Blaćansko jezero - špiljski sustav Velike pećine (prema opisu J. Poljaka iz 1922., nacrtao R. Knežević)
Pećina (ulaz) slika gore
1. Kanal (hodnik) - d = 40 m, š = 4 m, v = 7 m
2. Jezero - d = 16 m, š = 12 m, v = 2 m
3. Jezero - d = 10 m, š = 6 m, v = 2,5 m
4. Kanal - d = 32 m, š = 1,4 m, v = 4 m
5. Sifoni (suženja)
Poljakov članak, koji je objavljen 1925. godine, na petnaestak gusto tipkanih stranica, još je uvijek najbolja studija o jezeru. Osobito je dobro objašnjen mehanizam punjenja i pražnjenja, te zone izvora / ponora uz rub jezera koji je okrenut prema brdu Bjeležu. Jezero se puni iz rijeke koja protječe ispod planine M. Kapele između Lipica i Blata te ispod samog Blaćanskog polja.
Kada korito rijeke (tunel) postane sifon (ravnomjerno suženje) kroz njega ne može proteći količina vode koja se pojavi nakon otapanja snijega ili obilatih kiša. Taj višak vode, koji je veći od kapaciteta protoka sifona, prazni se kroz pomoćni uzlazni tunel koji je povezan s Velikom pećinom. Dakle, u vlažnom dijelu godine Velika pećina je izvor koji napuni jezero. U sušnom dijelu godine, kada podzemne vode gotovo presuše, voda iz jezera počne otjecati kroz Veliku pećinu, u suprotnom smjeru od ranijeg, i popunjavati vodostaj podzemne rijeke. Prema tome u sušnom dijelu godine Velika pećina postaje ponor (uvor) pa jezero brzo presuši. Postoji i Mala pećina (ispod Uvale), međutim ona nema dvojnu funkciju i u njoj voda samo ponire. Iz dijela jezera, koji je niži od kote preljeva, voda se ne uspije vratiti u Veliku pećinu, zbog čega se taj niži dio jezera duže održi. Voda koja ponire u Blaćanskom jezeru kao izvorska ponovo se javlja u Sincu (jezerce u zaseoku Jezero u Plavča Dragi).
Komentari