Ovo je jedno kratko sjećanje na obitelj Sabljaković-Sabljak, čiji su korijeni u Cazinskoj krajini (Pećigrad),  bez obzira, da li su Bošnjaci ili Hrvati, a to nam pokazuje da je genetičko podrijetlo mnogih naših rodova slično i da je među nositeljima toga prezimena prisutna tradicija o zajedničkom podrijetlu i Sabljaka i Sabljakovića. I danas  neki nazivaju Sabljakoviće, starim imenskim prezimenom Sabljaci, a to se može čuti  u svakodnevnoj jezičnoj komunikaciji. Prezime je nastalo od osobne riječi sablja, a može značiti, odnosno označavati  i osobu rodonačelnika koji je oštar, britak i koji nosi sablju.
Može, također, označavati osobu koja popravlja sablje  ili pripada  nekom specijalnom vojnom rodu( vojnik koji nosi neku posebnu sablju, na bojištu. Prezime se u Cazinskoj krajini kod Bošnjaka pojavljuje u obliku Sabljaković, a postoje i jezično srodna  prezimena istoga značenja, kao npr. Sabljar, Sabljarić, Sabljaš, Sabljica i Sabljić. Ovo prezime je tipićno za ogulinski i modruški kraj te Sabljaković za Cazinsku krajinu.
 
(U tekstu ispod se ne spominje Saborsko u kojem također ima Sabljaka, a koji su po narodnoj predaji  došli iz Rakovičkog kraja. Danas u Saborskom ima samo dvije kuće Sabljaka. Trajno je nastanjena jedna obitelj, a druga povremeno)
 
Ova rodovska zajednica na temelju povijesnih dokumenata, smatra se da je nastala na području srednjovjekovne hrvatske župe Pset, u predosmanlijsko vrijeme, danas područje Cazinske krajine. Riječ je o nižem plemstvu, tzv. jednoselcima koji u prvobitno nastanjivali područje Pečigrada u današnjoj općini Cazin. Tijekom prve polovice 16. St. u jeku pojačanih osmanskih napada na područje Cazina i cijele današnje Cazinske krajine  jedna manja skupina odlazi u  modrušku župu, a ona skupina koja je ostala na području Pečigrada, dolaskom Osmalija prima islam i napušta kršćansku vjeru. Oni  su danas Bošnjaci i nose prezimenski oblik Sabljaković, a žive na području Pećigrada, Donje Lučke i Cazina u Cazinskoj krajini. I danas je živo sjećanje, na jednu priču izvjesnog  i poznatog hodže Sabljakovića,koji se jednom prigodom susreo sa jednim svojim prezimenjakom Sabljakom iz okolice Ogulina te  oni su konstatirali,  da su braća i da vode podrijetlo od zajedničkog pretka, ali su danas različite vjeroispovijesti, a tu priču sam čuo od  rah. Sabljakovića, zvanog Babo u Cazinu, još davne 1978. godine.
 
Od Sabljaka koji su se naselili u modruški i ogulinski kraj, spominje se u povijesnim dokumentima Ivan Sabljak, kao vojnik utvrde Brinje,  po popisu te utvrde iz 1551. godine, znači još tada je jedan dio Sabljaka prebjegao iz Pećigrada na teritorij tadašnje Habsburške Monarhije. Oni nestaju u Brinju i okolici  u 17. st., pa se u jednoj povijesnoj listini navodi da je 1645. rodovsko naselje, Sabljakovo Selo,  pokraj Brinja prazno i  pusto. U ogulinskom kraju Sabljaci-Sabljakovići,  po prvi put se spominju  u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. godine, a neki su stekli i plemićke titule krajem 17.st., ali nisu sačuvane plemićke grbovnice o dodjeli  plemstva i grba.
 
Postoji i jedan popis vojnika ogulinskog kraja iz 1699. godine, koji bilježi pet Sabljaka: Modruš ( Miko,  Filip, Ive i Ivan),  Ogulin (Grgac). Nakon 1699. te  oslobođenja Hrvatske od  Osmanlija i potpisivanjem Karlovačkog mira 1699.,   sudjeluju u modruško-ogulinskim seobama, pa tako dolaze i u Rakovicu te  u sklopu kolonizacije  Korduna, naseljavaju se u  Koritima, Rakovici kod Slunja, Brajdiću,  Klancu, Drežnik-Gradu i Grabovcu kod Plitvičkih jezera, a nekoliko obitelji se naseljava  u Udbini. Početkom 19. st. naeljavaju se u poznatim seobama zajedno s brinjskim Vučetićima u Čenej u Rumunjskoj, a to je također bio dio Habsburške Monarhije.
 
U ogulinskoj kraju, Sabljaci razvijaju dva rodovska naselja: Modruške Sabljake i  Sabljak Selo, južno od Ogulina, a postoji i akumulacijsko jezero,  koje se zove Sabljaci. Prema popisu stanovništva  iz 1948.,  bilo je ovdje ukupno 247. osoba s prezimenom Sabljak. Prezime Sabljak-Sabljaković nose Hrvati, uglavnom  iz okolice Ogulina te Bošnjaci u Cazinskoj krajini (Pećigrad), koji nose prezimenski oblik Sabljaković, dok su u ogulinskom kraju Sabljaci. Prisutni su danas  u Hrvatskoj u gotovo svim  hrvatskim  županijama, u 109. općina i 183. naselja, pretežito u urbanim sredinama. Danas ih u Hrvatskoj ponajviše živi u: Zagrebu 200, Ogulinu 100., Rakovici kod Slunja 70, Josipdolu 50. te Bjelovaru 60 osoba.
 
 

You have no rights to post comments