Opis fotografije nije dostupan.Japodi su od početka 1. tisućljeća pr. Kr. starosjedioci čitave Like i susjednih krajeva: Ogulinsko-potkapelska udolina, Bihaćka krajina (većina Unsko-sanske ž.), dio Korduna i Gorskog kotara, do srednjeg toka Mrežnice, Dobre i Korane. Središte im je bilo na Viničici kraj Josipdola. Obično se ubrajaju u Ilire.
Lička kapa (crvenkapa, kićanka) dio je narodne nošnje sjev. i zap. dinarskih krajeva, uglavnom na istom području na kojem su živjeli Japodi. Danas je nose Hrvati i Srbi u čitavoj Lici, unutrašnjosti sjev. Dalmacije do Knina (Bukovica, Ravni kotari), Ogulinsko-potkapelskoj udolini, zap. Bosni (okolica Bihaća, Sanski Most, Drvar, Šipovo, Grahovo, Glamoč).
Srodna je sličnim crvenim kapama dinarskog i jadranskog područja, kao što su šibenska, drniška, prominska, vrlička, crnogorska kapa, ali i crvenkapama u nošnji npr. Imotskog, Sinja, Vrgorca, Konavala.
Male okrugle kape od pradavnih vremena prate čovjeka na dinarskim područjima. Bez obzira je li se lička kapa razvila iz japodske ili ne, i danas u dijelovima Like ima starobalkanskog naslijeđa karakterističnog za Zagoru i Hercegovinu (npr. ojkanje, gusle, pekva, katuni, a do jučer i polunomadsko stočarstvo na Velebitu). U tom kontekstu je zanimljiv podatak da su još sredinom 20. st., pastiri na Velebitu znali brojati ovce po dvije, parnim brojevima do, pato, šasto, šopći, zeći (2, 4, 6, 8, 10), izvedenima iz iskvarenog latinskog.
Izvori u kasnom srednjem vijeku do turskog doba, u Lici osim običnih Hrvata bilježe i još jedne katolike - hrvatske Vlahe. Oni su od Hrvata primili jezik (čakavski), osobna imena i društveni ustroj. Nazivani su "Vlasi u Hrvata", "dobri Vlasi", "kraljevski Vlasi". U Lici su imali svoju društvenu organiziranost, svog kneza i sudbeni stol, a pretežno su živjeli od polunomadskog stočarstva (ljeti na Velebitu, a zimi pod Velebitom). Vlasi su se borili 1322. u bitki kod Blizne na strani hrvatskog bana Mladena II. Šubića protiv kralja Karla Roberta iz dinastije Anjou (Anžuvinci) i njegovih saveznika. Glagoljska listina iz 1433. piše: “Knezi, vladiki, vojvoda i sudci vlaški i vsi dobri Vlasi svete krune kralestva Ugrskoga u Hrvatih slobošćinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve v Lici na gori (Velebitu)".
Turskim osvajanjem Like, ona ostaje gotovo prazna (osim Gacke), a Ličani se naseljavaju od Pokuplja i Save sve do austr. Gradišća te na zapad do Istre i dalje. Na njihovo mjesto dolaze štokavci ikavci (Bunjevci/Morlaci/Vlasi katolici) iz Hercegovine i Zagore te pravoslavni Vlasi ijekavci iz crnogorsko-hercegovačkog područja. Lika je dobila ime po rijeci Liki, a ona prema lingvistima vjerojatno iz ie. korijena srodnog lat. liquidus, u značenju tekućica, tekuća.
Japodske kape na fotografiji nalaze se u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

You have no rights to post comments