Brajkovići imaju veze i sa Saborskim. Naime u Ličkoj Jesenici je na "Brajković brdu" - danas Vidaković brdo, u 19. i početkom 20. stoljeća živjela obitelj Brajković koja je imala pet kćeri i jednog sina. Četri kćeri su se udale u Saborsko; Marija i Ana u Dumnečiće, Milka u Tuk u obitelj Vuković i jedna u Špejare. Njihov brat Petar je ostao živjeti u Jesenici, imao je kćer Anicu koja se udala za Vrcelja, Ona je imala sina Peru, koji je imao Olgu (1962.) i Stevu (1963.) Anica je kao katolkinja pokopana na groblju u Saborskom. U Ličkoj Jesenici danas ne živi nitko od potomaka Petra Brajkovića i Anic Vrcelj.Prezime Brajković je nastalo od praočeva osobnog imena Brajko ili Bratoslav ili možda po nadimku Brajko.
Brajkovići su velika rodovska zajednica koja je nastala na području Gacke i Modruša u 15. st., a postoji i rod istoga prezimena u Dalmaciji (Šibenik, Zadar i Makarska).
Ovaj se rod spominje u Modruškom urbaru iz 1486. godine, te u jednoj parnici iz 1501. godine u sjevernom djelu Buške župe u Lici.
Grb se nalazi u Zbirci grbova dr. Ljudevita Gaja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Brajkovići su bili stari rod u selu Maholci u Bužanima, a u pisanim dokumentima javljaju se oko 1401. godine.
U Turopolju su živjeli Brajkovići-Klarići kao turopoljski plemići.
Za vrijeme velikih turskih provala u 16. stoljeću Brajkovići se naseljavaju u Istru, pa ih danas ima oko Pazina, Rovinja i Buzeta. Nekoliko obitelji naselilo se oko Karlovca (Ozalj i Dubovac).
U Gackoj su 1701. godine popisani kao članovi tvrđavnog naselja Otočac i Prozor. Brajkovići su se kao stari otočki i gacki rod potkraj 17. stoljeća raselili na područje Lešća i Sinca.
Godine 1420. spominje se kapetan Brajković s pridjevkom "de Policio", tj. od Poljica u Dalmatinskoj zagori. Brajkovići su u Poljicama pripadali hrvatskom praplemstvu iz roda Miroslavića.
Na osnovi popisa iz 1712. godine vidljivo je da su se Brajkovići iz Otočca naselili u Perušić poslije oslobođenja Like i Krbave od Turaka 1699. godine, gdje i danas žive u velikom broju.
U 18. stoljeću, kad je Lika bila oslobođena od Turaka, nekoliko obitelji Brajković naseljava grad Gospić. U nekim izvorima spominje se da su Brajkovići podrijetlom iz Hercegovine i Kotora te da su se u 17. stoljeću naselili u Dalmaciju. Bježeći pred Turcima dolaze iz Dalmacije, a za vrijeme velike seobe bunjevačkih rodova naseljavaju se u Primorje, Liku, Gacku i Krbavu.
Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, najviše ih je živjelo na području Otočca: 46 obitelji a u Perušiću devet obitelji.33
Nekoliko članova obitelji Brajković danas živi diljem Slavonije, a posebice ih ima mnogo oko Bjelovara, Kutine, Čazme, Pakraca, Đakova, Našica, Požege, Valpova, Vukovara i Garešnice.
Najpoznatiji član ove obitelji bio je Martin Brajković, senjski i zagrebački biskup, rođen u Senju 1664. godine, a umro i pokopan u Zagrebu 1708. godine. Završio je teologiju i filozofiju, a jedno se vrijeme bavio i odgojem hrvatskih plemića. Od 1699. godine bio je senjski biskup, a od 1703. godine zagrebački biskup. Bio je opat Samostana Sv. Nikole u Otočcu. Učen i zaslužan biskup, zauzimao se za uporabu i širenje glagoljice, a radio je i na tome da Zagrebačka biskupija postane Nadbiskupijom.
U izvorima se spominje i časnik - narednik tvrđave Nehaj i član stalne vojne posade u Senju Andrija Brajković, koji je kao iskusni časnik služio u raznim vojnim posadama Senjske kapetanije.
LITERATURA:
Ljubović Enver. 200., 66.-67
Znameniti i zaslužni Hrvati 925. -1925., Zagreb 1925. Bojničić, 1899., 21., T. 16.
Pavičić Stjepan, 1962., 277.
Ljubović Enver, 1998., 47.
Ljubović Enver. 2001., 48.-49
_____________________________
32 Grbovnica o dodijeli plemstva i grba nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Zbirka grbova dr. Ljudevita Gaja.
33 Stjepan Pavičić, nav. dj. str., 277.
Anica Vrcelj rođ. Brajković, kćer Petra Brajkovića - spomenik na novom groblju u Saborskom.