PREDGOVOR
Rasprava o precima suvremenih Europljana među arheolozima, antropolozima, lingvistima, genetičarima i drugim znanstvenicima traje već dugi niz godina. Zanimljivo je da određeni arheolozi koriste naziv »Stara Europa« kako bi opisali široko rasprostranjenu pred-indoeuropsku neolitsku kulturu u Europi, posebice na Balkanu, smatrajući ga sinonimom za pojmove neolitska Europa, stara Europa, te pred-indoeuropska Europa. No, ako neolitske ljude nazovemo stari Europljani, kako bismo trebali imenovati pojedince koji su lovili i preživljavali u cijeloj Europi i prije posljednjega ledenog doba? Rezultati najnovijih molekularno-genetskih analiza polimorfizama Y kromosoma ukazuju na postojanje dvaju glavnih ogranaka unutar Europskih muškaraca: »stari Europljani« koji uključuje roditeljsku liniju koja je već postojala u Europi prije posljednjega ledenog doba (PLD) i »rani poljodjelci« koji su stigli iz zapadne Azije, bilo kao lovci sakupljači koji su širili svoje područje u ranome postledenom dobu, bilo kao pioniri poljodjelci s područja tzv. Plodnog polumjeseca (Fertile Crescent) - područja koje se protezalo od istočne obale Sredozemlja do Perzijskoga zaljeva te dolina Tigrisa i Eufrata, te koje danas obuhvaća dijelove teritorija Sirije, Izraela, Jordana, Libanona i Iraka. Osim toga, moguće je da su tragači za hranom i poljodjelci istovremeno migrirali u Europu tijekom ranoga neolitika. Očito, pojam stari Europljani koji koriste molekularni antropolozi sveobuhvatniji je i i opsežniji nego kad se koristi izvan konteksta genetike.
Nedoumica koju želimo razmotriti u ovome izvješću je: koliki je prinos ovih dviju grana suvremenome hrvatskom genofondu? Koje je podrijetlo suvremenih Hrvata? Slična su pitanja obrađena prije 10 godina u za Europljane vrlo zanimljivome radu, no rasprava koja je nakon toga uslijedila nije bila tako snažna i burna poput one koja se razvila u Hrvatskoj. Reći kako niti jedna tema nije izazvala tako intenzivnu raspravu u hrvatskoj znanstvenoj javnosti u posljednjemu desetljeću kao takozvano »genetsko podrijetlo Hrvata«, nije daleko od istine. Uistinu je fascinantno kako je jedan znanstveni rad, objavljen u časopisu Science 2000. godine, bio u stanju pokrenuti lavinu velikih i novih znanstvenih ideja i pristupa, ali i stvoriti podlogu za mnoge neznanstvene rasprave. Nekoliko drugih radova na sličnu temu objavljeni su u prvome desetljeću 21. stoljeća. Bez obzira na kojoj je populaciji napravljena analiza (hrvatskoj, bosanskoj, srpskoj, slovenskoj, ostalim europskim populacijama), gotovo svaki članak pridonio je vječnome »sudaru mišljenja« među znanstvenicima različitih znanstvenih područja. Svjesni smo da svaki čovjek unutar vlastitih stanica nosi dugu povijest vrste homo sapiensa. Ljudski genom je ažuriran zapis vlastite evolucije i povijesti. Ipak, moramo se upitati što se uistinu može zaključiti iz tumačenja tih poruka skrivenih unutar svakog od nas. Stoga, želimo ponuditi sažetu i točnu interpretaciju znanstvenih podataka o genetskome podrijetlu Hrvata dobivenih tijekom posljednjih 10 godina.
(...)
Autor za korespondenciju:
prof. dr. sc. Dragan Primorac
Sveučilište u Splitu, Medicinski fakultet
Šoltanska 2, 21 000 Split, Hrvatska
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
CIJELI RAD MOŽETE PROČITATI - OVDJE
Komentari