Nedvojbeno je jasno kako su svi Bićanići početkom 18. stoljeća u matrikulama zapisivani kao Bihchanini, dakle prognani (ili bivši) žitelji Bihaća. To znači da su, bježeći ispred osmanskog zuluma, s brojnim drugim sunarodnjacima, u 16. stoljeću napuštali grad Bihać i okolicu, nastavajuć poglavito neokupirane krajeve Like, ali i ina područja. Radoslav Lopašić lijepo piše o Bihaću i okolici u srednjovjekovlju, no tamo nema prezimena Bićanić. Jasno, ono nastaje tek poslije zbijega, jer se u novim mjestima prebivanja upravo po Bihaćkom porijeklu identificiraju i tako dobijaju nadimak, koji se preobražava u prezime. To znači da primjerice Toma Bihchanin iz Brinja i Juraj Bihchanin iz Saborskog 1700. god. uopće nisu morali biti rođaci! Tek potomci sugrađana- žitelja predotomanskog hrvatskog grada Bihaća. Štoviše, niti svi Bićanići u jednom selu ne moraju biti rod. Zaključno, Bićanići medjusobno (teoretski), mogu biti u bližem ili daljem srodstvu istovjetno kao i Bićanići i Bišćani ili Bićanići i Bišćevići, jer svi su zapravo, potomci prognanih žitelja negdanjega hrvatskoga Bišća - Bihaća. Osim u Brinju i Saborskom Bićanića ima i u Drežničkom kraju (Selište, Smoljanac...) koji je od Bihaća udaljen svega 20-tak km, u Poljanku, u Dabru ličkom selu 20-tak km zapadno od Saborskog, s druge strane Kapele.

Bićaniće koji su rođeni u Saborskom u periodu od 1828. do 1889. možete naći u slijedećoj tablici: http://www.saborsko.net/doc/Saborsko_Bicanic.xls

(Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina.)

Dodaj komentar


Security code
Osvježi