NAPAD NA SABORSKO 5. 8. 1991. GODINE
Od uspostave Policijske ispostave do prvog minobacačkog napada na Saborsko, mještani su bili izloženi stalnim provokacijama pripadnika TO Plaški, martićevaca i Armije. Početkom ljeta JNA uvodi redovite ophodnje transporterima kroz Saborsko, pod providnim izgovorom da žele doprinijeti miru, a u stvari snimaju položaje branitelja. Već polovicom lipnja teritorijalci i martićevci smješteni u školi u L. Jesenici započeli su s provokacijama, otvarajući snajpersku vatru po policijskomu punktu Borik i na pripadnike policijske ophodnje koje su obilazile i štitile mjesto. Do prvog napadaja od 5. kolovoza 1991. policija je, uza sve poteškoće, normalno uredovala, a prolaz prometnicom kroz Saborsko bio je otvoren za sva vozila. Ipak, da uskoro mogu očekivati i artiljerijski napadaj, mještani su zaključili po učestalim anonimnim telefonskim prijetnjama o skorom "sravnjivanju Saborskog sa zemljom", a poručeno je i zapovjedniku Policijske ispostave da napusti mjesto zajedno s ljudstvom, jer će ga, u protivnom, silom morati napustiti.

U lipnju je na punkt policije u Boriku došla Marica Šolaja Hrvatica udana za Srbina, i u povjerenju priopćila da je u Ličku Jasenicu kao pojačanje stigao veći broj pripadnika martićeve milicije iz Knina. Radilo se, zapravo, o drugomu kontigentu mladića iz Plaščanske doline koji su bili upućeni na obuku u Golubić kod Knina. Istom prigodom rekla je nećaku Ivanu Tomšiću neka se čuva tetka, a razlog njezine bojazni nije bilo teško pogoditi budući da je tetak Šolaja već prilično dugo šurovao s Plaškim.

Petar Grdić-Maćan, policajac PI Saborsko, jednom prigodom je na cesti zaustavo vozilo beogradskih registracijskih pločica kojim je upravljao Milan Šumonja zvo Kraljić i nakon uzimanja izjave i konzultacije s dežumom službom PS Ogulin po Šumonju su u Ispostavu došla dvojica njemu nepoznatih osoba u civilu. Tada im je Šumonja zaprijetio "Doći će deda opet, j... vam majku ustašku!", ponavljajući prijetnju nekoliko puta."

Poradi učestalih provokacija u Saborsko stiže početkom lipnja Specijalna jedinica policije PU karlovačke, u jačini jednoga voda, koja je samostalno djelovala. Zapovjedao im je Martin Vuković, rodom iz Saborskoga. Smjestili su se u školi i držali punktove oko mjesta. Sastav se mijenjao svakoga tjedna, da bi se sredinom srpnja povukao, a zamijenila ih je postrojba iz Duge Rese. Zanimanje Armije za novopridošle policajce naglo se povećalo. "Zavirivali su kod nas, prisjeća se zapovjednik JPN iz Duge Rese Zdenko Muždeka, ispitivali s kakvim oružjem raspolažemo, imamo li protuoklopna sredstva i slično. Govorili smo da nemamo jer znali smo da rade za njih. Dobrim dijelom smo skrivali protuoklopna oružja da ga ne vide. Početkom kolovoza 1991. godine, Slavko Kovačić navratio je u gostionicu u Ličkoj Jesenici, u kojoj je držao aparate za zabavu. U gostionici je zatekao Medakovića, Jovetića, Branka Šupicu i Milana Grbu. "I tada sam ja gazdu gostione pitao, kaže Kovačić, a misleći na Grbu, što ovaj stari radi tu, na što mi je ovaj odgovorio da je Grba glavni za obranu L. Jesenice i da je zajedno s Mihajlom Kneževićem, Spasom Malbašom organizirao straže. Oni su bili kolovođe. Kada sam došao za šank jedan od tih Martićevaca, Milan Pavlica, udario me automatom po leđima, našto sam ja gazdi rekao da sam sada gotov, da će me ubiti. On mi je rekao da, kada mi da znak, neka bježim, pa sam ja tako i uradio"."

Dana 5. kolovoza ujutro iz smjera Ličke Jesenice i Javornika odpočeo je minobacački napad na Saborsko, podržan vatrom iz pješačkoga naoružanja. Sat vremena prije samog napada u Saborsko se autobusom dovezao Vujo Momčilović iz Blata, koji je bio zaposlen u poduzeću "Autotrans" iz Rijeke. Došao je sam, dovezao poštu i vratio u smjeru Plaškoga. Nedugo nakon njegovog odlaska započeo je minobacački napad. Slavko Matovina, djelatni policajac PI Saborsko, 5. kolovoza oko 06,00 sati odlazi zajedno sa Zdravkom Kovačićem na punkt u Borik. Čim su primili smjenu oglasili su se snajperisti, a jedno dum-dum puščano zrno udarilo je ni pet cm od njegove noge. Od prilike desetak minuta poslije šest sati ugledali su raketu, a odmah zatim odpočeo je žestoki MB napad. Dan je bio sunčan, vidljivost izvanredna. Odmah su potražili prirodno zaklonište. Napad je prestao oko 12 sati, a nedugo potom do punkta dolazi ophodnja JNA u transporteru. Matovina i Kovačić su pod vatrom, još dok je napad trajao, naguravali stijene plašeći se upravo proboja oklopnih kola i tenkova u selo. Transporter JNA zaustavio se kod barikade, a vozač je zatražio da barikadu uklone, jer mu ometa prolaz, međutim, policajci odgovaraju da kroz Saborski ubuduće nema "prometovanja" bez dopuštenja i nadzora. Oficir JNA ne malo iznenađen odgovorom naređuje vojniku da okrene vozilo i oni odlaze u smjeru Poljanka.
Petar Grdić-Maćan oko 6 sati ujutro nalazio se pred zgradom PI Saborsko kada je napad počeo. Od zgrade policije zajedno s grupom djelatnika uputio se u smjeru Borika gdje su se nalazili pripadnici policije iz Duge Rese Tog dana je opskrbljivao položaje streljivom sve do pred noć kada je primio smjenu i upućen na punkt u Kuselju. Napad, s kraćim prekidima, potrajao je sve do 19 sati. Od posljedica minobacačkog napada oštećeno je nekoliko kuća u zaselku Špehari, kao i mjesno groblje i spomenici na njemu. Među braniteljima kao ni među civilnim stanovništvom nije bilo žrtava.
Sutradan, 6. kolovoza neprijatelj je nastavio s još žešćim minobacačkim napadom, pokušavajući izvršiti i pješački proboj, ali su snage branitelja zadržale crtu odbrane, odbivši napad. Tijekom borbe lakše je ranjen jedan pripadnik policije iz Duge Rese, koji je odmah prevezen u Slunj gdje mu je pružena liječnička pomoć. Oko 22.30 napad je oslabio da bi nakon ponoći neprijatelj ponovo pokušao jačim pješačkim probojem ući u selo, ali je i ovaj napad odbijen. U ponoćnim satima, neočekivano, pripadnici JPN iz Duge Rese povlače se s položaja, bez da su bilo koga obavijestili, tako da je na položajima ostalo desetak policajaca PI Saborsko koji su sami pružali odpor neprijatelju.
Vidjevši da se pripadnici JNP iz Duge Rese povlače, kojom prigodom su pozivali i mještane da napuste selo, iz Saborskog je došlo do privremenoga iseljavanja civilnog stanovništva iz donjeg dijela sela (Dumenčića, Borika, Brdina, Varoši, Tuka i dr.) prema Kuselju, odakle se, zajedno s pripadnicima JNP iz Duge Rese, šumskim putovima probijaju prema Plitvičkim jezerima. Nakon što su upozoreni da bi mogli i tamo biti napadnuti, okreću se prema Grabovcu i Rakovici. Kretali su se kroz šumu na zaprežnim kolima, neki na traktorima, a većina izbjegloga stanovništva ponijelaje samo ono što je imala na sebi. Nakon četverosatnog tumaranja završili su u Grabovcu. Kad su smjestili obitelji i susjede dvadesetak mlađih Saborčana vraćaju se u mjesto i priključuju preostalim rijetkim braniteljima." Barica Conjar, majka četvoro djece, otišla je u zbijeg. U naručju je nosila svoju bebu staru mjesec i pol dana, a za ruke dva mala sina. Starija kći je ostala u selu, jer je u panici i metežu nitko nije mogao pronaći."
Dana 7. kolovoza u popodnevnim satima u Saborsko svojim automobilom bijele boje marke "jugo" iz Plaškoga dolazi poštar Stevo koji je održavao telefonsku centralu u Saborskom. Prigodom zaustavljanja i pregleda od strane dva pripadnika specijalne jedinice iz Slunja pronađen je popis punktova u Saborskom kao i djelatnika policije koji su raspoređeni na ovim punktovima. Priveden je u Slunj i nakon kratkog vremena pušten. Vidješi da pripadnici policije iz Duge Rese napuštaju položaj, a branitelji ostaju bez streljiva, zapovjedništvo obrane mjesta preuzima Slavko Ceranić, zapovjednik PI Saborsko, koji šalje Marka Vukovića 7. kolovoza u ranim jutamjim satima (oko 4 sata) u Slunj da od zapovjednika PS Slunj Ivana Panića zatraži pomoć, koju i dobija u ljudstvu i streljivu. Tako u Saborsko iz Slunja stiže jedinica za posebne namjene sa zapovjednikom Brankom Čačićem, koja sa sobom dovozi streljivo i zauzima položaje koje su napustili Dugorešani.
Slunjski specijalci u predahu između dvije bitke uspostavljaju novu crtu odbrane u Boriku, Sivniku, Brdinama, Kuselju, najisturenijim dijelovima Saborskog prema Ličkoj Jesenici, a koje su napustili dugoreški policajci.

Crta odbrane tada utvrđena nije se mijenjala sve do okupacije sela. O svim događanjima, preko PS Slunj, obaviještena je i PS Ogulin. Idućih dana neprijatelj je nastavio s minobacačkim napadajima, pokušavajući i pješačkim prodorima razbiti crtu odbrane, uvijek iz smjera Ličke Jesenice, ali branitelji odolijevaju njihovim nasrtajima. Dva dana kasnije, 9. kolovoza u Saborsko stiže i zapovjednik PS iz Ogulina Ante Ujević, zapovjednik PS Slunj Ivan Panić i zapovjednik jedinice za posebne namjene PS Ogulin Joso Turković, kojom prigodom donose jedan MB 82 mm, kao i streljivo za pješačko oružje. Dobiveni minobacač postavlja se na borbeni položaj u Sivnik odakle pripadnici PI Drežnik Grad djeluju prema neprijateljskim položajima u Ličkoj Jesenici i to na način da kada bi oni otvorili vatru branitelji bi uzvratili s 5-6 granata, nakon čega bi prestali neprijateljski napadi. U ovim napadima neprijatelj je koristio i rasprskavajuće (kasetne) granate s kojima je tukao položaje branitelja iz kasame JNA u Ličkoj Jesenici. Po odlasku pripadnika JPN PS Slunj, stižu pripadnici PI iz Drežnik Grada sa zapovjednikom Josom Bertovićem. U međuvremenu, dio iseljenoga stanovništva iz Grabovca vratio se u Saborsko, dok žene i djeca odlaze u izbjeglištvo.

Za sve ovo vrijeme branitelji nisu imali problema s prehranom, jer je kuhinja bila organizirana u mjestu. Kako se neprijateljski napadi i pojačavaju i u slunjskoj općini, pripadnici PI Drežnik Grad odlaze braniti svoja napadnuta naselja, a na ispomoć stiže vod policije iz Duge Rese, koji sa sobom donosi nešto oružja i streljiva i za pripadnike PI Saborsko. Po dolasku pripadnika policije iz Duge Rese intezitet neprijateljskih napadaja slabi, pa polovica voda Dugorešana odlazi u Slunj na odmor, a druga polovica ostaje na položaju. Nakon nekoliko dana i ostali pripadnici PS Duga Resa napuštaju Saborsko, a branitelji ostaju sami, bez dovoljno oružja i streljiva, raspoređeni na isturene položaje po kojima neprijatelj najžešće tuče."
Ukupno 35 majki i djece, zajedno sa župnikom Antonom Gorekom, napustilo je Saborski i u dva autobusa, u organizaciji slunjskoga dekana i župnika mons. Mile Pecića, zajedno s prognanicima slunjske općine (ukupno 114 osoba) odlazi na more. Najviše ih je bilo smješteno u Dječjem odmaralištu grada Zagreba Stoimena, u domu Anke Pađen i turističkom naselju Add Turess.

Župnik Gorek poručio je Plaščanima: "Vratit ćemo se makar na pepeo! U zbijeg je ponio matične knjige krštenih i vjenčanih, "neka se zna čije je to selo i čije će i ostati"."
Dana 7. srpnja u Saborsko stiže zapovjednik JPN Joso Turković donijevši MB 82 mm, koji je na leđima prenio preko rijeke Kupe. Turković je neposredno prije napadaja na Saborsko, zahvaljujući hrvatskom prijatelju Slovencu Francu Šegi, pričuvnomu majoru slovenske TO, s tri pripadnika JPN preko Kupe prenio dva MB i 1 raketni bacač 128 A.25

Nakon napada od 5. kolovoza 1991. rijetki su bili dani zatišja. Branitelji i žitelji Saborskoga privikavali su se na život bez struje i telefonske veze sa svijetom, a između dva minobacačka napadaja nastavljaju s uobičajenim svakodnevnim djelatnostima.