Postoje brojne nesrodne rodovske zajednice istog prezimena rasprostranjene na cijelom području Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine i Srbije. Ima ih mnogo u austrijskom Gradišću, kamo su se iselili tijekom turskih opasnosti. Vukovići žive i u Makarskoj, oko Sinja, Drniša, Imotskog, Knina i Slunja. U Imotskoj krajini njihovo stanište bilo je Vukov Dolac, pa otuda i kasniji pridjevak »od Vučiji-dola«. Prezime se prvi puta spominje 1129. u darovnici zadarskog biskupa.

U Ogulinsko-modruškoj udolini rodovska zajednica Vukovića pojavljuje se u 16. stoljeću. Tu se prvi put spominje u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. građanin Bartol Vuković.


Ova rodovska zajednica tijekom velikih naseljavanja od 1689. naseljava brinjski kraj (Mali Kut, Lipice, Brinje, Jezerane, Stajnica), Kordun: (Drežničko Selište, Gornji Lađevac, Smoljanac) i Saborsko. U Selište kod Drežnika (općina Rakovica) naseljavaju Vukovići iz brinjskog kraja, vjerojatno iz Stajnice, koji imaju dodatno prezime Murković, a ovo prezime je nosio jedan od podmaršala u miru cara Franje Josipa, Ivan Vuković-Murković. Njegov se djed Nikola Murković doselio iz Stajnice u Rakovicu kod Slunja.


Plemstvo s pravom na nošenje grba dobio je od kralja Ferdinanda III., 21. studenoga 1646. godine Ivan Vuković i njegova braća: Juraj, Petar i Mihael, te njihova sestra Magdalena i ujak Marko.


Potvrdu o dodjeli plemstva i grba dobio je i Vladimir Vuković od cara Ferdinanda II. Habsburškog zbog vojničkih zasluga i revnosti u vršenju vojničke službe. Unaprijeđen je u visoki vojnički čin, promaknut u nasljednog plemića s pravom na nošenje grba, te je tom prigodom dobio i mač ukrašen s tri draga kamena.

Nakon oslobođenja Hrvatske od Turaka u 18. st. Vukovića je bilo najviše u Jezeranama, a nosili su pridjevak »Podkapelski«. Zbog pristajanja jednog člana plemićke obitelji Vuković uz Lajossa Kossutha i Mađarsku revoluciju 1848. godine, bečki dvor je oduzeo Vukovićima plemstvo, koje im je ipak 1887. god. vraćeno, ali kao mađarsko, a ne austrijsko plemstvo. Obitelj Vuković davala je Carevini, a od 1867. Austro-Ugarskoj Monarhiji, vojnike, od kojih su njih nekoliko nosili visoke vojničke činove. Članovi obitelji Vukovića služili su kao časnici u mnogim vojnim posadama diljem Gacke, Like, Krbave i Primorja.

Obitelj Vuković davala je austrijskoj Carevini, a od 1867. Austro-ugarskoj Monarhiji vojnike, od kojih su njih nekoliko nosili visoke vojničke činove. Najpoznatiji je admiral Janko Vuković-Podkapelski, rođen 1871. godine u Jezeranama.

Vukovići su naselili tijekom naseljavanja Like i Krbave u Podlapac, Budak i Mušaluk.

Zemljišne knjige Ogulinske regimente za Stajnicu iz 1780. sadrže podatke za deset kućnih zadruga.

Komentari  

#1 Kapela 2020-09-27 01:28
Ima Vukovica puno i u Crnoj Gori , a di ih nema svuda po svijuetu smo razasuti vec stoljecima od turskog zuluma pa do danasnjeg dana Kako kaze stara poslogvica ,,Sjasi sa murta a uzjasi na kurta, to nam je isto .. Svaki dan svce nas je manje , u Hrvatskoj , Nikako dobiti prave vladare domoljube da povrate izgubljeno stado..
#2 Ivan 2020-09-27 05:10
Vukovići su u Saborskom uz Matovine i Sertiće bili najbrojniji. Vukovići su se iz Tuka proširili na Kapele, Ravni Lug i Vukoviće kod Poljanka, a Matovine iz Senja u Biljevinu, Kuselj i Matovinsku Lisinu kod Poljanka, Sertići iz Saborskog u Sertić Poljanu.

You have no rights to post comments