Ispis
Hitovi: 969

Za mjesec dana će se navršiti 30  godina od paklenog finala velikosrpske agresije na Saborsko 12. studenoga 1991. godine, kada je cijelo jedno selo od 350 domaćinstava sravnjeno sa zemljom pri čemu su smrtno stradale 52 osobe, 16 ih je poginulo kao branitelji, a ostali su ubijeni kao civili. Ne tri godine nego trideset godina, tri desetljeća je prošlo od tada, a da se po pitanju naših hrabrih branitelja koji su braneći Saborsko dali svoje živote za današnju slobodu, nije učinilo ništa. Nije se učinilo ništa, osim što se nalaze na zajedničkom popisu na mramornoj ploči kod masovne grobnice u Popovom šancu, na kojoj se ne zna tko je branitelj, a tko civil. Doduše postoje 3 + 1 spomen obilježja na mjestima pogibije branitelja, koji su u očajnom stanju osim onoga na ulazu u Saborsko i onoga u Boriku kojeg su podigle i održavaju obitelji poginulih Ante, Darka i Ivice Dumenčića i Jose Štrka. To je činjenica, to je gola istina koju neki ne žele prihvatiti iz samo njima znanih razloga. Kad god se založim za istinu, za naše heroje, upućuju mi poruke u smislu; Kako se usuđuješ ...?, da ih ne citiram doslovno jer nebi bilo primjereno. Kako se usuđujem iznositi činjenice?  Usuđujem se zato što mi je stalo do naših heroja,  što me ljuti nepravda. Usuđujem se zato što sam slobodan jer nisam ničiji poltron i što nisam nikome ništa dužan.

Nerazumljiva mi je šutnja suboraca jer su s poginulima bili rame uz rame, mogli su i oni poginuti, mogle su i njihove obitelji ostati bez njih. Zašto se ne upitaju kako je obiteljima poginulih? Jači igrači među braniteljima to ne žele jer su oni svoja prava (zaslužena ili nezaslužena) ostvarili i briga ih za sve druge, a najmanje za poginule.

 

Sad ili nikad...! Sada je prilika i za lokalnu vlast i za braniteljske udruge da se na 30. godišnjicu iskupe za sve ove godine zanemarivanja najboljih među nama.

Znam, opet će biti prigodna emisija na Radio Ogulinu uz prigodnog gosta, autentičnog svjedoka događaja, koji će kao i obično govoriti o golgoti Saborčana koji su bili tri mjeseca u neprijateljskom okruženju itd. Govorit će i političari pred spomenikom s figom u džepu i zbog osobne promocije, pred običnim pukom koji će doći iskreno se pokloniti žrtvama rata. Održat će se sv. misa u crkvi za poginule i pobijene, najvrijednije u cijeloj ceremoniji. Domijenak će kao i obično biti u školi koja je već odavno trebala nositi ime jednih od dvojice braće Dumenčić ili Matovina koji su poginuli u obrani Saborskog. Ne samo škola njihova imena trebaju nositi i trg(ovi) i ulice u Saborskom, a ne nose ..., bojim se da i neće.

A ako se ništa ne učini onda će to za vijeke ostati velika mrlja na savjesti preživjelih branitelja i svih Saborčana.

Volio bih da se varam, no živi bili pa vidjeli.

 

Oronulo spomen obilježje poginulima na Kuselju 2. studenog. 1991.

Poginuli branitelji Saborskog (1991.-1995.)

      Krizmanić Marko
(6.8.1959. – 2.11.1991)

         Kovačić Ante
(15.2.1960. – 2.11.1991)

       Matovina Joso
(1.1.1963. – 2.11.1991)

        Matovina Petar
(25.6.1964. – 2.11.1991)

        Čorak Milan
(8.4.1961. – 2.11.1991)

 

       Dumenčić Ivica
(13.8.1972. – 12.11.1991)

 

      Dumenčić Darko
(9.3.1970. – 12.11.1991)

 

       Dumenčić Ante
(13.10.1962.–12.11.1991)

       Špehar Mate
(29.5.1960. – 12.11.1991)

 

        Sertić Nikola
(15.10.1940.–12.10.1991)

         Matovina Ivica
(20.2.1969. – 6.9.1991)

         Šebalj Marko
    (22.7.1970. – 6.9.1991)

   Matovina Stipe
  (21.9.1968. – 6.9.1991)

Sertić Slavko
(15.2.1942. – 12.11.1991)

   Galović Mate
 (29.7.1963. – 13.9.1993)

 Matovina Joso - Beli
 (21.5.1968. – 5.9.1995)

Ovo su najbolji od nas, ovo su naši heroji!

Ove će se godine navršiti 30 godina otkako su poginuli u obrani Saborskog i tako dali najviše od sebe,  dali su svoje živote, a još ni danas nemaju dostojan spomenik u Saborskom.

Tko si uzima za pravo da ih svodi na puke statističke brojke?