Proteklih godina ne jednom čitali smo o smjenama odgovornih u javnim tvrtkama, ustanovama ili jedinicama lokalne samouprave zbog nezakonitog zapošljavanja čiji je motiv uglavnom političke prirode. Drugim riječima, netko odgovoran, zbog činjenice što je kao polusposoban mediokritet dobio na poklon rukovoditeljsko radno mjesto, obvezao se odužiti poslodavcu na način da zaposli njihove prijatelje, rodbinu i sve „potrebite“. Kada bi neki unutarnji zviždač otkrio, jasno s uvjerljivim dokazima, da je neki uhljeb nezakonito uhljebljen, obično bi uslijedila smjena uz medijsku pompu. Ne zato što je eto sustav revan u suzbijanju pogodovanja i kriminaliteta, već zbog gnjeva što su ovaj mediokritet i njegov nadređeni dopustili da se stvar razotkrije i procuri u onaj dio javnosti kojeg još uvijek politika ne kontrolira. Naprosto se radi o osveti jer naši političari ne trpe greške, općenito politika daje osjećaj nedodirljive pripadnosti onima koji „igraju“ po pravilima.

*

Na žalost niti JU nije pošteđena od takvih političkih kadroviranja koja su se događala od trenutka kada smo oslobodili i navodno dobili svoju državu. Postoje mnoge zakulisne priče koje, na žalost ostaju samo na pričama jer ne postoji građanska hrabrost, hrabrost izvršne vlasti još manje, da se otkriju i procesuiraju. Kada bi smo pitali kolege u JU zašto šute, jer oni su prvi svjedoci takvih događaja, svatko bi pokušao naći najbolji mogući izgovor.

*

Ali, eto, došao je trenutak kada više nije potrebno svjedočanstvo radnika, koji se često osjećaju ucijenjeni iako nisu svjesni svoje snage, naravno uz čisti obraz. Svjedočanstvo nije više potrebno jer je hrabrost nezakonitog zapošljavanja na novoj razini, razini osjećaja apsolutne nedodirljivosti. Dovoljno je pogledati i usporediti javne natječaje za zapošljavanje na određeno i neodređeno te interne natječaje za zapošljavanje na neodređeno koji su objavljeni tokom 2022. i 2023. da bi se došlo do zaključka da nije spinom nezakonito zaposlena jedna ili dvije osobe, već njih preko 40. Da, dobro ste pročitali, preko četrdeset osoba je prvo zaposleno kao sezonski radnici da bi kasnije internim natječajima dobili ugovore za stalno. Razina nadmenosti je otišla i korak dalje, neki tako zaposleni sezonski a potom stalni radnici odmah su dobili ugovore za voditelje organizacijskih jedinica. Ne samo da nije zakonito već je poruka u maniri apsolutističkog vladara kako nitko nije nezamjenjiv. Ne zato što nezna raditi svoj posao već zato jer je dovoljno ne svidjeti se vladaru, njegovoj sviti i političkim mentorima.

*

To je jasna poruka starim vrijednim zaposlenicima koji su s nadom čekali svoje možebitno napredovanje, kako je takav način zapošljavanja i napredovanja u Republici Hrvatskoj postao potpuna iluzija. Mnogi su naši mladi upravo zbog takvog političkog zapošljavanja proteklih petnaestak godina napustili ne samo Plitvička jezera već i Hrvatsku. Kako i ne bi nakon pet, deset pa čak i dvadeset godina sezonskog rada i ugašenom nadom da nikada neće dobiti ugovor za stalno premda su ih voditelji opetovano hvalili i birali kao dobre radnike. Takva suluda politika nesposobnjakovića zaslijepljenih prihodima Nacionalnog parka kojeg često percipiraju kao vlastito „blago“, dok uopće ne razumiju niti žele razumjeti važnu ulogu lokalne zajednice u upravljanju ovim prirodnim dobrom neprocjenjive vrijednosti, dovela je do toga da se otvoreno razmišlja o uvozu radne snage iz drugih zemalja. Dakle, mladi su otjerani krajnje nakaradnim političkim zapošljavanjima moralno upitnih i intelektualno podkapacitiranih spodoba koji bi u normalnim okolnostima trebali biti u koži onih koji čuče na zavodima za zapošljavanje, a JU sustavno planira uvoz stranih radnika za koje se čak pokušava osigurati i društveni smještaj!? I to u Nacionalnom parku Plitvička jezera, parku sa stoljetnom tradicijom posjećivanja na kojeg je naslonjena lokalna zajednica?! Samo posljednje dvije rečenice trebale bi biti glasan, zaglušujući alarm svakome tko iole želi dobro ovom kraju, ovoj državi i osjeća trunku domoljubnosti, one stvarne domoljubnosti jer domoljublje nije neartikulirano urlanje s pivom u ruci i uzorkom šahovnice na kapi ili šalu (pretežito kineske proizvodnje) ispred televizora ili na stadionu, već podjednako odgovorno djelovanje za sebe, svoju obitelj i zajednicu kojoj se pripada!

*

Postavlja se pitanje što je s onima koji su zakonom zaštićeni od bilo kakvog progona unutar ustanove, oni koji dobivaju apanažu u novcu i dobrima upravo zato da bi zaštitili domaće radništvo. U ustanovi djeluje pet sindikata sa svojim predstavnicima i članstvom. Zvuči neobično ali gotovo nikada niti jedan od tih sindikata nije iskoristio svoje pravo i dužnost da jasno i glasno zaštiti mladost plitvičkog kraja od najezde kvaziinvestitora koji već neko vrijeme vrlo djelotvorno rade na tome da posve preuzmu kontrolu nad javnom ustanovom jer tko kontrolira JU kontrolira i Nacionalni park, strategiju razvoja i tijek novca, moguće koncesioniranje i zapošljavanja. Upravo su sindikati ti koji bi trebali alarmirati javnost, institucije i domaće stanovništvo na vrlo pogubnu politiku koja će u konačnici rezultirati zamjenom domaćeg stanovništva kao važnog dionika u upravljanju Parkom, sa stanovništvom koje nema baš nikakve emocionalne veze, ne samo s Plitvicama već sa Hrvatskom i Europom općenito.

Komentari