"Prezimena u Crnoj Gori", Vukote i Akima Miljanića.
Bogavac, Pješivci (u 15. v.) iselili se u razna područja; Zaostro i Veliđa (Berane). Doselili su se iz Bogutova Dola (Rovca). Od njih su u: Žari, Matovina, Podbišću, uz Taru; Bio (Bijelo Polje); Bor u Gornjem Bihoru (Bijelo Polje), od ovih su Pačariz i drugi; Kotor

Katunska nahija ima devet plemena: Cetinje, Njeguši, Ćeklići, Bjelice, Cuce (Velje i Male), Ozrinići (Čevljani), Pješivci (Gornji i Donji), Zagarač (Gornji i Donji) i Komani (Komani u užem smislu i Bandići)

Po Vukoti i Akimu Miljaniću prezime Matovina je usko povezano s prezimenom Bogavac.

Petar Šimunović kaže "Iako se prezime Matovina često spominje u Saborskom i danas najčešće u Zagrebu, predpostavljam da je to dalmatinsko – primorsko prezime."

Tekst ispod govori o naseljavanju Kolašina (Crna Gora) krajem 19. stoljeća, a još 1774. god. (vojne knjige) u Saborskom imamo spomen prezimena Matovina.

U tekstu ispod je detaljno opisana podjela zemlje, te na jednom mjestu piše "uz kosu između Matovine i ..." Način na koji je napisano, prije bi se dalo zaključiti da se radi o toponimu ili nekadašnjim pastirskim stanovima Matovina koji su tu nekada živjeli...!? Toponim Matovine se i dan danas spominje u Crnoj Gori u Općini Mojkovac.

Isječak teksta:

"Granica te ispaše Šiško jezero, iz jezera obrća ka jugoistiku pored turske granice, kosom između Reljine i Maloga jezera i sve kosom do na Gredu na vrh livada do kraja livada Gavra Vukovića, s kose iskraj livade Gavrove obrće u zapad, pa sve kosom i međašima rečene livade do u Branik. Sa dna kose i Branika obrće u sjever posred gore ispod zimskijeh stanova, podno Potrka pa u glavicu navrh Potrka, iz glavice pravo linijom i postavljenim međašima u Do navrh glavice, od jugozapadne strane do Svatovskog groblja i glavice do navrh Razvršja, pravac niz kosu pa u Jelje i u rijeku Bjelojevićku... iz rijeke ide naviše uz kosu između Matovine i Rikalovine, pa sve kosom do navrh Bjelogrivca u Lumer koji graniči s Turskom. Iz Bjelogrivca obrće k južnoj strani pored turske granice pravo na Čadorišta, a s Čadorišta na Međugorje u Šiško jezero đe se sastaje s počektom istih granica."

Milovan - Mušo Šćepanović:

NASELJAVANJE KOLAŠINA (1879-1886)

Rovčane koji stajahu u Melaju za Goleš, njih podijelismo popoli: tri čete da ostanu u isti stari katun, a druge tri čete preselismo na katun na Šišku. Imenujemo rovačke čete koje preselismo na Šišku: prva četa Bogutovska s Babljaka, druga četa Međuriječka iz Juškovića Polja, i treća četa Vlahovićka iz Drpa. Navedene čete naselismo u isti katun na Šišku s Podbišćanima zajedno, i tamo im isti katun podijelismo đe će koji graditi torove i kolibe, a paša da im je zajedno, što međašismo i stavismo granice oko cijele ispaše. Granica te ispaše Šiško jezero, iz jezera obrća ka jugoistiku pored turske granice, kosom između Reljine i Maloga jezera i sve kosom do na Gredu na vrh livada do kraja livada Gavra Vukovića, s kose iskraj livade Gavrove obrće u zapad, pa sve kosom i međašima rečene livade do u Branik. Sa dna kose i Branika obrće u sjever posred gore ispod zimskijeh stanova, podno Potrka pa u glavicu navrh Potrka, iz glavice pravo linijom i postavljenim međašima u Do navrh glavice, od jugozapadne strane do Svatovskog groblja i glavice do navrh Razvršja, pravac niz kosu pa u Jelje i u rijeku Bjelojevićku... iz rijeke ide naviše uz kosu između Matovine i Rikalovine, pa sve kosom do navrh Bjelogrivca u Lumer koji graniči s Turskom. Iz Bjelogrivca obrće k južnoj strani pored turske granice pravo na Čadorišta, a s Čadorišta na Međugorje u Šiško jezero đe se sastaje s počektom istih granica. Ovi sada naseljeni katun ima svoje imenovane granice oko cijele ispaše, ako je volja da se drže kao što su ograničene đe se nalazi granica s Turskom od istočne strane, od južne livade Gavra Vukovića, od zapadne Branik i livade u Dolove i od sjevra selina Bjelojevićka i Podbišćka."

Isječak teksta iz Prostornog plana Općine Mojkovac (Crna Gora)

"Katuni, kao dodatni turistički sadržaji, osim ključnih planinskih centara, predstavljaju turistčku ponudu koja obezbjeđuje specifičnost i prepoznatljivost Sjevernog regiona Crne Gore. U opštini Mojkovac razvijaće se na prostorima: Vragodo, Matovine, Bjelogrivac, Sjenokosi, Vrioci, Lumer, Čadorište, Žuber i područje ispod Žarskog katuna prema Vragodolu."

Izvor: montenegrina.com

http://www.mojkovac.me/images/stories/dokumenti/pup_mojkovac_tekst.pdf

"Točnije rečeno, lokaliteti na kojima treba da počiva budući Ski centar ,,Mojkovac'' zauzimaju prostor: Vragodola, kao polaznog amfiteatra, Crne Lokve, Svatovskog groblja, Žubera, Lumera, Ogorelice, preko Bjelogrivca, Matovina, Žarske kose, Marinkovca, Mučnice, do Vrioca."

"Turisti bi mogli biti smješteni u više manjih turističkih naselja na samoj Bjelasici (moguće lokacije su Katun Vragodo, Kartun Žarski, Prodana – Vrioca, Sjenokosi, Matovine i sl.)

Eko - etno sela

Katuni kao istorijski simbol načina života na prostoru Bjelasice i Komova, predstavljaju danas uglavnom napuštene lokacije. U posljednjih nekoliko godina na prostoru regiona Bjelasice i Komova se pojavilo nekoliko koncepata oživljavanja modela katuna putem turističke revitalizacije u obliku smještajnih kapaciteta. Današnja revitalizacija katuna podrazumijeva odabir najboljih i najpogodnijih katuna u svrhu turističkog smještaja sa pridodatim elementima modernog komfora i ugođaja i koji postaju marketinški gledano eko-etno sela.
Na području regiona postoji nekoliko tipova postojećih katuna, i u okviru ovog plana odabrana su 3 eko etno sela (katuna) za detaljnu razradu, na području regiona Bjelasice i Komova, a koji će dati dodatni imidž ovom prostoru. Postojeći katuni se mogu revitalizovati na osnovu smjernica datih ovim planom.

Katuni, kao dodatni turistički sadržaji, osim ključnih planinskih centara, predstavljaju turističku ponudu koja obezbjeđuje specifičnost i prepoznatljivost Sjevernog regiona Crne Gore. U opštini Mojkovac razvijaće se na prostorima: Vragodo, Matovine, Bjelogrivac, Sjenokosi, Vrioci, Lumer, Čadorište, Žuber i područje ispod Žarskog katuna prema Vragodolu.

Koncept eko etno sela (katuna) predstavlja dodatnu opciju smještaja gostima koji žele doživjeti prirodu i tradicionalniji način života u prirodi. Dostupnost katuna je relativno problematična i iz tog razloga se preporučuje da odabrani katuni imaju prijevoz u vidu terenskih vozila prema katunima od najbliže tačke sa glavnog puta (za to postoji potreba stvaranja prihvatno- informativnog punkta za ovaj oblik smještaja na glavnim saobraćajnicama. Koncept se sastoji od unutrašnjih i prostora na otvorenom koji dopuštaju gostima da su u direktnom kontaktu sa okolinom.

Osim osnovne usluge smještaja, gosti imaju priliku učiti tradicionalne recepte, baviti se poljoprivrednim i stočarskim aktivnostima u katunima koji se bave poljoprivredom. U sklopu eko-etno sela mora postojati opcija za iznajmljivanje sportsko - rekreativne opreme u vidu mountain bike-a, opreme za planinarenje kao i zimske pješačke opreme i slično. Izrada eko etno sela podrazumijeva standardizaciju u arhitektonskom dizajnu smještajnih jedinica i ostalih elemenata u naselju, kako bi se izbjegle neadekvatne koncepcije katuna. Preporučuje se korišćenje simbola, arhitektonskih elemenata i autohtonih materijala na tradicionalan način, sa unutrašnjim uređenjem na višem nivou. Doslovno praćenje sadašnjeg izgleda katuna se ne preporučuje, zbog nemogućnosti obezbjeđivanja komfora katuna takvih veličina. Vrlo je važno arhitektonski osmisliti novi oblik, koji omogućava komfor s jedne strane, a s druge strane da nedvosmisleno pokazuje kulturu ruralne arhitekture. Lajt motiv je da svi tehnološki sistemi budu usklađeni sa eko standardima EU posljednje generacije. Poslovna struktura eko etno sela zavisiće od veličine katuna, odnosno od dostupnosti prostora. Nezavisno od veličine prostora za eko etno selo, program eko etno sela treba organizovati kombinacijom različitih tipova objekata u skladu sa smjernicama iz Plana. Javni sektor ima ulogu da obezbijedi, potrebnu infrastrukturu te pruži podršku prilikom razvoja i implementiranja ovog projekta. Preporučuje se da se eko-etno selo radi u "klasteru" katuna koji se bave poljoprivredom, odnosno katuna koji revitalizuju tradicionalan način ispaše stoke i života pastira, a koji mogu služiti kao dodatni element animacije gostiju eko-etno sela. Planira se izrada Studija lokacije za turističke kapacitete predviđene za razvoj turizma u svim
Opštinama u narednom periodu u skladu sa dinamikom razvoja i ekonomskom isplativosti planiranih turističkih kapaciteta.

- turizam je opredjeljen kao prioritetna djelatnost i glavni pokretač razvoja u planskom periodu; Razvoj Mojkovca, kao druge "kapije" područja, zavisiće prije svega od realizacije predviđene izgradnje na prostoru zone Žarski, i od realizacije planiranog putnog povezivanja sa ostalim zonama Bjelasice. Prioritetna zona je Žarski ski–rizort, zajedno sa ostalim manjim zonama i lokalitetima (Matovine, Sjenokosi, Vragodo i Marinkovac) su područja koja oformljuju zonu izuzetnih potencijala sa sjeverne strane Parka.

Mojkovačke planine Bjelasica i Sinjajevina raspolažu izvanrednim prirodnim potencijalima za razvoj zimskog skijališnog turizma, jer obiluju terenima veoma pogodnim za trasiranje skijaških staza i izgradnju žičara različitog tipa. Zbog toga je ovo područje od strane više istraživača, planera i projektanata analizirano i priređeni su koncepti razvoja u više različitih dokumenata. Obrađivač PUP-a opštine Mojkovac je razmatrao ove dokumente 27 i na osnovu njih zaključio:ƒ da su visokoplaninska područja Bjelasice u zoni Bjelogrivca, Marinkovca, Mučnice, Vragodola i dalje ka Turjaku i Šiškom jezeru, veoma pogodna za razvoj skijališnih zona i formiranja skijališta alpskog tipa. Turisti bi mogli biti smješteni u više manjih turističkih naselja na samoj Bjelasici (moguće lokacije su Katun Vragodo, Kartun Žarski, Prodana – Vrioca, Sjenokosi, Matovine i sl.), ali bi značajan dio skijaša dolazio i iz samog Mojkovca, kao centralnog turističkog mjesta u kojem bi, osim smještajnih kapaciteta, bili i drugi ugostiteljski i zabavni sadržaji. Planira se da se od Mojkovca ka Bjelasici izgradi žičara – gondola sa odgovarajućim kapacitetom, koja bi služila i u ljetnjem periodu kao panoramska žičara za prevoz svih kategorija turista u atraktivne dijelove Bjelasice, sa ljetnjim sportsko – rekreativnim sadržajima

Očito se radi o napuštenim nastambama i naseljima ili ostacima naselja koja se nalaze na velikoj nadmorskoj visini, a Općina Mojkovac te pozicije vidi kao dobru turističku atrakciju. Danas u Crnoj Gori ne postoji prezime Matovina, što  znači ako su nekada tamo i živjeli da su se davno pred Turcima kao pleme (moja baka i stariji ljudi kojki su rođeni krajem 19. i početkom 20. stoljeća za naše prezime su govorili "pleme") povlačili prema sjevero-zapadu, Dinarskim gorjem, i tako se negdje u 17. stoljeću naselili u Saborsko koje je tada bilo na rubu ili izvan dosega turskih osvajanja, jer je Požarevačkim mirom 1718. uvelike je smanjena turska opasnost,.

Matovine su se u Saborskom bavili uglavnom stočarstvom, tome ide u prilog i činjenica da su se naselili u vrletni dio Saborskog, u Biljevinu, a potom u Kuselj i Matovinski Lisinu.