Špehari su u Saborsko doselili iz Ogulinskog kraja, u Saborskom naseljavaju područje u neposrednoj blizini crkve, tj. dio koji se zove Kloštar (Kloštar lat. = Samostan). U blizini je i župni stan, pa možda otud ime Kloštar. Modruški urbar svjedoči da je u Zaborskom godine 1486. postojalo 12 naseljenih i 6 i pol opustjelih kmetovskih imanja, frankopanski dvorac, feudalčeva domena i katolička crkva, te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju. Broj opustjelih imanja govori nam da je već tada u tijeku bio proces iseljavanja zbog osmanskih provala. Ipak je sve uskoro, pred turskim naletima u Kraljevinu Hrvatsku opustjelo, premda neki drže da Saborsko nikada nije posve bilo raseljeno. Pod neposrednu kontrolu Osmanlija, Saborsko je došlo nakon njihovog osvajanja Like 1528. godine. Žitelji su se sa svojim blagom pred Turcima skrivali u dubokim šumama. Kada je Plaščanska dolina naseljavana vlaško-pravoslavnim življenjem, Saborsko su ponovno naselili, ili, bolje rečeno, u nj se vratili raseljeni Hrvati katolici iz Kranjske.                    

Tablica: http://www.saborsko.net/doc/Saborsko_Spehar_2.xls (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina.)

Župa Saborsko

Modruški urbar spominje crkvu i crkvenu zemlju u Zaborskom krajem 15. stoljeća. Konzervatori kažu da je kapelica Rođenja BDM iz 1726. sagrađena na temeljima još starije crkve (iz 15. st.) 1864. je u Saborskom sagrađena nova i veća crkva, na čijem se mjestu nalazi današnja koja je sagrađena nakon Domovinskog rata.

Usmena predaja

Usmena predaja govori da su Saborčani naseljavajući Saborsko u šumi pronašli zidove stare crkve na čijim su temeljima sagradili novu 1726.

Naši stari govore kako su u Saborskom nekada davno živjeli "Grci"...?, a Saborsko su napustli zbog izuzetno oštrih zima. Tako je jedne godine snijeg pao na Petrovo usred ljeta i to je bila kap koja je prelila čašu njihovog strpljenja pa su Saborsko napustili na saonicama, zauvijek-forever.

Kratka povijest

Crkvu su mogli razoriti ili Turci ili je jednostavno propala od zuba vremena, što je vrlo izvijesno jer od turskog osvajanja Like 1528. i raseljavanja stanovništva, pa do ponovnog naseljavanja Saborskog krajem 17. i početkom 18. st. prošlo je 200 godina. Ponovno  naseljavanje oslobođenih područja počinje nakon 1699. tj. nakon oslobođenja Like od Turaka. Sudbina Saborskog u razdoblju od 1528. do 1726. godine koja je upisana kao godina početka gradnje današnje kapelice, je nepoznanica. Što se događalo za vrijeme turske okupacije i jeli Saborsko i u to vrijeme bilo naseljeno, nikada nećemo saznati jer jednostavno nema nikakvih povijesnih podataka za to vrijeme, možemo samo pretpostavljati da su malobrojni ipak ostali. Prve službene podatke imamo iz polovice 18. stoljeća kada u Saborskom živi 600 stanovnika u 40-ak kuća.

Otkud ime Saborsko?

U jednom od prethodnih članaka sam pisao o porijeklu imena Saborsko, pa sam napisao da je možda (1. varijanta) nastalo od riječi sabirati, sabiranje, pošto je Saborsko naseljavano s više strana, posebice u 18. stoljeću. Danas sam bliži drugoj varijanti, a to je da je ime Saborsko nastalo iz kombinacije riječi; iza borova,  Za-borovima, Zaborski, ...

Zašto sam skloniji vjerovati da bi ova druga varijanta bila točnija, zato što Modruški urbar kaže kako je u Zaborskom godine 1486. postojalo 12 naseljenih i 6 i pol opustjelih kmetovskih imanja, frankopanski dvorac, feudalčeva domena i katolička crkva, što znači da je to bilo vrijeme početka naseljavanja Saborskog pa se ne može govoriti o nekom značajnijem sabiranju stanovništva, pa sukladno tome nastanku imena Saborsko.

U starim vojnim kartama uvijek imamo toponim Borovi vrh, današnji Borik, pa gledano sa strane Ličke Jesenice netko je u to vrijeme našu župu mogao nazvati baš po tom toponimu; župa za (iza) Borovima, Za-borsko, Zaborsko. (I.M.)

You have no rights to post comments