SABORČANSKI GOVOR
Netko je negdje za saborčanski govor napisao slijedeće:
Kao jedna od posebnosti kulturne i narodne baštine saborčanskog kraja može se navesti i specifični govor. To je izvorno srednječakavski ikavsko-ekavski govor u koji su ušle mnoge štokavske riječi, pa se tako izgubila upitna zamjenica ča u korist riječi što, ali su očuvani mnogi čakavski elementi (npr. zamjenica česa=čega kao genitiv od ča), te se alternacija staroslavenskog glasa jat ostvaruje kao e ili i, što je imanentno čakavskim ikavsko-ekavskim govorima, gdje jat ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) ukoliko iza njih slijede stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, prelazi u e, a u ostalim slučajevima, prelazi u i (npr. sedi-sidim, proliće-leto, svitli-svetlo, bela-bilit). Također su očuvani mnogi arhaični čakavski oblici i riječi (npr. stara mama/majka=baka, Mrtvi god=Dušni dan, maša=misa, pod=tavan, vanjkuš=jastuk, vaik=uvijek, mujsa=mačka, nafalice=samo radi toga). Samoglasnik o se često zamjenjuje samoglasnikom u, npr. riječi un=on, unda=onda i dr.
Saborčanski govor je nastao kao spoj čakavskog i štokavrkog govora početkom 18. st. nakon progona Turaka iz Like kada se Saborsko ponovno naseljava iz više pravaca. Saborsko tada naseljavaju i čakavci iz gulinsko-modruškog i brinjskog kraja i štokavci iz južne Like (Pazarišta, Lovinca) i Primorja, pa čak i manji broj kajkavaca iz tadašnje Kranjske i Pokuplja. Mješanjem ova dva prevladavajuća govora nastao je (jedinstven u ovom djelu Hrvatske) Saborčanski štokavsko ikavski govor s značajnim utjecajem čakavštine. (I.M.)
Prisutan je velik broj tuđica:
germanizama (npr. cajt=vrijeme, cager=kazaljka na satu, fajercak=upaljač, ganak=kodnik, grunt=zemlja, briktaš=novčanik, rafung=dimnjak.),
turcizama (npr. anđžar=dvosjelki nož, belaj=nevolja, čeljade–osoba, čifut – škrtac, pušit ka Čifut/Turčin=neprestano pušit, perčin=pletenica, pušit ka Čifut/Turčin = neprestano pušit, konak= prenoćište, zeman=doba, adet=običaj, kijamet=veliko nevrijeme, kajiš=remen, vakat=vrijeme, jok=ne, veresija=dug),
romanizama (npr. funtana=pipa, katriga =stolica s naslonom, maštel=drvena kaca za pranje robe, pinjur=viljuška, pasat=proći, škatula=kutija, klošar=beskućnik, šofer=vozač),
hungarizama (npr. varoš=naselje, ajduk=lopov, marva=stoka.
P.S.
Marina Marinković, prof. na riječkom Filozofskom fakultetu, surađuje na projektu opisivanja hrvatskih mjesnih govora i izrade Atlasa tih govora. Kaže da je zbog posvemašnje neistraženosti, kao jedan od govora za istraživanje odabrala Saborsko. Bila je na terenskom istraživanju u Saborskom u veljači ove godine, ispitanike joj je predložila Sanja Špehar pročelnica JUO Općine Saborsko, inače rođena u V. Gorici, dok prof. Ivan Vuković povjesničar i moja malenkost, koji sam slušao i zapamtio kako su govorili naši djedovi i bake koji su rođeni krajem 19. i početkom 20. stoljeća, nismo o tome ništa znali. Očito je sve znanje ovoga svijeta arhivirano u glavama općinskih službenika, koji ni službeni hrvatski ne znaju govoriti. Načelnik Općine kaže "desilo se, dešava se" umjesto dogodilo se, događa se.
Gđa prof. Marinković planira uskoro doći opet u Saborsko pa se prof. Ivan Vuković i ja dogovaramo da joj pomognemo u njenom istraživanju, kako bi rezultati bili što bolji i autentičniji.