U vrijeme naseljavanja u Liku i Krbavu, ti su “njemački” Kranjci već bili potpuno slavenizirani, razlikovali su se još jedino specifičnom antroponimijom koja je podsjećala na njihove etničke i kulturne korijene. Riječ je o prezimenima: Fink, Kajfeš (Kaifess), Piršlin (Pirslin), Portner, Rožman (Rosmann), Šneperger (Schneberger), Špehar (Späher), Štajduhar (Staudocher), Štrk (Sterk). Conjar (Zollner).
Špehari spadaju u skupinu "Kranjaca". Inače su susjedni pravoslavci sve Saborčane nazivali Kranjcima. Špehari su doselili s područja Ogulina i/ili Bosiljeva. Prilikom doseljavanja govorili su kaj, čakavsko-kajkavskim ikavsko-ekavskim idiomom. Starinom potječu iz Kočevja, moguće od kočevskih Nijemaca (Späher). U Saborskom nazivani i Špejari, naselili su se u centar u blizini crkve i škole.
Špehari u Hrvatskoj su Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Slunja, a prema nekim izvorima iz Njemačke ili Češke. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u okolici Slunja i u Gradu Zagrebu. U naseljima Soline i Špehari u okolici Vrbovskog gotovo svaki stanovnik prezivao se Špehar.
U Hrvatskoj danas živi oko 1600 Špehara u 670 domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 1500, pa se njihov broj povećao za 10 posto.
Prisutni su u gotovo svim hrvatskim županijama, u 56 gradova i 148 manjih naselja, najviše u Zagrebu (295), Ogulinu (65), Karlovcu (60), Saborskom u okolici Slunja (55), te u Dugoj Resi (50).
Većina zemljišta koje posjeduju obitelji Špehar nalaze se u Karlovačkoj županiji, Primorsko-goranskoj županiji i Brodsko-posavskoj županiji.
Špehari u Saborsko doseljaavaju iz ogulinsko - modruškog kraja.
Tablica: Saborsko_Spehar_2.xls (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina.)
Župa Saborsko
Modruški urbar spominje crkvu i crkvenu zemlju u Zaborskom krajem 15. stoljeća. Konzervatori kažu da je kapelica Rođenja BDM iz 1726. sagrađena na temeljima još starije crkve (iz 15. st.) 1864. je u Saborskom sagrađena nova i veća crkva, na čijem se mjestu nalazi današnja koja je sagrađena nakon Domovinskog rata.
Usmena predaja
Usmena predaja govori da su Saborčani naseljavajući Saborsko u šumi pronašli zidove stare crkve na čijim su temeljima sagradili novu 1726.
Naši stari govore kako su u Saborskom nekada davno živjeli "Grci"...?, a Saborsko su napustli zbog izuzetno oštrih zima. Tako je jedne godine snijeg pao na Petrovo usred ljeta i to je bila kap koja je prelila čašu njihovog strpljenja pa su Saborsko napustili na saonicama, zauvijek-forever.
Jura Špehar - Carić
Kratka povijest
Crkvu su mogli razoriti ili Turci ili je jednostavno propala od zuba vremena, što je vrlo izvijesno jer od turskog osvajanja Like 1528. i raseljavanja stanovništva, pa do ponovnog naseljavanja Saborskog krajem 17. i početkom 18. st. prošlo je 200 godina. Ponovno naseljavanje oslobođenih područja počinje nakon 1699. tj. nakon oslobođenja Like od Turaka. Sudbina Saborskog u razdoblju od 1528. do 1726. godine koja je upisana kao godina početka gradnje današnje kapelice, je nepoznanica. Što se događalo za vrijeme turske okupacije i jeli Saborsko i u to vrijeme bilo naseljeno, nikada nećemo saznati jer jednostavno nema nikakvih povijesnih podataka za to vrijeme, možemo samo pretpostavljati da su malobrojni ipak ostali. Prve službene podatke imamo iz polovice 18. stoljeća kada u Saborskom živi 600 stanovnika u 40-ak kuća.
Otkud ime Saborsko?
U jednom od prethodnih članaka sam pisao o porijeklu imena Saborsko, pa sam napisao da je možda (1. varijanta) nastalo od riječi sabirati, sabiranje, pošto je Saborsko naseljavano s više strana, posebice u 18. stoljeću. Danas sam bliži drugoj varijanti, a to je da je ime Saborsko nastalo iz kombinacije riječi; iza borova, Za-borovima, Zaborski, ...
Zašto sam skloniji vjerovati da bi ova druga varijanta bila točnija, zato što Modruški urbar kaže kako je u Zaborskom godine 1486. postojalo 12 naseljenih i 6 i pol opustjelih kmetovskih imanja, frankopanski dvorac, feudalčeva domena i katolička crkva, što znači da je to bilo vrijeme početka naseljavanja Saborskog pa se ne može govoriti o nekom značajnijem sabiranju stanovništva, pa sukladno tome nastanku imena Saborsko.
U starim vojnim kartama uvijek imamo toponim Borovi vrh, današnji Borik, pa gledano sa strane Ličke Jesenice netko je u to vrijeme našu župu mogao nazvati baš po tom toponimu; župa za (iza) Borovima, Za-borsko, Zaborsko. (I.M.)