Selo su traktorima, zaprežnim kolima i osobnim automobilima napuštali preplašeni civili, mahom starci, žene i djeca. Sačuvane su i snimke (VIDEO) koje prikazuju tu osobnu tragediju izbjeglog stanovništva koje je privremeno napustilo svoje domove. Traktori s prikolicama, a u njima nedužni djedovi i bake koji su idućeg dana izbili na Kordun, provevši noć u šumi. Sa sobom su ponijeli ono najnužnije, u nadi da će se vratiti čim prije, kada bude sigurno. I ja sam bio među njima. Dakako, ne sjećam se toga, jer sam bio premali.

.

Dogodilo se to 5. kolovoza 1991. godine, kada je nakon prvog napada na selo, značajan broj Saborčana, mahom starih djedova i baka te majki s djecom napustilo Saborsko. Najveći dio tih civila, poglavito djedova i baka, vratio se u Saborsko u koje se tad još uvijek moglo doći šumskom cestom iz smjera Plitvica.

.

Ubrzo ni oni više nisu mogli napustiti mjesto napadano u potpunom okruženju, a značajan dio njih je i ubijen 12. 11. nakon pada sela. Oni koji su imali sreće, uspjeli su se nakon tri dana pješačenja kroz šumsko-planinski teren okovan snijegom i kroz neprijateljski obruč, domoći slobodnog teritorija preko Kapele ili do Slunja i Bihaća.

U završnom napadu na selo 12. 11. i nakon pada, likvidirano je 38 ljudi, od čega 17 žena. Njihove kosti čekale su 4 godine u dvije masovne i više pojedinačnih grobnica te pod ruševinama, dok ih netko ne pronađe i dostojno ne sahrani. Selo je doslovno sravnjeno sa zemljom.

.

Saborsko je znakovito oslobođeno 5. kolovoza 1995., točno 4 godine nakon prvog napada. Sve je počelo i završilo 5. 8.

.

Zašto ovo pišem? Suosjećam sa svim nevinim žrtvama i svim izbjeglim nedužnim ljudima, bez obzira tko su i odakle su. Svi smo mi braća. Osuđujem svaki zločin, nebitno koje je nacionalnosti počinitelj, a koje žrtva. A onaj tko je 1991. ubijao, a u Oluji poginuo ili pobjegao u Srbiju, na neki način je sam upao u jamu koju je drugima kopao, odnosno po onoj Isusovoj: "Tko se mača laća, od njega i pogiba".

.

Dok dio hrvatskog naroda ima problema u suočavanju sa zločinima koji su kroz povijest počinili i pripadnici hrvatskog naroda, mnogi u Srbiji i R. Srpskoj imaju mnogo većih problema s osnovama matematike i kronologije. Preskaču najveći dio 1991. godine kao da se to nije nikad događalo. A 1995. im počinje od kolovoza, od Oluje, a srpanj preskaču, kao da se nikad nije dogodila Srebrenica. Možda sam u krivu, možda u novom srpskom pravopisu ili novom julijanskom kalendaru nakon juna slijedi avgust, ali samo za 1995. A nakon maja 1991. slijedi januar 1992.

.

To nije način na koji se gradi bolje društvo i bolja budućnost za svoj narod i svoje građane.

Tekst: Ivan Vuković