U krškim područjima najčešća su pojilišta prirodne ili umjetne lokve. Lokve nastaju tamo gdje postoji nepropusni sloj gline i udolina koja usmjerava oborinsku vodu u lokvu. Bunari i lokve predstavljaju i vrijednu kulturnu graditeljsku baštinu koju treba zaštititi od propadanja.
Devastacija 90-tih. Nasipani prostor se jedno vrijeme, bez ikakve naknade, koristio kao lager i radni prostor privatne pilane.
Katastarske čestice br. 1560, 1561 i 1562 - sve tri pod nazivom "Lokva" su u vlasništvu Općine kao Javno dobro.
.
Na krškom reljefu gdje je voda predstavljala pravo bogatstvo, naši stari su na mjestima gdje se zadržavala kišnica napornim radom stvorili lokve koje su im koristile za navodnjavanje usjeva, napajanje stoke. Prirodne lokve su redovno održavali. Osim važnosti za ljude, lokve predstavljaju specifično stanište za brojne biljne i životinjske vrste.
Primjer devastacije jedne prirodne lokve imamo u Saborskom, gdje je najprije polovica zatrpana otpadnim građevinskim materijalom, a danas Općina, koja bi trebala zaštititi takvu vrijednos, na nasipu iz 90-tih (prve faze devastacije) gradi garaže za komunalac (druga faza devastacije odnosno uništenje). Kao da nigdje drugdje nije bilo mjesta za garaže...?
.
.
Današnje stanje lokve
.
Evo kako to rade drugi "Lokva izvor života"
.
.
"Više ni neznan dali se ove dane više spominje Žuta Lokva zato ca je ministar prevari onih ki su mu dali glas ili zato ca nima kiše. "Dugo nije pala kiša", piva klapa Cambi. Jedna i druga misal, odvela me u Studeno da pošpijan dali je lokva kod nanine kućice suha i bome san se prevari.
.
Od svih voda ke su se kupile covik je za svoje potribe najviše koristi lokve. Lokve su bile važan del života i za judi i za blago, pa se svaka kapjica dažja cuvala kako vela vridnost. Lokva je stara beseda. Latinski lacus znači jezero, blizu je i grčkoj besedi lakkos ka isto znači jezero, a praslavneski koren je u loky. Kod nas se još koristi beseda, lokvanj i škajica. Svuda di se voda skupja".
Komentari
Umjesto da se se u izvornom stilu obnovili glavni objekti u Saborskom; crkva, župni stan i dvorišna zgrada, zadružni dom (sjedište bivše Mjesne zajednice Saborsko), ni jedno od navedenog nije učinjeno. Dapače sve naopako...! Na očigled se čini da je župni stan obnovljen u prijašnjem stilu, ne nije. Krov je izveden puno strmije i zato je izgubio status spomenika kulture.
Sreća je naša da je Ministarstvo kulture obnovilo staru župnu crkvu iz 1726. kao spomenik kulture nulte kategorije, inače tko zna kako bi po našim "mentalnim talibanima" to ispalo.
To su radili da zatru trag svakom spomenu Hrvata na području tzv. Krajine, ali zašto mi slično radimo sami sebi...?
Ruglo na ulazu u Saborsko.
Kazao je Dr. Mile Bogović 16 Studenog 2018. u emisiji Radio Marije - Sjećanje na žrtvu Saborskog 1991.; http://saborsko.net/index.php/arhiva-clanaka/1211-radio-marija-sjecanje-na-zrtvu-saborskog-1991