Naslovnica
Ivica Dumenčić je najmlađi poginuli branitelj Saborskog
- Hitovi: 964
Gledala sam brata kako preko noći postaje muškarac i preuzima veliku odgovornost. Obranu našeg sela. Naš zadnji rastanak bio je tog kobnog 12.11.1991. godine kada je odlazio na položaj. Gledala sam za njim kao ni jednom do tad, odlazio je korak po korak kao da je umoran, umoran od svega. Izgledao je kao "umorni starac", a imao je tek 19 godina.
Gledam za njim nagnuta na ogradu kako odlazi, okreće se, gleda prema meni, smiješi se i maše mi. Napokon smiješak, jer u ta tri mjeseca nisam ga vidjela nasmijana. Bit će dobro, mislim si, jer se moj brat okrenuo prema meni i nasmješio se. No negdje u dubini duše smo slutili da se više nikada nećemo vidjeti.
Taj dan je na silu sklopio oči, a ja, ja zbog njega dišem. Mjesec Studeni užasno boli i nosim tu bol u sebi već 30 godina jer je u ovom mjesecu zauvijek nestao osmjeh s njegova lica. On me u ovom mjesecu natjera da uzmem olovku u ruke, da pišem, da bilježim, da pamtim i da ga ne zaboravim. A znate li što je najviše volio? Volio je pisati.
Počivao u miru Božjem dragi brate - tvoja seka Vesna.
Na današnji dan prije 26 godina je održan najveći sprovod u povijesti Saborskog
- Hitovi: 3959
Na današnji dan 1995. godine, bio je sprovod žrtava ekshumiranih iz masovnih i pojedinačnih grobnica u Saborskom. U župi Saborsko je ukupno ubijeno 37 nenaoružanih osoba, od čega 19 žena. Najstarije žrtve Polde Conjar i Mate-Matan Matovina rođeni su 1895. godine. Od Saborskog do susjednog Poljanka ubijeno je 7% stanovništva. Počivali u miru Božjem!
Osoba koja je nestala dva puta na dva različita načina
- Hitovi: 656
Saborsko ima još devet osoba koje se vode nestalima od 12. 11. 1991. godine, no na službenom popisu Ministarstva branitelja taj broj je osam, to smo čuli i od ministra Medveda na komemoraciji ove godine. Dakle jedna je osoba nestala dva puta, jednom fizički, a drugi put s popisa kao da je nikada nije ni bilo, a radi se o Mariji Vuković, rođ. 19. 08. 1930., zvanoj Mare Furkova iz Tuka. Ako smo od ukupno 52 žrtve ukopali 43 tjela ili posmrtna ostatka, razlika su nestali a to je 9 osoba. Naš narod kaže sirotinjo i Bogu si teška. Nebi, samo tako s popisa nestao neko viđeniji, koga briga za sirotinju. Eto neka se zna.
Među nestalima su i zadnje stanovnice zaseoka Skrada Ivka Sertić rođ. (21.12.1912. - ubijena 11.12.1991.) i Kate Sertić rođ. (7.10.1910. - ubijena 11.12.1991.) koje su na svom ognjištu ostale do kraja, do svoje tragične smrti. Na zvijerski način su ih ubili srpski zločinci, a potom zapalili zajedno s kućom (slika lijevo).
Konačno i Saborsko na HRT-u povodom 30. godišnjice stradavanja u Domovinskom ratu
- Hitovi: 14553
Na HRT-u je jučer 12.11.2021. u Regionalnom dnevniku u 15 sati objavljen prilog od minutu i deset sekundi o Općini Saborsko i obilježavanju 30. godišnjice okupacije i stradanja. Prilog o Saborskom počinje u šesnaestoj minuti dnevnika, točnije od 15:25 do 16:35.
https://hrti.hrt.hr/videostore
HRT-ov članak: Kolonu sjećanja predvodili su izaslanik premijera i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik vrhovnog zapovjednika OS RH general-bojnik Tihomir Kundid, izaslanica predsjednika Sabora Vesna Hajsan-Dolinar te načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić.
Obilježena 30. obljetnica stradavanja Saborskog
- Hitovi: 1506
Danas je u Saborskom obilježena 30. godišnjica stradanja i okupacije ovoga mjesta u Domovinskom ratu. Kolona sjećanja je ove godine krenula ispred općinske zgrade (Doma). Glavna ceremonija je održana kod Spomen obilježja masovne grobnice "Ranjena golubica". Vijenci su se polagali i svijeće palile ovim redom: u ime svih poginulih i pobijenih vijenac je položila Kata Matovina koja je u Domovinskom ratu izgubila dva sina, izaslanici državnog vrha, županijsko izaslanstvo, izaslanstva susjednih gradova i općina, PU Karlovačka i PP Ogulin, O.Š. Josipdol, P.Š Saborsko, Šumarija Saborsko-Plaški, udruga branitelja HEP-a, braniteljske udruge proistekle iz Domovinskog rata, civilne udruge i mnogi drugi mještani i gosti. Nakon polaganja vijenaca uslijedili su govori političara domaćih i gostiju. Molitvom biskupa Križića završena je ceremonija polaganja vijenaca. Potom je uslijedila sv. misa u crkvi sv. Ivana Nepomuka.
30. godišnjica sjećanja na stradavanje i okupaciju Saborskog u Domovinskom ratu
- Hitovi: 1012
Autor teksta: Ivan Vuković
Jedna od najdugotrajnijih obrana i jedan od najvećih zločina u Domovinskom ratu dogodio se u Saborskom, koje je bilo prva linija obrane ogulinskog i slunjskog kraja od prvog napada na Saborsko 5. kolovoza 1991., do pada mjesta 12. studenog 1991. Taj 12. studeni najcrnji je datum u povijesti mjesta, jer je toga dana ubijeno i poginulo 38 mještana. Saborsko je po broju stanovnika maleno, ali po herojstvu i žrtvi veliko selo u krajoliku prekrasne prirode, omeđenom smaragdnim Plitvičkim jezerima, stoljetnim veličanstvenim šumama Plitvica i planine Male Kapele te kristalnim izvorima vode i jedinstvenim periodičnim Blaćanskim jezerom. Nažalost, Saborsko je bilo okruženo i najvećim poligonom 5. vojne oblasti JNA prema Slunju, istaknutim zapovjednim mjestom JNA na Plitvicama koje su krvarile još od „krvavog Uskrsa”, vojarnom JNA u Ličkoj Jesenici, vojnim aerodromom JNA Željava između Plitvica i Bihaća, te jednima od najvećih žarišta velikosrpske pobune, Plaškim i Titovom Korenicom. Saborsko su napadali JNA, paravojne postrojbe sastavljene od ličkih Srba te dobrovoljci iz raznih krajeva Srbije.
Velikosrpska ideologija je zacrtala da Saborskog više ne smije biti, jer je hrvatsko i jer se nalazi na putu koji je bio od vitalne važnosti za spajanje okupiranih dijelova i za plan presijecanja Hrvatske. U tim planovima, Saborsko je trebalo okupirati još u kolovozu, a onda krenuti prema Ogulinu, kako je pisao Plaščanski ratni bilten: Nakon čišćenja Saborskog otvoren put preko Ogulina, prema Gomirju i Srpskim Moravicama, jer neće valjda Plaški ostati zapadna granica Krajine. Ogulin se tad još nije naoružao, jer nisu osvojene vojarne na ogulinskom području koje su bile goruća prijetnja, a Hrvatskoj je prijetilo i presijecanje na tom životnom dijelu kojim prolaze sve prometnice između nizinske Hrvatske i mora: ceste i željezničke pruge Zagreb – Rijeka i Zagreb – Split. Presijecanje bi značilo prometni i gospodarski kolaps Hrvatske te slom obrane Hrvatske. Taj plan nikada nije realiziran, a veliku zaslugu u tome ima dugotrajna obrana Saborskog koja je trajala točno sto dana.
Dan uoči 30. godišnjice pada Saborskog - udruga žena odala počast svim žrtvama
- Hitovi: 1995
Udruga žena ŽAS (Ženska akcija Saborsko) je danas, dan uoči 30 godišnjice pada Saborskog, u tišini i sabranosti odala počast svim žrtvama iz ovoga sela zapalivši svijeće u Spomen sobi i pred Spomen obilježnjem masovne grobnice. Spomen soba je jedino mjesto u Saborskom gdje su na jednom mjestu, jedna do druge postavljene slike s imenima 16 poginulih branitelja. Jedino su ovdje zajedno rame uz rame, kao što su bili i te 1991. u obrani Saborskog.
Zapovijed za napad na Saborsko pisana je na Plitvicama
- Hitovi: 3519
Dana 7. studenoga 1991. zapovjednik IKM 13. korpusa JNA na Mukinjama, pukovnik Slobodan Đorđević, piše "Zapovest za napad Op. br. 2" koji šalje Komandi TG-2. U "Zapovesti" razrađeni su zadatci pojedinih jedinica TO i taktičko-operativnih grupa sastavljenih od jedinica JNA, a glavni nositelji napada su jedinice u sastavu je TG-2. Pod točkom 2. "Zapovesti" puk. Đorđević navodi da TG-2 Slunj i 5. part. brigada (iz sastava 6. ličke divizije I.S.) imaju zadatak da napadnu iz pokreta sa pravca Ličke Jasenice-Saborsko i Sertić Poljana-Kuselj-Funtana, razbiju i unište snage neprijatelja u rejonu s. Saborsko, s. Funtana i s. Kuselj i oslobode pomenute prostore koje će posesti i kontrolirati snage TO Plaški i Titova Korenica.Temeljem "Zapovesti" pukovnika Slobodana Đorđevića, zapovjednik TG-2 puk. Bulat izdao je "Zapovest komandanta TG-2 za napad" razradivši u 13 točaka "Plan napada na Saborsko". Pod točkom 3., 4., 5. i 6. detaljno su navedeni smjerovi napada na Saborsko i zadatci pojedinih jedinica iz sastava TG-2 i TO Plaški (do razine čete). Napad je trebao odpočeti 10. studenoga 1991.
Petar Grdić - Maćan: PAD SABORSKOG
- Hitovi: 2128
PAD SABORSKOG - 7. dio ratnih priča Petra Grdića Maćana SABORSKO U PAKLU RATA
Nedugo nakon upada četničkih terorista u Kuselj, žilavog otpora branitelja i pogibije te ranjavanja 12 pripadnika ratne jedinice Saborsko, doznajemo da su u pomoć Saborskom i deblokadi istoga krenuli dragovoljci ogulinskog i brinjskog kraja, kao i Slunjani okupljeni u hrvatskim gradovima. Ova vijest budi nadu u nama i jača želju da izdržimo nasrtaje četničkih terorista da obranimo naša ognjišta i živote civila, kako Saborskog tako i civile izbjegle iz rakovičko-drežničkog kraja, kojih je u Saborskom prihvaćeno i smješteno preko tisuću.
Sa strepnjom osluškujemo zvukove borbi iz pravca Kapele i očekujemo toliko željenu i prijeko potrebnu pomoć braće koji nas, svjesni situacije u kojoj se nalazimo, pokušavaju deblokirati i na taj način nam pomoći. Meni osobno predugo traje njihov proboj jer iz prijašnjih akcija poznat mi je svaki kilometar dionice puta koju moraju osvojiti i svako odgađanje po meni vodi neuspjehu, jer dati četnicima vremena da se organiziraju i da samo ruše prepreke na cestu stvorio bi veliki problem onima koji nas pokušavaju deblokirati.
Pokušaj proboja se odužio. I treći dan tražim od Hodaka da stupi u vezu putem satelitskog telefona sa zapovjedajućim s Ogulinske strane i predloži mu da ja s grupom krenem i s leđa udarimo po četnicima i tako im pomognemo pri proboju. Hodak uspostavlja vezu i podastire ovu zamisao zapovjedniku na što isti odgovara da to nikako nije potrebno te da oni dolaze „polako, ali sigurno“. Ovo još više produbljuje nadu u nama jer ove njegove riječi predočuju nam kakva sila ljudstva i oružja napreduje prema nama. Četvrti dan slušam istog ovog zapovjednika kako govori da imaju mrtvih i ranjenih te da mu je stotinu ljudi pokislo te je zatražio smjenu ljudstva i tu prestaje svaki daljnji pokušaj proboja na što dragovoljci ne gledaju blagonaklono te izražavaju bunt i revolt. Ovo je zapravo i posljednji čavao u lijesu Saborskog jer bez pomoći nećemo imati nikakve šanse protiv sile oklopa koja se okupila na ovom malom području, napuštajući hrvatske gradove nakon pregovora s vrhovništvom Hrvatske i dolaskom na slunjski poligon.
Sjećanje na zločin u zaseoku Vukovići kod Poljanka, za kojeg nitko nije odgovarao
- Hitovi: 7351
Dana 07.studenog 1991. godine u Poljanku, točnije u zaseoku Vukovići počinjen je ratni zločin nad hrvatskim civilima. Tog kobnog dana, dvije naoružane skupine srpskih terorista, pripadnika četničkih vojnih formacija i milicije tzv. Krajine ušle su u selo oko 12 sati. U svom krvavom pohodu iz kuća su izveli sve Hrvate koji su zatečeni u selu te ih strijeljali iz automatskih pušaka. Na okrutan i kukavički način ubijeni su:
Ubijeni su mještani: Vjekoslav Vuković (r. 1939.), Dane Vuković (r. 1911), Lucija Vuković (r.1923.), Milka Vuković (r. 1926.), Nikola Vuković (r. 1926), Joso Matovina, (r.1940.), Nikola Matovina (r. 1912.), Dane Vuković (r. 1917.), Ivan Vuković (r.1934.) i Nikola Vuković (r.1938.). Masakr je preživio samo šesnaestogodišnjak Božo Vuković. Sve su kuće opljačkane, a potom zapaljene.
Na Poljanku su po istom scenariju, ubili Ivana i Nikolu Vukovića. Ivan i Nikola su pokopani na mjestu ubojstva, gdje su nađeni nakon Oluje. Tijela ubijenih u Vukovićima niti do danas nisu pronađena, a nitko od počinitelja ovog strašnog zločina nije odgovarao.
(Na slici je Jaga Matovina, rođ. Vuković supruga ovdje ubijenog Nikole Matovine i majka Jose Matovine, snimljena u Slunju dan nakon ovog pokolja)
Sjećanje na poginule heroje
- Hitovi: 4124
Ove godine se na današnji dan 2. studenoga navršava točno 30 godina od pogibije petorice branitelja Saborskog. Braneći Saborsko svoje živote su dali: Marko Krizmanić, Joso Matovina, Petar Matovina, Milan Čorak i Ante Kovačić. Prva čertvorica su stradala od rakete neprijateljskog zrakoplova na cesti usred Kuselja, a peti Ante Kovačić je teško ranjen iskrvario u rovu stotinjak metara dalje.
Žalosna je činjenica da u Saborskom za kojeg su dali svoje mlade živote niti danas 30 godina nakon tog tragičnog događaja nemaju spomenik dostojan njihove žrtve.
Neka im je vječna slava i hvala!