokoj nozi; drugo, stilom govornog i pisanog nauka - teški nerazumljivi frazeolozi! U cjelini – bez spremnosti na žrtvu, ne pokazujući da su odlučni vlastitim životom radikalno stati iza svojih riječi ("za dom"), kao što je stao mučenik Stepinac na kojega se svi rado pozivaju i ističu kao primjer – njihove riječi nisu oduševljavale za borbu protiv kulture smrti.

Da nije tako (a ja prvi moram reći "mea culpa" za vlastite propuste!) svi bi naši 'duhovni vitezovi' (zajedno s narodom) već odavno bili u "kostrijeti i pepelu... glasno Boga zazivljući da se obrati svatko sa svojega zlog puta...", nakon što su – poput proroka Jone! – danima, tjednima i mjesecima neumorno hodajući po Hrvatskoj propovijedali: "Još samo stotinu godina i Hrvatska će izumrijeti!" To pokazuje i najava dnevnoga reda 55. plenarnog zasjedanja Sabora HBK (vijest o tome išao sam pročitati prije nego krenem pisati ovaj komentar – 10. listopada navečer), u kojoj IKA donosi da će "predsjednik Vijeća za katolički odgoj i obrazovanje izvijestiti o stanju, perspektivama, problemima i nadama katoličkih osnovnih i srednjih škola kod nas." Svaki demograf bi sudionike toga Sabora, ako Križćsami nisu u stanju "zbrojiti" pokazatelje, lako mogao izvijestiti Oporavakza istinski duhovni i demografski oporavak našega naroda - koji ne može trajati manje od sljedećih 200 godina! - potrebno je ODMAH vratiti se Evanđelju odnosno starom-novom, tj. "redizajniranom" pravilu Sv. Benedikta: MOLI-RADI-RODI...! Amen.da će sve škole u Hrvatskoj – katoličke i svjetovne – zbog manjka djece biti ZATVORENE!

Premda je 'Crotitanik' davno udario u hridinu standarda i "prosperiteta" (o kojemu političari i dalje mantraju – jer narod ne zna da je već na početku 20. stoljeća u Americi skovana izreka da je "kapitalizam najbolja kontracepcija"!) – unatoč skorom potonuću ipak još ima nade. SPAS odnosno "čamci za spašavanje" su u životu po Evanđelju! "U ovom strašnom času" za Hrvatsku ja sam ipak realistični optimist, jer mlađi naraštaj, nova generacija mladih (čak i oni koji nisu odgojeni u kršćanskim obiteljima) prihvaćaju biblijski, kršćanski pogleda na obitelj. Kada uskoro dođu još veće teškoće tim će se mladima pridružiti i mnogi drugi. S novim (globalnim) progonom Crkve doći će opća obnova i na vjerskom i na demografskom polju. Već ima mnogo znakova i dokaza za to, premda to svjetovnim medijima nije "vijest". No čak i 70-godišnjaci mogu doprinijeti oporavku naroda - ali ne biološki nego duhovno! Nažalost, stariji – jednako kao i mnogi (pa i katolički) intelektualci i medijski djelatnici – duboko su ogrezli u "političkoj religioznosti" i ne shvaćaju da 'cromoljubnim' batrganjem u tome živom blatu "determiniranog kaosa" nimalo ne doprinose vitalnom dobru vlastitoga naroda (unatoč svakodnevnoj "domoljubnoj galami")!

Dakle, za istinski duhovni i demografski oporavak našega naroda - koji ne može trajati manje od sljedećih 200 godina! - potrebno je ODMAH vratiti se Evanđelju odnosno starom-novom, tj. "redizajniranom" pravilu Sv. Benedikta: MOLI-RADI-RODI...! Amen.

HKV portal

You have no rights to post comments