Jedna od najvećih posljedica teških ratova s Osmanskim Carstvom je veliko raseljavanje hrvatskog stanovništva. U neprekinutom nizu seobenih valova, s ugroženih se podruĉja kreću rijeke hrvatskih izbjeglica prema trima osnovnim područjima: jadranskom, prekokupskom i prekodravskom.
Tursko zaposjedanje Slavonije, Srijema i Baranje u prvoj polovici 16. stoljeća, kao i ratovi na tom prostoru, ostavili su velike tragove na demografske i konfesionalne promjene tijekom samih ratova i nakon njihova završetka.
Ovi su ratovi u Hrvatskoj, kao i u cijeloj jugoistoĉnoj Europi, izazvali poremećaj etničke strukture stanovništva. Došlo je do mnoštva migracija koje su trajale stoljećima. Bježeći pred Turcima, Grci, Armenci, Vlasi, Srbi, Albanci i drugi narodi bježe u Hrvatsku i Ugarsku. Nakon pada najvećeg dijela hrvatskih zemalja pod tursku vlast, znatan dio hrvatskog naroda napušta svoje domove: Boku, Hercegovinu, Bosnu, Dalmatinsku zagoru, Liku i Slavoniju te bježi u slobodne ostatke Hrvatske, Ugarsku i mletačku Dalmaciju, pa i preko Jadranskog mora. U to se vrijeme stvara hrvatska dijaspora u Gradišću, Slovačkoj, Češkoj, Bačkoj, Banatu i Moliseu. Isto tako, i povlačenje Turaka donosi brojne seobe. Na oslobođene i opustošene prostore Slavonije i Srijema koloniziraju se Nijemci i drugi narodi Habsburške Monarhije.
Dijasporu hrvatskoga naroda u geografiji naših seoba možemo pratiti najpreglednije kroz tri osnovna pravca: južni, preko Jadranskoga mora na Apeninski poluotok, zapadni, južnom padinom Velebita i Risnjaka u Istru, ili srednjovjekovnim trgovačkim putovima preko Gorskoga kotara u slovenske pokrajine Kranjsku i Goricu, te sjeverni, preko rijeka Drave i Mure, odakle će se mase hrvatskih iseljenika raspršiti po Zapadnoj Ugarskoj, Donjoj Austriji, Moravskoj i Slovačkoj pa sve do Bijelih Karpata.
U godinama poslije turskih osvajanja Slavonije i Srijema počelo je masovno iseljavanje starosjedilačkoga katoličkog stanovništva: Hrvata, Mađara, Nijemaca i drugih etničkih skupina s tih prostora, a njihova mjesta nadopunjavali su muslimani i Vlasi pravoslavci. Pritom je najviše stradalo seosko stanovništvo, a nije bio mali broj ni vlastele koja je potražila spas u bježanju ili islamizaciji.
Na osvojenom prostoru Hrvatske, osmanske su vlasti naseljavale skupine Srba i Vlaha, uključivale ih u pomoćne vojne redove da ratuju protiv Hrvata, zbog čega su bili oslobođeni nekih davanja i poreza. Njihova naselja blizu granice, posebno u okolici Pakraca, postaju sjedišta razbojničkih družina koje odvode ljude, otimaju stoku i napadaju iz zasjeda, prema kojima se osmanske vlasti blagonaklono odnose. Ovisno o rasporedu snaga i sigurnosti radi, skupine doseljenika prelaze i na hrvatsku stranu i nastavljaju boriti se protiv Turaka.
Link: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:472271
Cijeli rad možete naći OVDJE pod naslovom: Hrvati u austro-turskim ratovima u ranom novom vijeku
Karta Hrvatske prije turskih osvajanja, 1358. god.
Karta Hrvatske 1463. god. nakon pada Bosne
Komentari