Damir Milaković
Zagreb, travanj 2020. godine

Prezime Matovina

Prilog istraživanju jezičnog podrijetla, povijesne i geografske rasprostranjenosti prezimena Matovina

Cijeli članak je dostupan ovdje

Sažetak

U radu se na temelju malobrojnog objavljenog arhivskog materijala i publikacija prikazuje i analizira jezično podrijetlo bunjevačkog prezimena Matovina, njegova povijesna i geografska rasprostranjenost u Republici Hrvatskoj. Dati su i toponimi na području Republike Hrvatske i Crne Gore koji sadrže ime Matovina.

Ključne riječi: Matovina, prezime, ime, Bunjevci, Lika, Podgorje.

1. Jezično podrijetlo prezimena Matovina

1.1. Motiv i vrijeme nastanka prezimena

Obzirom na jezično podrijetlo prezimena Matovina (motiv prezimena, značenje, način nastanka, vrijeme nastanka i način razvitka prezimena), prezime sam svrstao u dvije moguće skupine:

1. Prezime je motivirano osobnim imenom,

2. Prezime je motivirano nadimkom.

1.1.1. Prezime je motivirano osobnim imenom

Prezime Matovina (porijeklom Bunjevci ili »katolički Vlasi«) je motivirano osobnim (muškim) svetačkim imenom¹ Matej (lat. Matthias, Matthew) ili Matija (lat. Matthaeus, Matthäus, Mattheus)² koji su u govoru često izjednačeni^3,4 ili vjerojatnije, nekom od njihovih brojnih ponarođenih izvedenica na području jugozapadnog Balkana nastalih kraćenjem (pokraćivanjem) i/ili derivacijom (sufiksacijom)⁵ svetačkog imena (npr. 1455. god. na području današnje R. Kosovo: Matoš; BiH 1585-1604. god.: Matija, Matijaš, Matko, Matuša; R. Hrvatska - Lika 1433-1712. god.: Matijaš, Matiaš, Matissa, Matul, Matko, Matijac, Matij, Matti, Matas, Mate, Mato, Matia, Matan, Matovina; lat. Matheus, Mathia, Mathesa, Mathko, Matcho),⁶ a moguće da je nastalo u drugoj polovici XVII. stoljeća u velebitskom Podgorju (Cesarica)⁷ pa su ga nositelji prezimena imali već prije svoga doseljenja u Liku⁸ ili je nastalo najkasnije u prvoj polovici XVIII. stoljeća u sjevernom dijelu Like (Saborsko).⁹

Nije isključena mogućnost da je prezime Matovina u doba formiranja bilo motivirano osobnim narodnim imenom muške osobe Matovina^10,11 bez promjene izvornog oblika¹² (Mattouina),^13,14 a koje proizlazi iz osobnog svetačkog imena Matej/Matija ili neke od njegovih brojnih ponarođenih izvedenica.

*Članak je nastao u Zagrebu, u razdoblju ožujak-travanj 2020. godine na poticaj Ivana Matovine iz Saborskog (slika lijevo).

(Fotografiju u članak,  fusnote i ostala istraživanja dodaje saborsko.net)

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Fusnote (dodatno objašnjenje)

¹ Za potrebe ovog članka riječ „Osobno ime” označava vlastito ime (lat. nomen proprium) fizičke osobe. Prema hrvatskom zakonu ”Osobno ime se sastoji od imena i prezimena. Ime, odnosno prezime može se sastojati od više riječi.” (Članak 2. Zakona o osobnom imenu, („Narodne novine” br.: 118/12. i 70/17.).

² Matija je muško (danas i žensko) osobno (vlastito) ime (lat. nomen proprium) izvedeno od hebrejskog imena מַתִּתְיָהוּ (Matityahu, Matiṯyāhū, Matiṯyāh, Mattitjah) sa značenjem „Božji dar”, „dar boga Jehove” prevedeno na starogrčki Ματθαῖος (Matthaios), a na latinski Matthias (I. ili a deklinacija, nepravilan nominativ). Matej je muško osobno (vlastito) ime izvedeno od hebrejskog imena Mattai i istog značenja kao i ime Matija, prevedeno na starogrčki Μαθθαιος, a na latinski Matthaeus, Matthäus, Mattheus (II. ili o deklinacija -us), Matthew (u sjevernoj Europi) (Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb 1995, 256: Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga druga K-poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972., 377-378). Ime se već od polovice X. stoljeća (Hrvati, Bugari i Srbi primili su kršćanstvo krajem IX. stoljeća) proširilo „s kršćanstvom u svih Slavena”, a motiv su dva Isusova učenika: Sveti Matej (apostol i evanđelist, kršćanski svetac) i Sveti Matija (apostol koji je izabran kao zamjena Judi Iškariotu i evanđelist (apokrifni), kršćanski svetac). U Rimokatoličkoj crkvi blagdan Sv. Mateja apostola i evanđelista se slavi 21. rujna (po Gregorijanskom kalendaru), a u Pravoslavnoj crkvi po Julijanskom kalendaru 16. studenoga (ili 29. studenoga po Gregorijanskom kalendaru). Blagdan Matije apostola u Rimokatoličkoj crkvi je prebačen nakon završetka Drugoga vatikanskoga koncila sa 24. ili 25. veljače (datum se u prijestupnoj godini pomicao za jedan dan) na 14. svibnja („Sveti Matija led razbija,...” ili „Matȋj Vȉnoriz“ u svibnju? Kuda ide ova Crkva.), a u Pravoslavnoj crkvi se slavi 09. kolovoza po Julijanskom kalendaru (ili 22. kolovoza po Gregorijanskom kalendaru).

³ Više o imenima sv. Mateja i sv. Matije i njihovim spomendanima u: Sanja Vulić, „O hrvatskim pučkim imenima spomendana sv. Matije, apostola, i sv. Mateja, apostola i evanđelista, s etnoonomastičkoga aspekta”, Folia onomastica Croatica, knjiga 24, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2015., 125-141, pristupano 13.04.2020., https://hrcak.srce.hr/folia-onomastica.

⁴ Više o riječi Matej i Matija u: Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga druga K-poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972., 378, pristupano 20.03.2020., https://ia800304.us.archive.org/28/items/EtimologijskiRjecnikHrvatskogaIliSrpskogaJezika/PetarSkok-EtimologijskiRjecnikHrvatskogaIliSrpskogaJezika.pdf; Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1908-1922., 397 pristupano 20.03.2020., https://archive.org/details/prinosi_za_hrvatski_pravno_povjestni_rjecnik_1908-vladimir_mazuranic/page/n4/mode/2up; Pero Budmani i Tomislav Maretić, ur., Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio VI, Zagreb 1904-1910., 518, 523, 531, 533, pristupano 20.03.2020., https://ia802605.us.archive.org/34/items/rjecnikhrvatskog06jugouoft/rjecnikhrvatskog06jugouoft.pdf.

⁵ „Drugom se preinakom osobnim imenima mijenja značenjski sadržaj, i to progresivnom tvorbom (sufiksacijom), npr. Jàkiša (< Jáko < Jàkōv) ili regresivnom tvorbom (pokraćivanjem), npr. Bóžo (< Bòžidār). Osobna imena s takvim preinakama autor naziva varijantama osobnog imena.” (Živko Bjelanović, Onomastičke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2007., 97–110).

⁶ U povijesnim ispravama ime je zabilježeno u temeljnom i izvedenom obliku. U izvedenom obliku osobno ime se krati za jedan ili dva sloga, a na takvu okrnjenu osnovu dodaju se hipokoristični (-e, -o) ili deminutivni sufiksi. Osobno ime Matej/Matija i njegove izvedenice zabilježene su u XV. i XVI. stoljeću na području jugozapadnog Balkana na području današnje Republike Kosovo, Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, a rezultat su direktnog utjecaj kršćanstva (katolicizam, pravoslavlje) na tom području do dolaska Osmanlija. Vidi Dodatak.

⁷ Stjepan Pavičić, Vjekoslav Klaić, Jovan Erdeljanović, Rikard Pavelić, Karl Kaser, Mirko Marković i dr. ne spominju prezime Matovina u Lici, a Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju („Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara. Matovina – Cesarica”, Grujić, Plemenski rječnik, 347). „…postojala je u Cesarici zidana crkva i u srednjem vijeku koju je sagradio Martin Frankopan. Tzv. Senjski peljar zabilježio je postojanje crkve ondje 1639. Kao i drugdje, nakon naseljavanja Bunjevaca, popravljane su stare crkve. U Cesarici je to bilo 1725. Posvećena je 1745. Zabilježeno da ona 1768. pored glavnog oltara sv. Jelene, ima i dva pokrajnja: jedan na čast sv. Matije, a drugi sv. Križa. Nova crkva sagrađena je 1773.” (Mile Bogović, „Crkva u velebitskom Podgorju u prošlosti i sadašnjosti”, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, broj 45, Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo, Senj 2018., 28, pristupano 19.03.2020., https://hrcak.srce.hr/senjski-zbornik).

⁸ Stjepan Pavičić, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 41, Antropogeografska istraživanja III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1962, 7.

⁹ Proces nastanka prezimena Matovina tekao je sporo, a odvijao se na prostoru velebitskog Podgorja i Like najkasnije od 1683. godine pa sve do 1763. godine kada je prezime zabilježeno u „Muster listi” i tako potvrđena njegova stalnost, nepromjenjivost i nasljednost.

¹⁰ Više o prezimenima nalik na osobna imena u: Petar Šimunović, Naša prezimena: porijeklo, značenje, rasprostranjenost, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1985., 85-87. Vidi i: Franjo Maletić i Petar Šimunović, Hrvatski prezimenik. Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća, Knjiga 1, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2008.

¹² Prezime je asufiksalno („neizvedeno”), a nastalo je bez tvorbenog čina, tj. onimizacijom* (Valentin Putanec i PetarŠimunović, urednici, Leksik prezimena Socijalističke republike Hrvatske, Institut za jezik, Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1976., VI.). Motivirajući leksem u formuli P = Y (P = prezime, Y = motivirajući leksem) za asufiksalna prezimena može predstavljati naziv zanimanja (Z), osobno ime (O), nadimak (N), etnik/etnonim (E) ili može biti nepoznate motivacije (X). *Onimizacija - permutacija koinonima (apelativ, opća imenica, opća riječ) u idionim (onomastik, vlastito ime).

¹³ „Popisani Louinchani Ki zemglie y koliko oni imaiu... 21. Mattouina Kerpan ima zemglie pod kuchiom 150 Item kod Cmitessiczi 6 156 od lett 66, Sin Nikola 40, Juan35, Simun 25, Paual 20 Malla 2 xenskoga 7, Puskara 5” (Karl Kaser, Popis Like i Krbave 1712. godine: obitelj, zemljišni posjed i etičnost u jugozapadnoj Hrvatskoj, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Zagreb 2003., 256, pristupano 02.07.2019., http://www.skdprosvjeta.com/pdf/9.pdf).

¹⁴ Krpani su doselili u Lič 1627. godine iz područja koji okružuju gradovi Obrovac, Novigrad, Posedarje i Vinjerac („...od Posedarja, Vinjerca i Ražanca...preko Starigrada i Senja dođoše u Lič. Bile su to obitelji:...Krpan...”). Oko 1633. godine odselili su iz Liča (Ličkog polja) na područje Krmpota (Sv. Jakov), a oko 1654. godine (1645-67. god.) odselili su na jug u područje Sv. Jurja (Stjepan Pavičić i Ante Glavičić, „Naseljavanje Bunjevaca Krmpoćana u senjskoj planini i primorju u prvoj polovici XII. stoljeća”, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, broj 10-11, Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo, Senj 1984., 152, pristupano 19.03.2020., https://hrcak.srce.hr/senjski- zbornik). Prije 1683. godine doselili su na područje Jablanca u velebitskom Podgorju, a krajem 1683. godine jedna obitelj Krpana naselila se u Karlobag. U 1686. godine jedna obitelj Krpana naselila se na područje Smiljana, a 1690. godine na područje Pazarišta. Prije popisa 1712. godine Bunjevci Krpani su naselili područje Bilaja, Gospića i Lovinca, a poslije 1791. godine i Boričevac. Više o vezi Krmpota, mirila i biliga u Mario Katić, „Mirila: porijeklo i značenje”, u: Mirila: Kulturni fenomen, ur. Andrej Pleterski, Goran Pavel Šantek, Zbirka Studia mythologica Slavica – Supplementa, Supplementum 3, Inštitut za arheologiju ZRC SAZU, Založba ZRC, Ljubljana 2010., 31-32, pristupano 16.03.2020., https://books.google.hr/).

¹⁵ Od Tridentskog koncila 1563. godine do Jozefinskog patenta 1780. godine (ali i poslije), imenska formula (osobno ime +prezime) i prezimena na području Podgorja, Like i Krbave (Vojne krajine, Habsburške Monarhije) su nestalna i promjenjiva pa je u manjim sredinama kakva je bila i Saborsko, obiteljski nadimak mogao obavljati ulogu prezimena. „A tom razgranjivanju u plemena učinjen je kraj koncem XVII. vijeka, kada Lika i Krbava dođoše pod vlast austrijsku, koja je zabranila porodicama mijenjanje plemenskih naziva i utvrdila...” (Radoslav M. Grujić, „Plemenski rječnik ličko-krbavske županije”, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXI svezak 2., ur. D. Boranić, JAZU, Zagreb 1917., 281, pristupano 01.04.2020., https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=20737).

Radoslav M. Grujic - Plemenski Rjecnik Licko-krbavske Zupanije

Cijeli članak je dostupan ovdje

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Popis Like i Krbave 1712. godine

Popis Lovinčana Koji zemlje i koliko oni imaju

str.256

 Crvenim zaokruženo ime Mattouina i prezime Kerpan (Krpan) iz Lovinca

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

⁷ Stjepan Pavičić, Vjekoslav Klaić, Jovan Erdeljanović, Rikard Pavelić, Karl Kaser, Mirko Marković i dr. ne spominju prezime Matovina u Lici, a Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju („Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara.Matovina – Cesarica”, Grujić, Plemenski rječnik, 347). „…postojala je u Cesarici zidana crkva i u srednjem vijeku koju je sagradio Martin Frankopan. Tzv. Senjski peljar zabilježio je postojanje crkve ondje 1639. Kao i drugdje, nakon naseljavanja Bunjevaca, popravljane su stare crkve. U Cesarici je to bilo 1725. Posvećena je 1745. Zabilježeno da ona 1768. pored glavnog oltara sv. Jelene, ima i dva pokrajnja: jedan na čast sv. Matije, a drugi sv. Križa. Nova crkva sagrađena je 1773.” (Mile Bogović, „Crkva u velebitskom Podgorju u prošlosti i sadašnjosti”, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, broj 45, Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo, Senj 2018., 28, pristupano 19.03.2020., https://hrcak.srce.hr/senjski-zbornik).

Na temelju malobrojnih izvora informacija moguća polazna domovina Matovina na području današnje Hrvatske je selo Cesarica u sjevernom velebitskom Podgorju u drugoj polovici XVII. stoljeća, a krajem XVII. stoljeća nova područja prezimena Matovina postaju zapadna i srednja Lika. Najkasnije u prvoj polovici XVIII. stoljeća, sada već bunjevačko prezime Matovina proširilo se na sjeverni dio Like (Saborsko)

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prezime Matovina danas u Hrvatskoj:

Matovina (osoba/ kuća)

  1.   Bribir (Vinod. općina) 2/1,
  2.   Buzdohanj (Čavle) 4/l,
  3.   Cres 1/1,
  4.   Čakovec 1/1,
  5.   Čatrnja (Rakovica) 1/1,
  6.   Delnice 1/1,
  7.   Donji Miklouš (Čazma) 5/1,
  8.   Drežnik Brezovički (Zagreb) 4/1,
  9.   Đurđenovac 1/1,
10.   Garešnica 5/2,
11.   Gornja Jelenska (Popovača) 4/1,
12.   Greda Sunjska (Sunja) 1/1,
13.   Grubišno Polje 3/1,
14.   Jezerce (Plit. Jezera) 23/4,
15.   Karlovac 33/10,
16.   Kastav 3/1,
17.   Kloštar Ivanić 13/4,
18.   Koprivnica 6/3,
19.   Korenica (Plit. Jezera) 6/4,
20.   Korija (Virovitica) 2/1,
21.   Kraljevica 5/2,
22.   Levinovac (Suhopolje) 12/5,
23.   Lovran 4/1,
24.   Lučko (Zagreb) 2/1,
25.   Mačkovac (Voćin) 2/1,
26.   Mikleuš 1/1,
27.   Molve 4/1,
28.   Nova Gradiška 2/1,
29.   Novigrad (Ist. žup.) 2/1,
30.   Novo Selo na Dravi (Čakovec) 4/1,
31.   Nuštar 6/2,
32.   Ogulin 7/5,
33.   Osijek 8/3,
34.   Pepelana (Suhopolje) 1/1,
35.   Plaški 4/1,
36.   Pleternica 4/1,
37.   Plitvička Jezera 10/4,
38.   Poljanak (Plit. Jezera) 1/15,
39.   Požega 1/1,
40.   Praputnjak (Bakar) 3/1,
41.   Repušnica (Kutina) 4/1,
42.   Rezovac (Virovitica) 1/1,
43.   Rijeka 44/20,
44.   Saborsko 127/52,
45.   Sesvete (Zagreb) 6/2,
46.   Sisak 2/1,
47.   Sladojevački Lug (Slarina) 8/3,
48.   Sladojevci (Slatina) 8/3,
49.   Slatina 15/5,
50.   Slavonski Brod 2/1,
51.   Smoljanac (Plit. Jezera) 5/2,
52.   Soblinec (Zagreb) 2/1,
53.   Sračinec 5/1,
54.   Stara Gradiška 3/1,
55.   Stupno (Sisak) 4/1,
56.   Suhopolje 46/15,
57.   Škrljevo (Bakar) 10/4,
58.   Tkalec (Breznica) 1/1,
59.   Topolovac (Sisak) 1/1,
60.   Varaždin 2/1,
61.   Virovitica 8/5,
62.   Voćin 2/1,
63.   Vrtnjakovec (Krap. Toplice) 3/1,
64.   Zadar 2/1,
65.   Zagreb 131/49,
66.   Žabno (Sisak) 3/1

67.   Matovina Domazet Mali Lošinj 1/1
68.   Matovina Janjić Zagreb 1/1
69.   Matovina Lombar Rijeka 1/1
70.   Matovina Lulić Velika Gorica 1/1
71.   Matovina Mateković Velika Gorica 1/1
Izvor: Petar Šimunović, 2008., 101.

You have no rights to post comments