Ispis
Hitovi: 5402

Kada pričate s rođenim Plaščanima reći će vam za ovaj mali zaselak, da su to Jukići, dok vam u svim kartama stoji Latasi. U njemu su živjeli stanovnici koji nose prezime Latas. U njemu je rođen Omer paša Latas kao Mihajlo Latas, poznati osmanllijski vojskovođa. U mislima sam odmah prevrtio fra Ivana Franju Jukića kojega je paša Latas progonio, iako je Jukić u njega ulagao veliku nadu jer je slavenskog porijekla.

Danas je u selu Latasi jedan jedini stalni stanovnik, deda Pero. Sa svojih 89 godina svojevrsni je čuvar sela. On je stalni stanovnik, ali često ima i povremene posjetitelje, svoga sina iz Karlovca i vikendaše iz Rijeke.
Kaže da mu nije nikada dosadno. Tek navečer gleda televiziju, a po danu čuva, hrani i čisti oko dvije koze i nekoliko kokoši. Ovaj vitalni starčić kaže da kad pije kavu on je popije brže bolje, kada pije rakiju, nalije i popije koliko mu dosta, ali da nema vremena guštati i dokono srkati. Ponudio sam iz svoje metalne ćuturice da popije, oba smo si nazdravili i popili vrlo jaku rakiju krušku. Ja sam se stresao od njene jačine, a deda Pero ni da trepne.

Bivši je pušač. Jako dobro pamti prošla događanja, ljude, okolicu bližu i dalju. Sretan je da imaju gradsku vodu koja je u prošlosti bila vrlo problematična, no ipak još uvijek čuva i održava i puni šternu ispred kuće.
Eto, popričasmo oko pola sata s njime, i još bi da nije mrak padao. Njemu smo malo razbili monotoniju, a mi smo saznali ponešto od ovoga zanimljivog dede. Drugi puta mu moramo doći s nekom miloštom.

Autor teksta i fotografija Josip Anušić

Na fotografiji Milica Kraguljac članica Planinarskog društva "Plaške Glave" i domaćin Petar Latas

Jedna kuća u zaseoku Šušnjari na putu prema Jukićima