Jedna od zabluda u jeziku je kad ljudi sebe percipiraju kao kajkavci ili štokavci samo zato jer govore kaj ili što/šta. Jedna riječ nikad ne nosi cijelo narječje, pogotovo ne u dijalektalno miješanim krajevima. Situacija u Ogulinsko-potkapelskoj udolini je u tom smislu jednako komplicirana kao i pitanje smatraju li se njeni žitelji Ličanima, Goranima, Kordunašima ili nemaju regionalni identitet. Lički identitet je jači što se ide više prema jugu, goranski prema SZ, kordunski prema I, a u središtu tog prostora, gradu Ogulinu, prevladava lokalni ogulinski identitet. Krajnji SZ bivše općine Ogulin (npr. Jasenak) geografski pripada G. kotaru, a krajnji jug (Saborsko) Lici, premda se ni s tim ne bi složili svi stručnjaci.

U ogulinskom kraju je i velika dijalektalna raznolikost. Domaći Hrvati uglavnom govore (ili miješaju) ča ili kaj (osim u Saborskom i ponegdje između Josipdola i Plaškog), dok je oko Josipdola i još ponegdje situacija još složenija (miješanje kaj, ča i što/šta). U domaćih 50ak srpskih sela govori se istim ijekavskim dijalektom na kojem se temelji hrvatski književni jezik, uz poneke razlike (npr. Đe si poša? Nijesam ti reka). Njemu je djelomično sličan štokavski saborčanski (Di si poša? Nis/nisam ti reka), koji s ogulinskim govorima dijeli čakavski ikavsko-ekavski izgovor i mnoga druga obilježja.

Dok je svako srpsko naselje "lijepo mjesto", svako hrvatsko je "lipo mesto", osim Oštarija koje su "lipo misto" i pretežno ikavske (srida, želizo, cilo, lin, Mrižnica). Ikavica u čakavskom oštarskom, u koji se po legendarnom Oštarcu Jivi Mihaljeviću ubraja skradnički i carevopoljski, obično se tumači kao izvoran i najstariji govor ogulinskog kraja. No, po porijeklu najčešćih oštarskih prezimena, jasno je da su Oštarci potomci pred Turcima prebjeglih čakavaca ikavaca iz Bihaćko-cazinske krajine te ostalih ikav. krajeva (Božičevići, Mihaljevići, Gračanini, Badanjki, Cazini, Klišanini, Prebegi itd.), pomiješanih s ikav.-ekav. starosjediocima.

Ogulin i najuža okolica imaju velik broj različitih riječi za isti pojam, npr. najmanje 6 domaćih riječi za "ovuda": ovudaj, ovud, uvdaj, vud, ovuda, ovda.

Temelji svih hrv. govora na tom prostoru su čak. ikavsko-ekavski koji nisu mješavina ikavice i ekavice, već se odvijaju po prastarom jezičnom pravilu, nastalom radi lakšeg izgovora (npr. sused, zvezda, železo, koren, cesta, delo, prevelik, ovde, cel, koleno, povesmo, posledica, rešenje, redak, starešina, srednja, sledeće, slezena, zenica, dren, potrebno, napredno, bubreg, a ne za izvorne govornike teži izgovor susid, zvizda, želizo, korin, cista, dilo, privelik, ovdi, cil, kolino, povismo, poslidica, rišenje, ridak, starišina, sridnja, slideće, slizena, zinica, drin, potribno, napridno, bubrig).