Preuzeto iz knjige Knežević, R. Lička Jesenica, 2016.

8.11. Vojni objekti

Godine 1954. započela je izgradnja vojnoga kompleksa koji je izgrađivan kao skladište benzina. Na samoj izgradnji umalo je došlo do nesreće jer je prilikom jednog miniranja odron zatrpao Božu Momčilovića (Tucana) i Branka Nasadila. Na izgradnji su radili i radnici iz drugih krajeva koji su se, za vrijeme izgradnje, poženili u Jesenici. Svi koji su radili na objektima, bez obzira što su to bili teški poslovi, morali su biti ljudi od povjerenja. Ni tada ni kasnije ti radnici nisu htjeli razgovarati o poslovima koje su obavljali.
Uz vojne objekte podignute su i zgrade za osoblje. One su bile izvan prostora koji je ograđen žicom. Kasnije se ispostavilo da standard u tim stanovima nije komforan, pa je podignuta još jedna zgrada, obložena fasadnom ciglom (sl. 80).

Sl. 80. Zgrada u kojoj su se nalazili stanovi za vojno osoblje. Izvor: osobno

Iskustvo je pokazalo da je Jesenica od vojske imala više štete nego koristi, osobito zbog zauzimanja ceste koja je povezivala Jesenicu s Javornikom, Rudopoljem i Vrhovinama. Vojska je prema Jesenici bila puna nepovjerenja, bez volje za bilo kakvim smislenim povezivanjem (nakon osamdesetih godina zaposlili su Peru Grbu iz Jesenice i Iliju Ogrizovića iz Blata).

Prema podacima koje je prikupio portal Saborsko.net i objavio 3.10. 2014. godine, kompleks je pripadao vojnoj pošti 4164 Lička Jesenica, tretiranoj kao skladište pogonskog goriva i maziva 944, pozadinske baze Karlovac.
Skladište je bilo podijeljeno na upravni i skladišni dio, a kompletan krug ograđen dvostrukom bodljikavom žičanom ogradom. U upravnom dijelu nalazili su se stambeni objekti za smještaj vojnika, oficira i civilnih osoba u službi JNA. Stambeni objekt nalazi se na samom ulazu u krug skladišta, u prizemlju je imao peć za pečenje kruha, na katu su dva stana za smještaj oficira JNA. Opskrba vojske prehrambenim artiklima bila je u nadležnosti Garnizona Ogulin, a hrana se pripremala u kuhinji skladišta.
U skladišnom dijelu nalazila su se četri spremnika goriva, čiji su temelji izgrađeni od armiranog betona s izolacijom i zidovima debljine 50 cm. Unutar spremnika je betonsko postolje na koje je bio postavljen čelični rezervoar oblika šupljega valjka zapremine 1.444.736 litara, s potrebnim priključcima i odvodima koji su bili spojeni s crpnim stanicama kraj željezničkoga kolosijeka izgrađenog za potrebe JNA (pretakanja iz spremnika u cisterne željezničkih vagona i obratno).
Od navedena četri spremnika, u tri je bilo smješteno dizel gorivo D-2, a u četvrtom benzin MB-86. Navedene količine i vrste goriva uskladištene u spremnicima bile su pričuva 5. VO i SSNO. Ukupna količina uskladištenoga goriva iznosila je 5.778.944 litara (sl. 81).

Uz zapovjedni kadar, građanske osobe i vojnike, vojna pošta 4164 Lička Jesenica po formaciji je imala status pričuvne jedinice ranga tehničke čete za koju su se naoružanje i materijalna sredstva čuvali u skladišnom prostoru.
U razdoblju od 1991. do 1995. gorivo je odvezeno na nepoznatu lokaciju. Zbog nestašice goriva, Jesenici je u toj diobi goriva pripao iznos od 300 litara.
Baveći se nadalje devastacijom skladišta, Saborsko.net je izračunao da je površina čeličnog spremnika u obliku šupljega valjka iznosila oko 750 metara kvadratnih. Iz površine valjka i debljine čelika od 2 cm izračunali su težinu, koja je prema uvrštenim podacima iznosila 115 tona. Taj su osnovni podatak pomnožili sa četiri spremnika i otkupnom cijenom čelika u Metisu te su dobili iznos od pola milijuna ukradenih kuna. Ako se tim iznosima doda i cijena rada koji je trebao da se sve to izgradi, tada je i devastacija znatno veća.

Sl. 81. Jedan od spremnika goriva Vp 4164 Lička Jesenica. Izvor: Saborsko.net, 3. 10. 2014. (26.5.2010.)