Nazočni popis sve zemlje i službe u vladanju Modruškom dao je g. 1486. sastaviti knez Brnardin, jedan od najslavnijih članova porodice Frankopan, pet godina iza smrti svoga oca, kneza Stjepana, po dvojici starih svojih službenika, Martinu Oštrihariću i Ivanu Klinčiću. Taj se popis oslanja pako na stariji više puta u urbaru spomenuti spis "Kladernu", koji je sadržavao ustanove o pravih i dušnostih Modruških podanika; s kaladernom sačinjavao je registar zajedno jednu cjelinu. Žalibože, da se ta kladerna nije sačuvala, ili barem nije poznata. Neima pako sumnje, da je ta kladerna, kao kao i što nazočni "legistar", to jest individualni popis podanika, bio pisan hrvatski glagolicom, kao što su bila pisana u obće sva Frankopanska pisma.
Izvornika Modruškoga urbara (legistra) neima također više, ili ako obstoji, to se nalazi gdjegođ u arhivi Bečkih ili Gradačkih, kamo su dospjela Frankopanska pisma. Mi smo uzalud u raznih arhivih tražili. Urbar sam poznajemo samo po kasnijih priepisih.
Izvornik Modruškog urbara čuvao se još g. 1697. u Ogulinu, kako to posvjedočuje dodatak na prvom odlomku urbara, što ga je prof. Em. Sladović priobćio u "Poviesti biskupije Senjeske", a taj dodatak glasi ovako: "Ove zemle iesu izpisane czrikvene iz pravoga originala kvaderne nigdasnega gosp. bana Bernardina, kako se zgora imenue u Ogulinu na 12. maia 1697." To isto tvrdi i opazka: "Ja Ivan Jurasich, kanchelir Ogulinski, izpisah iz pravoga originala", što su posvjedočila i tri sudca Ogulinska: Ive Salopek, Miko Domitrović i Mate Premelić, te tadanji župnik Ogulinski, pop Jure de Lucka i župnik Oštarski Vinko Marinchi, koji je posljednji je još napose primjetio, da se matica priepisa nalazi "in vera et reali qvaderna, data a ecc olim comite bano Bernardino". Urbar Modruški čuvao je u Ogulinu tadanji kapetan drof Ivan Adam Purgstal tim brižlivije, što su se tada za teritorij Modruški otimali ne samo vlastelin Severinski, barun Franjo Ivan Oršić, nadjenuvši si naslov župana Modruškoga (perpetui comitis de Modrus), već i zapoviedajući generali u Karlovcu grof Josip Ivan Herberstein i njegov nasljednik grof Josip Rabata.
Mi priobćujemo Modruški urbar na osnovi dvaju priepisa, od koji je stariji, nalazeći se sada u zbirci jugoslavenske akademije među rukopisi pod br. 60 od kraja šesnaestoga vieka, u zemaljskom arhivu među spisi Bakarskimi u svezku 20. Stariji priepis znatno je ispravniji i čitljiviji, pisan latinicom, a pravopisom, koji su Zrinjani i Frankopani u svojih listinah 16. vieka upotrebljavali; kasniji priepis učinjen je valjda negdje u Prmorju, ili barem po kojem Primorcu mnogo rđavijim i nedosljednim pravopisom, koji je tada bio običajan u Hrvatskom primorju i u obližnjoj Istri. Stariji primjerak imao je nekoć povijestnik Ivan Kukuljević. Na njemu je pridodan naslov na omotnom listu: "Popisane zemlye i mesta, ka su slisala pod Modruse za xivota Bernardina Frangepana, kneza Modruškoga, Senjskoga, Veyskoga, letta 1486." - Pisan je na pamučnoj hartiji na čitavom listu, a ima 40 strana. Na novijem priepisu zabilježeno je izvana: "Urbarium uber die Grafshaft Modrus"
Kako su oba primjerka pisana, razabrat se može najbolje, ako iz njih početke urbara, priobćimo sasvim vjerno onako, kako su u izvornih priepisih pisani.
I. (Priepis šesnaestoga vieka)
Wyme Bosye amen, leth gozpodnyh 1486. aprila Dan 12. wa tho doba posla knesa m. knez bernardyn frankapan, kerchky, zenyzky, modrwsky J prochaya nayw marthyna osthryharycha J ywana Klynchycha wydyty wze zemlye ladanya modrwskoga J popizazwa wza zela J wze zlwsbe cha pod modrwsse zlyssy I kako ko zelo zlwsy.
Zaborzko
Tho je zlwsba kmeczka na zaborzky, najperwo kmeth zlwsy prenycze zthary thry, owza zthary peth, a k thomu ye dwsan od ywryewe do myholye wzake nedylye dwa dny thesathy, yosche ye dwsan wzaky kmeth thry thowore dwa na maly pwth a threthy na weliki, itd.
II. (Priepis sedamnaestoga vieka)
Wyme Bossye amen, lett Goszpodynych 1486. Aprila dan 12 vatho doba poszla kneza m. knez Bernardyn Frankapan Kerchy, Szensky y Modrwsky y prochaya naiu Martyna Ostrykarycha i Ivana Klinchicza uiditi sue zemlye ladanya Modruskoga, y popisana sua zemglia y sve szlusbe kako li pod Modrusse slysy, y kako ko szelo szluzi.
Zaborsko
Thoie szlusba kmetska na Zaborsky, naiperuo kmet szluzi Bsnize stari tri, oussa stari pet, a k tomwye duzan od Jurgieue do Miholye svake nedelye dua dni tesatti, y ioschye ye dusan svaki kmet tri toure, dva na mali put, a trety na velyky.
(...)
Iz obilja tih podataka iztičemo napose ovo. Ako i nije označen alodijal zemalja vlastelinskih, to se u urbaru ipak spominju kneževi dvorovi u Saborskom, u Jesenici, u Plaškom, u Vitunju i Potocih kraj Otoka.
(...)
Po župnih mjestih obstojale su vlastelinske taverne ili oštarije. Tako su bile taverne u Saborskom, na Gorici, u Broševi, u Bužah, u Zagorju i u Krakaru. Po takovoj oštariji prozvano je kašnje mjesto Otok, gdje sagradiše Frankopani u gotičkom slogu crkvu s. Marije, Oštarijami.
V ime Božje amen. Let gospodnih 1486. aprila dan 12. Va to doba posla kneza m. knez Bernardin Frankopan, Krčki, Senjski i Modruški, i pročaja, naju Martina Oštriharića i Ivana Klinčića viditi vse zemlje toga ladanja Modruškoga i popisava vsa sela i vse službe, ča koli pod Modruše sliši, i kako ko selo služi.
Zaborsko15
To je služba kmecka na Zaborski. Naiprvo kmet služi pšenice stari16 tri, ovsa stari pet, a k tomu je dužan od Jurjeve do Miholje vsake nedilje dva dni težiti17, i jošće je dužan vsaki kmet tri tovore, dva na mali put, a treti na veliki18.
Jošće su dužni svi seno spraviti i privezti.
Jošće su dužni k tomu tri časti19.
Jošće su dužni pojti po glasom po redu20.
Jošće je na Zaborski siedećih kmeti 12, a sel pustih 6 ter pol, a ka vsakomu se selu štima dni 1221
Jošće ima ka vsakomu selu sinokoše četire.
Jošće pod gospocki dvor22 dni bolje od 20, a sinokoše kosac bolje od 50.
Jošće su dužni gospodinu k hižam lesa privezti, ter vsaki deset dasak, kada se hiže prepokrivaju, ki drži puno selo; a ki drži pol sela, ta je dužan dasak pet.
Jošće zemlje crikvene na Zaborski, ku pop drži, dni 16, sinokoše stoge tri.
15 - Saborsko ili Sabosrki (Zaborski), katoličko župno mjesto u bivšoj Ogulinskoj pukovniji, sada Modruško-Riječkoj županiji, na planinskoj ravnici (visočini) između Male Kapele i kose Veliki Zvirnik i Male Lisine.
16 - Star, talijanski, mjera koja se rabila u starije vrieme za mjerenje različita žita. Star ima nješto više od Požunskoga vagana.
17 - Dužan je raditi za rabotu ili tlaku, koja posljednjaa rieč dolazu u hrvatskih spomenicih istom 16. vieka, a zvala se također "gospoščinom" ...
18 - Tovor mali i veliki, mali i veliki povoz, koji je onačen u urbaru Rakovačkom posve dobro "povozom u kotaru i izvan kotara". Osobito je bi tegotan za podanike dugi povoz uslijed zloporabe mnoge vlastele, pa je već urbarom Marije Terezijeodređeno, da valja u svakoj zgodi samo jedan veliki povoz podavati, a taj ne smije trajati dulje od dva dana. Drugi povoz dokinut je VII. člankom zakona od g. 1832-36.
19 - Čast lat. munera. Te su časti davali podanici, kako je u ovom urbaru na više mjestanaznačeno, redovito o Vazmu, o Miholji i o Božiću, a sastojale su se po nješto novca, a najvećma u podatku različitih jestiva, pečenja (jalovica, janjaca, lopatica, kruha i jaja. Namienjene su bile časti vlasteoskoj kuhinji.
20 - Glasonoše ili listonoše bili su osobito podvorci i slobodnjaci. Ova je institucija bila osobito važna, dok nisu bile uređene pošte ...
21 - Selo ili selište, lat. sessio, bilo je u različito doba i u raznih krajevih Hrvatske razne veličine. Obseg od 12 dnih (ralih, Tagbau) i sjenokoše stoga 4 odgovara prostoru selišta, koji je bio zakonito ustanovljen u veće dielu Hrvatske. Po 1. zak. čl. V. od g. 1836. odmjerena je bila veličina selišta u Hrvatskoj na 12 do 16 dana oranice i sjenokoše na 5 do 9 kosaca. - Rieč "selo" označuje u hrvatskih spomenicih vazda skup zemalja, spadajućih kmetskom selištu, dočim se za naselbine sa više kuća upotrebljuje naziv: vas, ves i vasnica.
22 - Dvor, lat curia, castellum. U Saborskom bio je Frankopanski dvor, kojemu se tragovi znadu, kao što je također trag staroj kat. crkvi, koja je za doba turskih provala razorena.
Jesenica i Goridnje polje23
Filip Križanić ima zemlje dni 14, k tomu ima luke stoge dva, malinišće jedno, služi zlata 2.24
Franjac ima zemlje 7, luke stog jedan, služi zlatoga pol.
Blažičeviča selo, ko drži Ivša Jarnetić, ima zemlje dni 12, sinokoše stoge tri, malinišća četrti del, služio je zlata dva.
Vrbanje selo, ima zemlje dni 8, luke stog jedan, malinišće četrti del, služi zlat bjedan.
Kiac ima zemlje dni petnaist, luke stoge dva, malinišća pol, podanje služi zlati jedan ter pol.
Lovre Rilić ima zemlje dni 12, luke stog jedan, malinišća pol, podanje služi zlata dva.
Marka Rilića selo, to je pusto, ima zemlje dni 6, ali sinokoše ni, služio je zlat jedan.
Jemrih Jakovčić na Goridinjem poli, drži jedno selo didino, ima zemlje dni 16, luke stog jedan, malinišća šesti del, podanje služi zlata dva.
Benko Baričević ima zemlje dni 24 svoju nivistu, luke stoga dva, malin jedan tekući, malinišće jedno, služi zlata dva.
Vida Plešića selo ima zemlje dni 10, luke stog jedan, malinišća četrti del, i to je pridano pod konja Šimunu Jarnutiću
Sovića selo ima zemlje dni 6, luke stog jedan, služio je zlatoga pol, i to je pusto; pridano je i to drži Benko Baričević.
Vida Gigača selo ima zemlje dni 13, luke stog jedan, služio je zlat jedan.
Franko Vidonić ima zemlje dni 13, služi 1(ibar) 8, i ti obi drži Franko Vidonić, zač je prvo bilo jedno selo; i to drži Blaž Obratković pod zlata dva.
Brnjko Brlić ima zemlje dni 14, luke stoge dva, malinišća četrti del, to je služio zlati jedan, asada služi zdelami. (pravio je zdjele od zemlje i drva za grad)
Tomko Valkovčić ima zemlja dni 12, luke stoge dva, malinišće jedno, podanje služio je zlaz jedan.
Juraj Brlić ima zemlje dni 14 i sinokošu, služi zlat jedan.
Iliašića selo, to je pusto, ima zemlje dni 10, k tomu je malina šesto del, sena stog jedan, služi zlati jedan; i to drži Brlić.
Marka ribara selo ima zemlje dni 13, to je prvo služilo ribarijom, a sada je pod grad.
Anton na Planici (mjesto gdje nema šume) ima zemlje dni 30, luke sinokoše stoge dva, malina četrti del, služi zlati jedan ter pol.
Stipko Jurić na Planici ima zemlje dni 30, luke stoge dva, malina treti del, služi zlat jedan ter pol.
Matko Lašić s bratoma ima zemlje dni 22, luke stoga tri, malinišća treti del, od polovice toga sela služi Matko ribariju, a njega brat od polovice zlati jedan.
Šimun Grličić ima zemlje dni 16 i sinokošu, služi zlati jedan i pol.
Bartol ptičar ima zemlje dni 14, luke stoge dva, od toga skuži ptičariju. (lovac naa ptice za grad)
Jemrih Jakovčić ima zemlje dni 20, luke stoge četire, od toga služi konjem.
Šimuna Jarnjević ima zemlje dni 14, luke stog jedan, od toga služi konjem.
Stipko Jarnjević ima zemlje dni 17, sinokoše stoge tri, malina jednoj treti del, jošće pusta malinišća treti del, od toga služi konjem.
Ivan Jarnjević ima zemlje dni 17, sinokoše stoge tri, malina jednog treti del, jošće malinišća pusta treti del, od toga služi konjem.
Šimun Jarnjević ima zemlje dni 17, sinokoše stoge tri, malina treti del, a malinišća pusta treti del, od toga služi konjem.
Ivša Jarnjević ima zemlje dni 16, a sinokoše stoge tri, malina treti del, a malinišća pusta treti del, od toga služi Bratković konjem.
23 - Jesenica sjeverno od Saborskoga pod Malom Kapelom, selo sa grko-istočnom parokijom i sa podorom staroga grada Frankopanskoga, u kojem je za vojničke uprave stanovao častnik Plaščanske satnije. Potok Jesenički dieli Jesenicu od Gornjega polja, a potok ponire u dolnjem polju. Godine 1592. Jesenicu su osvojili Turci, te je opustjela, dok ju nisu oko g. 1690. opet naselili "Vlasi"
24 - Zlat, mletački zlatni novac, ono što i dukat. G.1554. brojio se u Bakru "dukat po libar šest i soldini četiri"
Pliskovo (Blata)32
Cvitan Lovrenčić ima zemlje dni 16, a sinokoše stoga tri, služi zlata dva. Jošće Cvitan Lovrenčić drži drugo selo, ko je bilo šavca Ivana, ima zemlje dni 8, služi zlat.
Fikac Lovrenčić ima zemlje dni 8, sinokoše stog jedan, služi zlati jedan. Martin Tomašić i Blažina imaju zemlje dni 16; jošće drži zemlje drugo selo dni 4, treto selo dni 7, sinokoše stoga dva, od tih bi seli imali služiti zlate tri, a knez stari pokojni ta je pusti jošće nebogu Tomašiću zlaza dva ter pol.
Matko Novačić ima zemlje dni 16, sinokoše stoga dva, služi zlata dva.
Brnardo Balšić drži seli dvi ter pol, zemlje dni 20, a sinokoše stoga dva, služi zlata dvi ter pol.
Mihovil, Cvitkov sin, ima zemlje dni 8, sinokoše stog jedan, služi zlat jedan.
Jošće su dužni o Miholi Jeseničane jalovicu jednu, k tome su dužni knapi (rudari), ter ki su gracki (podanici koji su gradu služili), vsaki o Miholi ovsa star jedan, a vsaki kmet, ki ima volove dužan je kvartu (mjera za žito), ovsa jedan, sol. 3, voz sena o Miholi, a ki nima volov, ta je dužan ovsa kvartu jednu, sol. 3. A vsaki kmet do godišća ta je dužan tri časti, jednu o Miholi, drugu o Božići, a tretu o Vazmi, ki ima kmet janjce, dužan je sedmoga; ki bi neimil janjve dužaj je 12 jajac ter tri kruhe.
Ako bi kmet imal janjac sto, ali dvi sto, li ni veče dužan nego jednoga janjca za čast, ako bi kmet neimil veće nego 7 janjac dužan je sedmoga.
A crikvene zemlje, ku drži pop, dni 14 u Jesenici, a taverna Jesenička, ta se proda, kako se kad more, a nigda ne gre na kup z trgovinom.
32 - Pliskovo, mjesta tog imena neima sada u okolici Modruše, ali po svoj prilici da se tako nekoć zvalo selo Blato kod Plaškoga na jezeru istog imena, i da je kašnje ime promienjeno, kao u Ugarskoj od Plesa postalo jezero Blato (današnji Balaton). Ples ili pleso znači u više slavenskih nariečja močvara ili jezero (lacus). Ruski i češki ples, magjarski pesso, samo u staroj Slovenštini nije Miklošić plesa našao. U staročeškom i hrvatskom ima ima rieč "plesnik". Selo Pleso u Turovom polju leži usred močvare i to tako da se i među pojedinimi kućami prolazi po panjevih i gredah. U Kranjskoj ima kod Litije također selo Plis u močvari. - K Pliskovu spadalo je bez dvojbe i današnji Begovac blizu Blata, koji je tako prozvan po nekon turskom begu.