Baby Lasagna se nedavno u jednom podcastu predstavio kao „Ličanin u krvi s istarskom adresom“, jer su njegovi roditelji iz Like (Lički Osik, Bilaj, Mušaluk), a odselili su u Istru. Taj podatak samo je kap u moru svjedočanstava iseljavanja iz Like, jer u Hrvatskoj nema grada u kojem nema Ličana.


            U Lici na 9,6% površine RH živi samo 0,92% stanovnika RH (svaki 106. stanovnik). U Lici je 1857. g. živjelo 7,42% stanovništva Hrvatske (svaki 13. stanovnik). Na vrhuncu naseljenosti 1900. na istom prostoru živjelo je 6,2% stanovništva Hrvatske (svaki 16. stanovnik). Uoči Domovinskog rata, u Lici je živjelo 1,79% Hrvatske, odnosno svaki 56. stanovnik. Udjel Ličana se svake godine smanjuje. Povijesna situacija je još gora ako se uzme u obzir i bivša općina Zavalje koja je komunističkim prekrajanjem granica 1947. službeno izdvojena iz Like i Hrvatske i trajno priključena BIH, a i dalje se nalazi u Gospićko-senjskoj biskupiji. Zavalje je 1900. g. imalo 3136 stanovnika, a prema posljednjem popisu 165. Lika je 1900. sa Zavaljem imala 199.524 žitelja, a sa Zavaljem i Plaškim (čije domaće stanovništvo ima isključivo lički identitet) 205.534.


            Na posljednjem popisu je 11 ličkih sela bez stanovnika, odnosno izumrla su. To su Crni Dabar, Došen Dabar, Ravni Dabar (Karlobag), Drenovac Radučki, Kruščica (Gospić), Duboki Dol (rodno mjesto Marijana Matijevića), Nadvrelo (Gračac), Gornji Štrbci, Melinovac, Mišljenovac (D. Lapac) i Kozjan (Plitvička Jezera). Neka od ličkih sela koja su pred izumiranjem, ako neka od njih nisu u međuvremenu izumrla, jesu Veliki Žitnik, rodno mjesto „oca Domovine” Ante Starčevića te Davida, Mile i Šime Starčevića (34 stanovnika), Divoselo, rodno mjesto Nade Dimić (1 stanovnik), Končarev Kraj, rodno mjesto Rade Končara (1 stanovnik), Pećane, rodno mjesto Jovanke Broz (21), Rastoka, rodno mjesto Josipa Čorka (29), Glibodol, rodno mjesto Duška Ljuštine (7), Bruvno, rodno mjesto Frana Kurelca i Nikole Plećaša (46), Žuta Lokva, mjesto pogibije četvorice hrvatskih policajaca u kolovozu 1991. u Domovinskom ratu (16). Popis izumrlih sela svakako će se još proširiti. Za oko 100 mještana Gornjeg Kosinja, Mlakve i Podjelara (općina Perušić), buduća izgradnja Hidroenergetskog sustava Kosinj znači potapanje i nestanak njihovih kuća koje će se naći na dnu akumulacijskog jezera.


 

Od druge polovice 19. st. do 1948., organiziranim kolonizacijama i individualno iseljavalo se stanovništvo iz Like, Korduna, Gorskog kotara, Banovine, Hrvatskog zagorja, Prigorja i dalmatinskog zaleđa u istočne krajeve središnje Hrvatske, istočnu Hrvatsku i Vojvodinu. Prema procjeni, u te krajeve je u navedenom razdoblju preseljeno oko 300.000 ljudi. Prema popisu 1900. godine, udjel mladih od 0 do 14 godina u ukupnom stanovništvu Ličko-senjske županije bio je 52,5%, iznad hrvatskog prosjeka. Prema popisu 1931. godine, u Hrvatskoj je mladih (0-19 godina) u ukupnom stanovništvu 41,1%, a u Ličko-senjskoj županiji 47,6%, najviše u Hrvatskoj. Proces starenja pojačao se nakon 1971. godine. Na promatranome je prostoru godine 1971. taj proces tek bio u početnom stadiju. Dvadeset godina poslije stanovništvo promatranog prostora već je bilo u dubokoj starosti, da bi 2001. godine bilo u vrlo dubokoj starosti. To je povezano sa smanjenjem broja stanovnika promatranog prostora, te s iseljavanjem u reproduktivno najpovoljnijoj dobi. U nekadašnjim općinama Gospić, Donji Lapac, Otočac i Korenica, broj umrlih neprekinuto nadvisuje broj živorođenih od 1976. godine. O intenzitetu iseljavanja iz Ličko-senjske županije od 1971. do 1991. dovoljno govori podatak prema kojem je u ukupnom smanjenju stanovništva te županije 77% nastalo zbog negativnog salda migracija, a 23% zbog većeg broja umrlih nego rođenih.     

Stanovništvo se ponajprije iseljavalo zbog procesa deagrarizacije i deruralizacije s jedne te industrijalizacije i urbanizacije s druge strane. Donedavno je poseban problem bio loša prometna povezanost. Izgradnjom autoceste, smanjene su udaljenosti za gradove u njezinoj blizini, no problem ostaje prometna infrastruktura unutar Like. Primjer loših cesta je uska i zbog snijega povremeno zatvorena državna cesta koja Josipdol, Plaški i Saborsko povezuje s Plitvicama (turistički razvoj!), Rakovicom i Slunjem, kao i donedavno makadamska cesta koja povezuje Saborsko i Plaški s Dabrom i Otočcem. Premda je riječ o samo 15 km zračne udaljenosti, zbog prometne nepovezanosti se od Saborskog do Slunja ne može doći brže od 45 minuta u idealnim uvjetima, a za 20 km zračne udaljenosti od Saborskog do Otočca potrebno je minimalno sat vremena vožnje. Od Slunja do Otočca potrebno je čak sat i pol vremena. Još je bizarniji slučaj što je od Slunja do Plaškog 15 km zračne udaljenosti, a od jednog do drugog mjesta potrebno je minimalno preko sat vremena u idealnim uvjetima. Administrativna podjela na županije u nekim slučajevima donijela je i probleme. Tako je Gračacu i Kuselju (Saborsko) bliži Gospić od njihovih županijskih središta Zadra, odnosno Karlovca.

            Koliko je cesta važna za život, svjedoči i brzo izumiranje sela Čorkova Uvala nakon zatvaranja ceste za javni promet zbog NP Plitvička jezera 1960. godine, a zatvaranje ceste najviše je osjetio Kuselj koji je izgubio križišnu ulogu. Selo Javornik između Saborskog i Vrhovina izumrlo je zbog zatvaranja željezničke postaje i strogog kontroliranja prometa cestom zbog vojnog skladišta. Na tom području izumrlo je još pet sela, a 1960-ih su Skrada kraj Saborskog i još 12 kordunskih naselja (ukupno preko 3000 stanovnika) u potpunosti prisilno iseljeni zbog slunjskog vojnog poligona. Zbog izgradnje aerodroma, djelomično je iseljena Željava u općini Plitvička Jezera (1900. g. 951 st., 2021. g. 22 st.), a u potpunosti Baljevac (Zavalje) koji je 1961. imao 305 stanovnika.

Zatvaranje željezničke postaje Javornik ubrzalo je i izumiranje Ravnog Luga kraj Saborskog, koji je imao svoju školu. Upravo je smanjenje broja djece i zatvaranje škola jedan od gorućih problema Like. Najveće ličko naselje Gospić ima jednu osnovnu školu koja broji 761 učenika, a 1970. je u dvije gospićke OŠ s područnim školama bilo 1893 učenika. Situacija je još mnogo gora u školama u ličkim selima. Škola u Saborskom koja je u višim razredima imala po tri razredna odjela (a, b i c), a u nižim svoje područne škole u Ravnom Lugu, Ličkoj Jesenici i Kuselju, danas je područna škola s ukupno devet učenika.

            Lika danas ima vrlo staro stanovništvo zahvaljujući kontinuiranom iseljavanju ljudi u reproduktivnoj dobi. U barem dva grada živi više ljudi ličkog porijekla nego u čitavoj Lici, a to su Zagreb i Beograd. Mnogi drugi gradovi imaju velik broj ličkih iseljenika od 19. st. do danas, po čemu se ističu Rijeka, Karlovac, svi gradovi zagrebačkog prstena, Ogulin, Senj, Virovitica, Kutina, Belišće, Vinkovci, Sl. Brod, Osijek, Požega, N. Gradiška, Županja, Bjelovar itd. Samo u Sisku živi nekoliko tisuća ljudi ličkog porijekla, a slična je situacija u mnogim slavonskim gradovima. Stoga broj ličkih iseljenika prve, druge i treće generacije mnogostruko, možda i petnaesterostruko nadmašuje broj ljudi u toj najrjeđe naseljenoj hrvatskoj regiji.

Objavljivanje članka je sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Fotografije: autor Ivan Matovina, saborsko.net

Literatura i izvori:

– Akrap, Anđelko; Gelo, Jakov. „Depopulacija Ličko-senjske županije tijekom 20. stoljeća s posebnim osvrtom na ekonomsko-socijalnu strukturu 1971.-2001.“ U: Identitet Like: korijeni i razvitak, knjiga II, ur. Željko Holjevac, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2009.

– Naselja i stanovništvo RH 1857. – 2001., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

– Popis stanovništva 2011.; Popis stanovništva 2021., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

– Turk, Ivo. „Suvremene demografske promjene na kontaktnom prostoru Karlovačke i Ličko-senjske županije: analiza slučaja.“ U: Identitet Like: korijeni i razvitak, knjiga II, ur. Željko Holjevac, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2009.

– Turk, I., Šimunić, N., Jovanić, M. „Promjene u sastavu stanovništva prema narodnosti u Karlovačkoj i Ličko-senjskoj županiji od 1991. do 2011.” Migracijske i etničke teme 31, br. 2 (2015)

– Živić, Dražen. „Demografski gubici Ličko-senjske županije u Domovinskom ratu.“ U: Identitet Like: korijeni i razvitak, knjiga II, ur. Željko Holjevac, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2009.

– Knežević, Rade. “Analiza uzroka marginalizacije općine Saborsko, te sagledavanje mogućnosti njene revitalizacije”, www.saborsko.net

 

6. lipnja 2024. by Ivan Vuković

Komentari  

#1 Ivan 2024-06-08 09:44
Razvoj idustrije u gradovima nakon Drugog svjetskog rata i iseljavanje u inozemstvo su najveći uzroci gubitka stanovništva, sve do izumiranja cijelih naselja. Ostali uzroci su loša prometna povezanost, nestanak radnih mjesta (pilanarstva iz 30-tih), nedostatak komunalne infrastrukture (struje i vode), u zaseocima kao što su Skrada, Čorkova Uvala i Ravni Lug. I na kraju nedostatak životnog prostora, kad znamo da je u Saborskom sa zaseocima 1939. godine živjelo 3.350 stanovnika, a veliki dio je živio od poljoprivrede.

You have no rights to post comments