Slušali smo u čitanjima Isusovo obećanje da će učenicima poslati drugog Branitelja, a to je Duh Sveti. Isus svoje učenike vidljivo napušta. Dok je on bio s njima, on ih je štitio, on ih je branio, bio im je jamstvo da će se u svim situacijama života naći neko rješenje, neki izlaz. Sada ih Isus napušta vidljivo iako realno s njima ostaje, daje jamstvo: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”, ali na drugačiji način, snagom svoga Duha. Zato Isus kaže učenicima da se ne razilaze, da ostanu zajedno u molitvi i čekaju dolazak Duha Svetoga jer će im taj Duh dati snagu, snagu za život, snagu da se mogu suočavati s protivštinama života.
Čuli smo u prvom čitanju kako se učenici nalaze zajedno s Marijom, Isusovom majkom, i silaze na njih kao neki razdijeljeni ognjen jezici. Duh Sveti očituje se kao oganj, ne kao onaj koji uništava, nego onaj koji grije, daje toplinu i taj oganj proizvodi u učenicima snagu da se mogu hrvati sa životnim protivštinama. Na Isusa Duh Sveti sići će u obliku goluba. Znamo da je golub simbol bezazlenosti jer tko se boji goluba. U tom smislu Duh je predstavljen kao onaj koji djeluje tiho, delikatno, on djeluje na nutrinu, ne uvijek kao nekakav silan vjetar, nego kao nutarnja snaga koja čovjeku daje da izdrži. Svi mi znamo što znači kada se za nekoga kaže da je klonuo duhom. Znak je da je osoba razočarana, potištena, u nekakvom beznađu. Duh je također prikazan kao Božja snaga koja ujedinjuje ljude. Duh je snaga koja ujedinjuje. Kad je Duh sišao, različiti ljudi iz različitih krajeva i različitih jezika su se razumjeli i onda se neki čude kako to da razumijemo one koji govore drugačijim jezikom. Ljudi Duha Božjeg se razumiju. Svi mi znamo, nerazumijevanje među ljudima nije zato što su različiti jezici, nego zbog toga što je različitih duh. Kada je različit duh, onda se ljudi ne razumiju, a to može biti nerazumijevanje u vlastitoj obitelji pa nadalje.
Isus govori o Duhu kao o snazi, kao o Branitelju. Od čega to Duh brani Isusove učenike? Prije svega od sila zla. Zato Isus kada šalje svoje učenike uvijek im naglašava i to da izgone zloduhe jer Sotona je onaj koji čovjeka želi udaljiti ne samo od Boga nego i od ljudi i života. Duh je onaj koji brani čovjeka od životnog zastranjenja. Zato se Duh Sveti naziva i svjetlom, mi ga zazivamo da sja u srcu puka svog. Bez tog Božjeg svjetla uvijek je opasnost da čovjek završi ukrivo, da napravi neke pogrešne izbore, a onda posljedice ostanu za stalno. Kada čovjeku nedostaje Božjeg svjetla, onda taj prostor okupira tama, okupira Sotona koji je zapravo po sebi sila tame. Stoga uloga Duha Svetoga je iznad svega da ne dopusti da čovjek zađe u tamu života. Znamo, kada je u Judu ušao Sotona evanđelist veli “bila je noć”. Za njega je to noć. Kada đavao nekoga vodi, taj više nema dana u smislu taj ne vidi, taj nema svjetla, a kada čovjek nema svjetla, onda su sve mogućnosti zla otvorene. Na koncu kako završava Juda? Izdaje Isusa i ubija se. To je moć Sotone koja djeluje i danas. Nažalost, često puta zahvaća one u najnježnijoj dobi, najmlađe da ih usmjeri krivim putem. Đavao kad nekoga vodi, ima se dojam da taj čovjek nema problema jer se kaže “đavao mu miče sve zapreke da ga odvede ukrivo sve dalje”. Kada čovjek jednom shvati da je promašio život, onda ima osjećaj da je sve izgubljeno, da se više nazad ne može, onda slijedi očaj i beznađe. To su te sile zla.
Čovjek kada izgubi svjetlo Duha u tami i ne zna što čini. Zapravo čini ono što mu đavao nudi, a đavao ga uvijek uvjerava da je to dobro. Svi ste vjerojatno čuli događaj od prije dva mjeseca kada je onaj mladić od 18 godina ubio i oca i majku. Zašto? Sve što su poduzimali bilo je da ga izvuku iz ralja droge. Vidimo, kada đavao uhvati osobu, ona postaje destruktivna razarajuća. Đavao ga uvjeri da je droga puno bolja negoli roditelji, nego bilo tko. Koliki danas završe u tim tamama kriminala, droge, prostitucije, svega skupa, a sve to razara život. Onda đavao daje uvijek neke nove ponude da dokrajči još ono života što u nekom ima. Prije nekoliko sam godina pročitao da su samoubojstvo u nekom selu u Slavoniji počinile dvije mlade osobe, dva srednjoškolca i ostavili su zapisano da su to napravili da vide kako je umrijeti. Ako je išta sigurno, to je da će jednom vidjeti kako je umrijeti. Na što sve đavao može nagovoriti ljude! Stoga mi molimo tog Duha Svetoga da nam da svjetla da znamo izabrati, da ne budemo prevareni, da se u nama sačuva život. Nažalost ima toliko mladih osoba koje više vegetiraju nego što žive, koje su se zapravo ispraznile života, izgubile volju za život. Kako je to žalosno, a i to je neka vrsta gotovo samoubojstva.
Dragi mladi krizmanici, vi ste na početku života, pred vama su toliki životni izbori koje tek morate napraviti. Uvijek je moguće i pogriješiti, napraviti krivi korak, a često taj krivi korak nosi sa sobom posljedice za cijeli život. Kako je važno moliti se da vas Duh Sveti prati kroz život, da vam bude svjetlo u trenucima vaših izbora. Kako je važno moliti se Duhu Svetom da vam bude snaga, da se u životu možete suočavati i s protivštinama života. Nitko nam ne može jamčiti da nećemo imati poteškoća, pa i trpljenja, to je život. Ni Bog nam to ne jamči. Ono što nam jamči jest da poteškoće neće biti jače od nas, i to je važno. Važno je moliti tu snagu odozgor da ne klonemo pod poteškoćama, da ih možemo svladati, nadići i ići dalje. Stoga nemojte zaboraviti moliti se Bogu svaki dan da vas Duh Sveti kroz život prati. Na taj način možete biti sigurni da ćete imati tog svjetla jer i učenici s Blaženom Djevicom Marijom u molitvi su iščekivali Duha i primili ga. To je i naš put.
Dragi roditelji, ovo je važan događaj za sve vas, za sve vaše obitelji. Čuvajte dar Duha Svetoga u vašoj djeci, molite se s vašom djecom. Ako postoji snaga koja može štititi kuću i obitelj, to je molitva, to je sveta misa, sakramenti. Nemojmo biti kršćani koji će samo moliti kad im nešto treba. Naš Bog nije automat gdje ćemo doći izmoliti Očenaš, Zdravomariju i dobiti ono što treba. Ne, to je ruganje s Bogom. Trebamo znati i zahvaljivati Bogu, znati s molitvom pretjecati ono što nas čeka. Kako je važno svako jutro naći dvije-tri minute i preporučiti Bogu ono što nas čeka toga dana. Ne znamo što nas sve čeka, uvijek su moguća iznenađenja. Ili navečer dvije-tri minute zahvaliti Bogu za dan koji je prošao. Nekad mislimo da je sve prošlo normalno, a ne znamo koliko nas je puta Bog toga dana sačuvao od nečega. Za mnoge stvari možda nikad nismo Bogu zahvalili, možda jer nismo postali svjesni koliko nam je Bog pomogao. Nitko ne može reći da nema toliko vremena u danu, problem je više volje, nije problem vremena. Problem je, rekao bih, i vjere, svijesti da je molitva kadra činiti čuda. Kad čovjek postane svjestan snage molitve, onda za nju i nađe vremena. Stoga pratite molitvom svoju djecu. Molitvom vi djeci približavate Boga. Molite zajedno sa svojom djecom, učite ih moliti od malena, to će im biti sigurnost, u svim životnim poteškoćama znat će da nisu sami, znat će da se imaju kome obratiti. Za Boga nema situacije koje nema rješenja, nema problema iz kojeg se ne vidi izlaz.
Dragi krizmanici, neka vas Duh Sveti kojeg ćete danas na poseban način primiti prati kroz život, neka vas čuva da budete sretni, da budete ponos svojim roditeljima i svome narodu, mjestu u kojem živite. Amen.
