Damir Milaković
Zagreb, travanj 2020. godine

Prezime Matovina

Prilog istraživanju jezičnog podrijetla, povijesne i geografske rasprostranjenosti prezimena Matovina

Cijeli članak je dostupan ovdje

 

Sažetak

U radu se na temelju malobrojnog objavljenog arhivskog materijala i publikacija prikazuje i analizira jezično podrijetlo bunjevačkog prezimena Matovina, njegova povijesna i geografska rasprostranjenost u Republici Hrvatskoj. Dati su i toponimi na području Republike Hrvatske i Crne Gore koji sadrže ime Matovina.

Ključne riječi: Matovina, prezime, ime, Bunjevci, Lika, Podgorje.

1. Jezično podrijetlo prezimena Matovina

1.1. Motiv i vrijeme nastanka prezimena

Obzirom na jezično podrijetlo prezimena Matovina (motiv prezimena, značenje, način nastanka, vrijeme nastanka i način razvitka prezimena), prezime sam svrstao u dvije moguće skupine:

1. Prezime je motivirano osobnim imenom,

2. Prezime je motivirano nadimkom.

1.1.1. Prezime je motivirano osobnim imenom

Prezime Matovina (porijeklom Bunjevci ili »katolički Vlasi«) je motivirano osobnim (muškim) svetačkim imenom1 Matej (lat. Matthias, Matthew) ili Matija (lat. Matthaeus, Matthäus, Mattheus)2 koji su u govoru često izjednačeni3,4 ili vjerojatnije, nekom od njihovih brojnih ponarođenih izvedenica na području jugozapadnog Balkana nastalih kraćenjem (pokraćivanjem) i/ili derivacijom (sufiksacijom)5 svetačkog imena (npr. 1455. god. na području današnje R. Kosovo: Matoš; BiH 1585-1604. god.: Matija, Matijaš, Matko, Matuša; R. Hrvatska - Lika 1433-1712. god.: Matijaš, Matiaš, Matissa, Matul, Matko, Matijac, Matij, Matti, Matas, Mate, Mato, Matia, Matan, Matovina; lat. Matheus, Mathia, Mathesa, Mathko, Matcho),6 a moguće da je nastalo u drugoj polovici XVII. stoljeća u velebitskom Podgorju (Cesarica)7 pa su ga nositelji prezimena imali već prije svoga doseljenja u Liku8 ili je nastalo najkasnije u prvoj polovici XVIII. stoljeća u sjevernom dijelu Like (Saborsko).9

Nije isključena mogućnost da je prezime Matovina u doba formiranja bilo motivirano osobnim narodnim imenom muške osobe Matovina10,11 bez promjene izvornog oblika12 (Mattouina),13,14 a koje proizlazi iz osobnog svetačkog imena Matej/Matija ili neke od njegovih brojnih ponarođenih izvedenica.

*Članak je nastao u Zagrebu, u razdoblju ožujak-travanj 2020. godine na poticaj Ivana Matovine iz Saborskog (slika lijevo).

(Fotografiju u članak,  fusnote i ostala istraživanja dodaje saborsko.net)

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Fusnote (dodatno objašnjenje)

1 Za potrebe ovog članka riječ „Osobno ime” označava vlastito ime (lat. nomen proprium) fizičke osobe. Prema hrvatskom zakonu ”Osobno ime se sastoji od imena i prezimena. Ime, odnosno prezime može se sastojati od više riječi.” (Članak 2. Zakona o osobnom imenu, („Narodne novine” br.: 118/12. i 70/17.).

2 Matija je muško (danas i žensko) osobno (vlastito) ime (lat. nomen proprium) izvedeno od hebrejskog imena מַתִּתְיָהוּ (Matityahu, Matiṯyāhū, Matiṯyāh, Mattitjah) sa značenjem „Božji dar”, „dar boga Jehove” prevedeno na starogrčki Ματθαῖος (Matthaios), a na latinski Matthias (I. ili a deklinacija, nepravilan nominativ). Matej je muško osobno (vlastito) ime izvedeno od hebrejskog imena Mattai i istog značenja kao i ime Matija, prevedeno na starogrčki Μαθθαιος, a na latinski Matthaeus, Matthäus, Mattheus (II. ili o deklinacija -us), Matthew (u sjevernoj Europi) (Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb 1995, 256: Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga druga K-poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972., 377-378). Ime se već od polovice X. stoljeća (Hrvati, Bugari i Srbi primili su kršćanstvo krajem IX. stoljeća) proširilo „s kršćanstvom u svih Slavena”, a motiv su dva Isusova učenika: Sveti Matej (apostol i evanđelist, kršćanski svetac) i Sveti Matija (apostol koji je izabran kao zamjena Judi Iškariotu i evanđelist (apokrifni), kršćanski svetac). U Rimokatoličkoj crkvi blagdan Sv. Mateja apostola i evanđelista se slavi 21. rujna (po Gregorijanskom kalendaru), a u Pravoslavnoj crkvi po Julijanskom kalendaru 16. studenoga (ili 29. studenoga po Gregorijanskom kalendaru). Blagdan Matije apostola u Rimokatoličkoj crkvi je prebačen nakon završetka Drugoga vatikanskoga koncila sa 24. ili 25. veljače (datum se u prijestupnoj godini pomicao za jedan dan) na 14. svibnja („Sveti Matija led razbija,...” ili „Matȋj Vȉnoriz“ u svibnju? Kuda ide ova Crkva.), a u Pravoslavnoj crkvi se slavi 09. kolovoza po Julijanskom kalendaru (ili 22. kolovoza po Gregorijanskom kalendaru).

3 Više o imenima sv. Mateja i sv. Matije i njihovim spomendanima u: Sanja Vulić, „O hrvatskim pučkim imenima spomendana sv. Matije, apostola, i sv. Mateja, apostola i evanđelista, s etnoonomastičkoga aspekta”, Folia onomastica Croatica, knjiga 24, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2015., 125-141, pristupano 13.04.2020., https://hrcak.srce.hr/folia-onomastica.

4 Više o riječi Matej i Matija u: Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga druga K-poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972., 378, pristupano 20.03.2020., https://ia800304.us.archive.org/28/items/EtimologijskiRjecnikHrvatskogaIliSrpskogaJezika/PetarSkok-EtimologijskiRjecnikHrvatskogaIliSrpskogaJezika.pdf; Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1908-1922., 397 pristupano 20.03.2020., https://archive.org/details/prinosi_za_hrvatski_pravno_povjestni_rjecnik_1908-vladimir_mazuranic/page/n4/mode/2up; Pero Budmani i Tomislav Maretić, ur., Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio VI, Zagreb 1904-1910., 518, 523, 531, 533, pristupano 20.03.2020., https://ia802605.us.archive.org/34/items/rjecnikhrvatskog06jugouoft/rjecnikhrvatskog06jugouoft.pdf.

5 „Drugom se preinakom osobnim imenima mijenja značenjski sadržaj, i to progresivnom tvorbom (sufiksacijom), npr. Jàkiša (< Jáko < Jàkōv) ili regresivnom tvorbom (pokraćivanjem), npr. Bóžo (< Bòžidār). Osobna imena s takvim preinakama autor naziva varijantama osobnog imena.” (Živko Bjelanović, Onomastičke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2007., 97–110).

6 U povijesnim ispravama ime je zabilježeno u temeljnom i izvedenom obliku. U izvedenom obliku osobno ime se krati za jedan ili dva sloga, a na takvu okrnjenu osnovu dodaju se hipokoristični (-e, -o) ili deminutivni sufiksi. Osobno ime Matej/Matija i njegove izvedenice zabilježene su u XV. i XVI. stoljeću na području jugozapadnog Balkana na području današnje Republike Kosovo, Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, a rezultat su direktnog utjecaj kršćanstva (katolicizam, pravoslavlje) na tom području do dolaska Osmanlija. Vidi Dodatak.

7 Stjepan Pavičić, Vjekoslav Klaić, Jovan Erdeljanović, Rikard Pavelić, Karl Kaser, Mirko Marković i dr. ne spominju prezime Matovina u Lici, a Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju („Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara. Matovina – Cesarica”, Grujić, Plemenski rječnik, 347). „…postojala je u Cesarici zidana crkva i u srednjem vijeku koju je sagradio Martin Frankopan. Tzv. Senjski peljar zabilježio je postojanje crkve ondje 1639. Kao i drugdje, nakon naseljavanja Bunjevaca, popravljane su stare crkve. U Cesarici je to bilo 1725. Posvećena je 1745. Zabilježeno da ona 1768. pored glavnog oltara sv. Jelene, ima i dva pokrajnja: jedan na čast sv. Matije, a drugi sv. Križa. Nova crkva sagrađena je 1773.” (Mile Bogović, „Crkva u velebitskom Podgorju u prošlosti i sadašnjosti”, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, broj 45, Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo, Senj 2018., 28, pristupano 19.03.2020., https://hrcak.srce.hr/senjski-zbornik).

8 Stjepan Pavičić, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 41, Antropogeografska istraživanja III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1962, 7.

9 Proces nastanka prezimena Matovina tekao je sporo, a odvijao se na prostoru velebitskog Podgorja i Like najkasnije od 1683. godine pa sve do 1763. godine kada je prezime zabilježeno u „Muster listi” i tako potvrđena njegova stalnost, nepromjenjivost i nasljednost.

10 Više o prezimenima nalik na osobna imena u: Petar Šimunović, Naša prezimena: porijeklo, značenje, rasprostranjenost, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1985., 85-87. Vidi i: Franjo Maletić i Petar Šimunović, Hrvatski prezimenik. Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća, Knjiga 1, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2008.

11 Vrijeme nastanka imena Matovina smještam u prvu polovicu XVII. stoljeća u obalni dio Hrvatskog Primorja (Ledenice, Krmpote, Krivi Put, Senjska Draga) i velebitsko Podgorje (Sv. Juraj) ili najkasnije u drugu polovicu XVII. stoljeća uvelebitsko Podgorje (Sv. Juraj) na habsburškom posjedu (Senjska kapetanija, Primorska krajina).

12 Prezime je asufiksalno („neizvedeno”), a nastalo je bez tvorbenog čina, tj. onimizacijom* (Valentin Putanec i PetarŠimunović, urednici, Leksik prezimena Socijalističke republike Hrvatske, Institut za jezik, Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1976., VI.). Motivirajući leksem u formuli P = Y (P = prezime, Y = motivirajući leksem) za asufiksalna prezimena može predstavljati naziv zanimanja (Z), osobno ime (O), nadimak (N), etnik/etnonim (E) ili može biti nepoznate motivacije (X). *Onimizacija - permutacija koinonima (apelativ, opća imenica, opća riječ) u idionim (onomastik, vlastito ime).

13 „Popisani Louinchani Ki zemglie y koliko oni imaiu... 21. Mattouina Kerpan ima zemglie pod kuchiom 150 Item kod Cmitessiczi 6 156 od lett 66, Sin Nikola 40, Juan35, Simun 25, Paual 20 Malla 2 xenskoga 7, Puskara 5” (Karl Kaser, Popis Like i Krbave 1712. godine: obitelj, zemljišni posjed i etičnost u jugozapadnoj Hrvatskoj, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Zagreb 2003., 256, pristupano 02.07.2019., http://www.skdprosvjeta.com/pdf/9.pdf).

14 Krpani su doselili u Lič 1627. godine iz područja koji okružuju gradovi Obrovac, Novigrad, Posedarje i Vinjerac („...od Posedarja, Vinjerca i Ražanca...preko Starigrada i Senja dođoše u Lič. Bile su to obitelji:...Krpan...”). Oko 1633. godine odselili su iz Liča (Ličkog polja) na područje Krmpota (Sv. Jakov), a oko 1654. godine (1645-67. god.) odselili su na jug u područje Sv. Jurja (Stjepan Pavičić i Ante Glavičić, „Naseljavanje Bunjevaca Krmpoćana u senjskoj planini i primorju u prvoj polovici XII. stoljeća”, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, broj 10-11, Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo, Senj 1984., 152, pristupano 19.03.2020., https://hrcak.srce.hr/senjski- zbornik). Prije 1683. godine doselili su na područje Jablanca u velebitskom Podgorju, a krajem 1683. godine jedna obitelj Krpana naselila se u Karlobag. U 1686. godine jedna obitelj Krpana naselila se na područje Smiljana, a 1690. godine na područje Pazarišta. Prije popisa 1712. godine Bunjevci Krpani su naselili područje Bilaja, Gospića i Lovinca, a poslije 1791. godine i Boričevac. Više o vezi Krmpota, mirila i biliga u Mario Katić, „Mirila: porijeklo i značenje”, u: Mirila: Kulturni fenomen, ur. Andrej Pleterski, Goran Pavel Šantek, Zbirka Studia mythologica Slavica – Supplementa, Supplementum 3, Inštitut za arheologiju ZRC SAZU, Založba ZRC, Ljubljana 2010., 31-32, pristupano 16.03.2020., https://books.google.hr/).

15 Od Tridentskog koncila 1563. godine do Jozefinskog patenta 1780. godine (ali i poslije), imenska formula (osobno ime +prezime) i prezimena na području Podgorja, Like i Krbave (Vojne krajine, Habsburške Monarhije) su nestalna i promjenjiva pa je u manjim sredinama kakva je bila i Saborsko, obiteljski nadimak mogao obavljati ulogu prezimena. „A tom razgranjivanju u plemena učinjen je kraj koncem XVII. vijeka, kada Lika i Krbava dođoše pod vlast austrijsku, koja je zabranila porodicama mijenjanje plemenskih naziva i utvrdila...” (Radoslav M. Grujić, „Plemenski rječnik ličko-krbavske županije”, u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXI svezak 2., ur. D. Boranić, JAZU, Zagreb 1917., 281, pristupano 01.04.2020., https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=20737).

Radoslav M. Grujic - Plemenski Rjecnik Licko-krbavske Zupanije

Cijeli članak je dostupan ovdje

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Popis Like i Krbave 1712. godine

Popis Lovinčana Koji zemlje i koliko oni imaju

str.256

 Crvenim zaokruženo ime Mattouina i prezime Kerpan (Krpan) iz Lovinca

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

7 Stjepan Pavičić, Vjekoslav Klaić, Jovan Erdeljanović, Rikard Pavelić, Karl Kaser, Mirko Marković i dr. ne spominju prezime Matovina u Lici, a Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju („Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara.Matovina – Cesarica”, Grujić, Plemenski rječnik, 347). „…postojala je u Cesarici zidana crkva i u srednjem vijeku koju je sagradio Martin Frankopan. Tzv. Senjski peljar zabilježio je postojanje crkve ondje 1639. Kao i drugdje, nakon naseljavanja Bunjevaca, popravljane su stare crkve. U Cesarici je to bilo 1725. Posvećena je 1745. Zabilježeno da ona 1768. pored glavnog oltara sv. Jelene, ima i dva pokrajnja: jedan na čast sv. Matije, a drugi sv. Križa. Nova crkva sagrađena je 1773.” (Mile Bogović, „Crkva u velebitskom Podgorju u prošlosti i sadašnjosti”, Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, broj 45, Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo, Senj 2018., 28, pristupano 19.03.2020., https://hrcak.srce.hr/senjski-zbornik).

 

Na temelju malobrojnih izvora informacija moguća polazna domovina Matovina na području današnje Hrvatske je selo Cesarica u sjevernom velebitskom Podgorju u drugoj polovici XVII. stoljeća, a krajem XVII. stoljeća nova područja prezimena Matovina postaju zapadna i srednja Lika. Najkasnije u prvoj polovici XVIII. stoljeća, sada već bunjevačko prezime Matovina proširilo se na sjeverni dio Like (Saborsko)

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prezime Matovina danas u Hrvatskoj:

Matovina (osoba/ kuća)

  1.   Bribir (Vinod. općina) 2/1,
  2.   Buzdohanj (Čavle) 4/l,
  3.   Cres 1/1,
  4.   Čakovec 1/1,
  5.   Čatrnja (Rakovica) 1/1,
  6.   Delnice 1/1,
  7.   Donji Miklouš (Čazma) 5/1,
  8.   Drežnik Brezovički (Zagreb) 4/1,
  9.   Đurđenovac 1/1,
10.   Garešnica 5/2,
11.   Gornja Jelenska (Popovača) 4/1,
12.   Greda Sunjska (Sunja) 1/1,
13.   Grubišno Polje 3/1,
14.   Jezerce (Plit. Jezera) 23/4,
15.   Karlovac 33/10,
16.   Kastav 3/1,
17.   Kloštar Ivanić 13/4,
18.   Koprivnica 6/3,
19.   Korenica (Plit. Jezera) 6/4,
20.   Korija (Virovitica) 2/1,
21.   Kraljevica 5/2,
22.   Levinovac (Suhopolje) 12/5,
23.   Lovran 4/1,
24.   Lučko (Zagreb) 2/1,
25.   Mačkovac (Voćin) 2/1,
26.   Mikleuš 1/1,
27.   Molve 4/1,
28.   Nova Gradiška 2/1,
29.   Novigrad (Ist. žup.) 2/1,
30.   Novo Selo na Dravi (Čakovec) 4/1,
31.   Nuštar 6/2,
32.   Ogulin 7/5,
33.   Osijek 8/3,
34.   Pepelana (Suhopolje) 1/1,
35.   Plaški 4/1,
36.   Pleternica 4/1,
37.   Plitvička Jezera 10/4,
38.   Poljanak (Plit. Jezera) 1/15,
39.   Požega 1/1,
40.   Praputnjak (Bakar) 3/1,
41.   Repušnica (Kutina) 4/1,
42.   Rezovac (Virovitica) 1/1,
43.   Rijeka 44/20,
44.   Saborsko 127/52,
45.   Sesvete (Zagreb) 6/2,
46.   Sisak 2/1,
47.   Sladojevački Lug (Slarina) 8/3,
48.   Sladojevci (Slatina) 8/3,
49.   Slatina 15/5,
50.   Slavonski Brod 2/1,
51.   Smoljanac (Plit. Jezera) 5/2,
52.   Soblinec (Zagreb) 2/1,
53.   Sračinec 5/1,
54.   Stara Gradiška 3/1,
55.   Stupno (Sisak) 4/1,
56.   Suhopolje 46/15,
57.   Škrljevo (Bakar) 10/4,
58.   Tkalec (Breznica) 1/1,
59.   Topolovac (Sisak) 1/1,
60.   Varaždin 2/1,
61.   Virovitica 8/5,
62.   Voćin 2/1,
63.   Vrtnjakovec (Krap. Toplice) 3/1,
64.   Zadar 2/1,
65.   Zagreb 131/49,
66.   Žabno (Sisak) 3/1

67.   Matovina Domazet Mali Lošinj 1/1
68.   Matovina Janjić Zagreb 1/1
69.   Matovina Lombar Rijeka 1/1
70.   Matovina Lulić Velika Gorica 1/1
71.   Matovina Mateković Velika Gorica 1/1
Izvor: Petar Šimunović, 2008., 101.

Komentari  

#1 Ivan 2020-04-25 05:20
Prvi zabilježeni Matovine u Saborskom nalaze se na vojnim popisima "Muster liste" i „Standes-Tabelle” Ogulinske granične regimente iz 1763. i 1764. godine, a to su:
Marko rođ. 1740. kbr. ..?, Toma rođ. 1745. kbr. 8, Ante rođ. 1750. kbr. 9, Mate rođ. 1755. kbr. 8 i Pave rođ. 1755. kbr.9.
Prema godini rođenja najstarijeg s ovog popisa Marka Matovine 1740. možemo otprilike odrediti i godinu rođenja njegovog oca. Ako je Marko bio mladi regrut od 18-19 godina, onda bi otac mogao biti 1710.-20., a to je početak ponovnog naseljavanja Saborskog nakon Turaka.
Dakle prezime MATOVINA u Saborskom postoji najmanje 300 godina.
Početkom 18. stoljeća Saborsko se formira kao naselje - ponovno se naseljava, to nam svjedoči i početak gradnje crkve sv. Ivana Nepomuka 1726. godine na starim temeljima crkve iz 15. stoljeća, danas kapelica Rođenja BDM, spomenik kulture.
#2 Ivan 2020-04-25 05:56
Radoslav M. Grujić navodi izumrlo prezime Matovina u naselju Cesarica između Prizne i Karlobaga u velebitskom Podgorju („Popis izumrlih plemena u gospićkom kotaru, na osnovi topografičkih naziva toga kotara. Matovina – Cesarica”, Grujić, Plemenski rječnik, 347). „...postojala je u Cesarici zidana crkva i u srednjem vijeku koju je sagradio Martin Frankopan. Tzv. Senjski peljar zabilježio je postojanje crkve ondje 1639. Kao i drugdje, nakon naseljavanja Bunjevaca, popravljane su stare crkve. U Cesarici je to bilo 1725.
#3 Ivan 2022-01-21 21:09
Vrijeme nastanka imena Matovina smještam u prvu polovicu XVII. stoljeća u obalni dio Hrvatskog Primorja (Ledenice, Krmpote, Krivi Put, Senjska Draga) i velebitsko Podgorje (Sv. Juraj) ili najkasnije u drugu polovicu XVII. stoljeća uvelebitsko Podgorje (Sv. Juraj) na habsburškom posjedu (Senjska kapetanija, Primorska krajina).

Više je nego očito da su naziv Senj u Saborsko donijele Matovine, ako stoji ovo što gore piše..? Svi posjedi u našem Saborčanskom Senju su i danas najvećim dijelom u vlasništvu Matovina, nekada su bili 100%.

You have no rights to post comments