Prvi put objavljeno 15.12. 2013. godine na saborsko.net

Povod ovome radu je solidariziranje s Komisijom za geografski marginalizirana područja, Međunarodne geografske unije, koja potiče istraživanja zapostavljenih krških krajolika.

Cilj rada bio je suočavanje s licem marginalizacije, na primjeru općine Saborsko, te sagledavanje mogućnosti revitalizacije Općine ili barem održivosti postojećeg stanja. Zbog toga su u radu istraživani faktori marginalizacije kao i glavni potencijali koji su njezina održiva šansa.

Općina Saborsko zauzima sjeverni, planinski rub, Nacionalnog parka Plitvička jezera te Saborčansko, Jeseničko i Blaćansko polje. U prometnom i naseobinskom pogledu ta je Općina nastavak Ogulinsko - plaščanske zavale, a prema upravno-administravnom ustroju ona je dio Karlovačke županije (Hrvatska).

Kao glavne korištene su metode terenskog prikupljanja podataka te istraživanje anketiranjem, kao i metoda analize i sinteze.

Ustanovljeni su glavni razlozi marginalizacije kao i činjenica da se dosadašnji gospodarski razvitak oslanjao na eksploataciji prirodnih resursa. Dakle model razvitka zasnivao se na izvozu sirovina a ne opredmećenog ljudskog rada. Obilježje takvog modela razvitka česti je sinonim za nerazvijenost.

U drugom djelu rada, sagledani su glavni razvojni potencijali te su predloženi pravci razvitka i to:

• - razvitak drvoprerađivačkih obrta
• - razvititak proizvodnje hidroenergije
• - razvitak Općine kao turističke destinacije koja bi bila komplementarna Plitvičkim jezerima.

Prijedlozi se zasnivaju na održivom iskorištavanju resursne osnove te tehnologije koja ne bi naštetila okolišu.

Ključne riječi: Općina Saborsko, marginalizirano područje, razvojni potencijali, očekivani razvitak

Uvod

Regionalno-geografski prostor općine Saborsko obuhvaća Blaćansko, Jeseničko i Saborčansko polje u kršu te dio planinskog prostora Male Kapele i njezinog predgorja. Makroregionalno taj prostor pripada Gorskoj Hrvatskoj.

Prirodni smještaj Općine karakteriziraju visoke količine padalina i šumski pokrov s dobrom sposobnosti regeneracije.

Prema dostupnim izvorima sustav polunomadske ekonomije (transhumance), na tome prostoru, postojao je u 13. stoljeću (Marković, 2006.).[1] U 15. stoljeću uspostavljeno je agrarno gospodarstvo, a njegova uzgojna osnova bile su ratarske kulture (proso, ječam) te stočarstvo (Urbarium of Modruš, 1486.).[2] Početkom 16. stoljeća, zbog turskih prodora, održavana je rijetka naseljenost (Hortus diabolus), da bi današnje područje Općine 1553. godine postalo pogranično područje i habsburška ratna provincija (Salopek, 1999.). U razdoblju Vojne krajine agrarna moć postupno je slabila a egzistencijalnu osnovu činili su prihodi od vojne službe (Radeka, 1975.). Uloga Hrvatskog sabora u tome razdoblju, na usmjeravanje razvitka bila je minimalna, prvenstveno zbog toga što je općina Saborsko, kao dio Vojne krajine, bila podčinjena Ratnom vijeću u Gracu (Roksandić, 1988.).

Povremena iseljavanja nisu ostavila prevelikog demografskog traga jer su Habsburgovci podupirali natalitet kao metodu prikupljanja jeftine i dobre vojske (Hirc, 1900.)[3]

Premda je izgubio osnovnu obrambenu namjenu vojno krajiški sustav se održao sve do razvojačenja Vojne krajine 8. kolovoza 1873. godine (Radeka, 1975.). Razvitak proizvodnih odnosa, u posljednjoj etapi Vojne krajine, popraćen je diobom rada i novim profesijama, povezanim s sječom šume i iskorištavanjem drveta. Model sječe šuma koji je tada uspostavljen, postao je temeljni faktor privređivanja te je ostao nepromjenjen do danas. U toj, posljednoj etapi Vojne krajine, izgrađena je cestovna infrastruktura i položeni su temelji današnjoj naseobinskoj strukturi (Pejnović, 2009.).

Najvažnije pozitivne promjene, popraćene imigracijom, nastupile su u periodu između svjetskih ratova. Na njih su utjecali pilanarstvo kao i Lička pruga, koja je na dionici od Plaškog do Vrhovina puštena u promet 1918. godine. Za napajanje parnih lokomotiva izgrađen je vodovod, kao i njegovi odvojci do drugih željezničkih objekata.

Pilana u Saborskom 30-tih godina prošlog stoljeća

Godine 1931. zabilježeno je 4058 stanovnika što je i najveći broj u popisnom razdoblju.

Nakon Drugoga svjetskog rata proces deruralizacije osobito je uznapredovao u razdoblju od 1960. pa do 1990. godine. Deruralizacija je od samog početka orijentirana na odlazak stanovništva iz općine Saborsko u industrijske regije Hrvatske, te je posebno bila izražena u manjim rubnim naseljim koja su na pedimentima Male Kapele.

Razdoblje od 1990. pa do 1995. obilježili su rat i razaranje okoliša a većina kuća i gospodarskih zgrada potpuno je uništena. Devastacija je do te mjere uznapredovala da Glavač (1999.) takva razaranja okoliša naziva sindromom spaljene zemlje, te ga uvrštava među dvanaest sindroma koji su ekološki najštetniji.

Nakon Domovinskog rata nove okolnosti u gospodarstvu, uzrokovane ekonomskom krizom, povećale su nezaposlenost te su dovele do niza socijalnih problema. U novonastalim okolnostima promet je uključen u samu ideju ekonomskog razvitka, međutim, ta se ideja sporo ostvaruje. Jedino je uznapredovao cjevovodni promet jer je na prostoru općine Saborsko 2010. godine položena dionica magistralnog plinovoda Bosiljevo – Split te je u Jesenici izgrađeno postrojenje za priključak međunarodnog plinovoda Jesenica – Bihać (BiH).

Dakle moglo bi se zaključiti da je općina Saborsko dugo bila marginalizirano područje, zbog čega je dovedena na rub održivosti te da se situacija nije značajnije promijenila ni u najnovijem razdoblju.

Cilj ovoga rada je istražiti razloge koji su uzrokovali marginalizaciju, a svrha je pokušati ustanoviti potencijale na kojima bi se zasnivao održivi razvitak. Pretpostavka je da se neki od razloga marginalizacije neće moći eliminirati planskim mjerama lokalne samouprave i države te da se održivost mora zasnivati na potpuno novom pristupu iskorištavanja resursne osnove koja je autohtona na prostoru općine Saborsko.

U sklopu šireg istraživanja[4] dio podataka prikupljen je metodom istraživačkog razgovora (interview). Istraživanje razgovorom provedeno je u siječnju 2011. godine a njime je obuhvaćeno pedeset ispitanika. Ciljna skupina, na koje je istraživački razgovor usmjeren, odabrana je prema sugestijama Commission on Sustainable Development (1999.). Prema tim sugestijama ispitanici su bili lokalno stanovništvo koje je izravno ili neizravno uključeno u praćenje prostorno-funkcionalnog razvitka i koje ostvaruje zajedničku viziju razvoja.

Koncept interviewa tražio je od ispitanika očitovanje o pitanjima kao što su: razlozi marginalizacije, stanje i iskorištenost sirovina koje su u funkciji razvitka, identitet baštine, stanje infrastrukture, proizvodnja i potrošnja energije, vizija razvitka gospodarstva te kakva je usmjerenost prema upravljanju na održivi način.

1. Locus typicus prostora općine Saborsko

Osnovne morfološke jedinice općine Saborsko su polja u kršu te planinski okvir. Između tih osnovnih morfoloških jedinica velike su orografske razlike. Izgrađuju ih razlomljene i različito okršene karbonatne stijene među kojim prevladavaju vapnenci. U tako krški heterogenom i različito djeljivom prostoru, zbog lakšeg sagledavanja, elementi i prirodni procesi koji imaju utjecaja na život i ponašanje ljudi podjeljeni su na ekosustavne cjeline. Ekosustavi koji su nestabilni i osjetljivi na promjene, ili se sporo obnavljaju od uticaja, sami sebe marginaliziraju, dok je suprotno sa ekosustavima koji su stabilni.

Na prostoru koji je obuhvaćen ovim radom razlikuju se krški ekološki sustavi, vlažna staništa, uključujući vode, šumski ekološki sustavi, travnjaci i oranice[5]. Za sagledavanje i razumjevanje obilježja ekosustava te njegove višeslojno važne uloge u iznuđivanju ili onemogućavanju marginalizacije bitno je obrazložiti nekoliko činjenica. Prva je da ekosustavi u sebi sadrže obilježje prostora koja se sporo mjenjaju, drugo je da se iz ekosustava često isčitava prirodno bogatstvo i status određenog prostora u ekonomskom sistemu, treće je da vizure ekoloških sustava imaju visoku privlačnu ulogu i četvrto je da na valoriziranost ekosustava, pored svih pozitivnih svojstava, utječe i dostupnost.

Krški ekosustav razvio se unutar karbonatnih naslaga mezozoika. Područje sinklinale (Jesenica) izgrađeno je od malmskih dolomita dok je područje planinskih lanaca (antiklinale) izgrađeno od vapnenaca krede (Bahun, 1970.). Na stijenskim supstratima su humusni pokrivač, najčešće debljine od 0,3 do 2,0 metara, te mjestimično naplavni materijal.

Na tome prostoru nema ruda koje bi postale okupljajući činitelj. To se ne odnosi na mineralne sirovine koje se koriste u građevinarstvu (pjesak, šljunak i građevinski kamen).

Vlažna staništa i vode istovrsna su vlažnim staništima i vodi u Plitvičkim jezerima što znači da se pojavljuju i tamo gdje naizgled ne bi trebala biti (Božičević,1994). To znači da je i krajobraz općine Saborsko sličan plitvičkom te da ima veliku privlačnu vrijednost. Vizualno se izdvajaju jezero Blata, koje je složena estavela te rijeka Jesenica koju hrani krški izvor vokliškog (Vaucluse) tipa.

 

 

 

Šumski ekološki sustav karakterizira ozelenjelost kraja i zastupljenost travnjaka. Radi se o ozelenjelom, a velikim dijelom i pokrivenom kršu, koji čak niti u sušnom razdoblju ne daje utisak sprženosti i ogoljelosti. Nestank u travnjačkih pejsaža pridonosi proces slabog korištenja pašnjaka i režim košnje. Rezultat je zašikaravanje, ali bez tragova uređivanja šikara. Takvim gospodarenjem areali pod šumom se šire, međutim ukupna ekonomska vrijednost šuma se zbog sušenja i sječe smanjuje. Uz sušenja šume se povezuju kisele kiše i tzv. acidifikacija tla koja kao onečišćenje izaziva velike ekološke i gospodarske probleme. Sve veći problem šuma su i požari, koji su nakon početka globalnog zatopljenja sve učestaliji.

 

 

 

 

Najvidljivije promjene nastale su na ekosustavima travnjaka i oranica. Više od polovice površina koje su 1953. godine kategorizirane kao travnjaci i oranice, i bile su obrađene, sada su agrarno zapuštene i one ne stvaraju nikakvu ekonomsku korist. Velike se pejsažne promjene odnose i na površine koje se aktivno obrađuju. Na njima je ranije postojala polikulturna proizvodnja a sada se uglavnom uzgaja krumpir.

Novi načini korištenja zemljišta kreiraju i nove pejsaže. Tradicionalni su pejsaži u procesu fragmentacije i postupno iščezavaju, dok su novi u stvaranju.

Unatoč krškoj osjetljivosti ekosustavi nikada nisu bili ograničavajući čimbenici društvenog razvitka općine Saborsko ili faktor izolacije, ili, ako jesu, to je bilo jedino u godinama s elementarnim nepogodama.

2. Razlozi marginalizacije

Najbitniji činitelj za razumjevanje marginalizirane stvarnosti općine Saborsko je shvaćanje osobina prostornih odnosa i lokacije i njihovih posljedica. Fizičkoj marginalizaciji pridonijeli su reljefni činitelji, a pogrešnim mjerama prometnog i prostornog planiranja to je loše stanje dodatno pogoršano.

Najnoviji negativan naglasak na geografski položaj nastao je uglavnom zbog toga što su u Hrvatskoj uspostavljeni potpuno novi geoprometni okviri a prometna mreža i prateće pojave unutar saborčanskog prostora ostali su isti. Štoviše ni samo Saborsko, kao glavno naselje, nije ostvarilo one lokacijske koristi i preuzelo one (nodalne) funkcije koje su obično povezane s glavnim administrativno-upravnim središtem.

2.1. Utjecaji morfostrukture[6]

Velika je podudarnost između prostornog okvira Općine i njegove morfostrukture. Zapadna i jugozapadna granica određene su vršnom orografijom Male Kapele (Visoki vrh 1124 m, Jasenak 1031 m, Jelenski vrh 1020 m, Pavlovački vrh 1035 m), odnosno granicama općina Vrhovine i Brinje te Grada Otočac.

Da bi se potpunije razumjele komponente fizičke izolacije prema zapadu i jugozapadu potrebno je spomenuti i planinske prijevoje. To su prijevoji Jurkovića Kapela (780 m), koji povezuje Jeseničko i Dabarsko polje te vodi prema Senju, kao i prijevoj Previja (793m) koji povezuje Kuselj s Čorkovom Uvalom i Babinim Potokom te dalje s centralnom Likom.

Prijevoj Jurkovića Kapela postao je važna točka u vrijeme odvijanja kirijaškog prometa za vladavine Marije Terezije (1740-1780.) i Josipa II (1780-1790.). Taj je prijevoj izgubio na značenju tijekom francuske vladavine početkom 19 stoljeća. Francuzi su podigli mostove na rijekama te su preusmjerili promet prema Ogulinu. Interes za prijevoj Jurkovića Kapela obnovio je ogranak Južnih željeznica sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća. Južne željeznice planirale su izgraditi prugu koja je trebala povezati Bihać i Senj, preko Slunja i Jurkovića Kapele, međutim taj se projekat nije nikada ostvario (Pavić, 1978.).

Saborsko i Kuselj bili su funkcionalno orijentirani na Previju i Babin Potok, kao najpogodniji smjer i prijevoj, osobito dok su ta naselja pripadala Otočkoj graničarskoj pukovniji (1746- 1873.).[7] Takvu orjentiranost potvrđuju i raniji popisi stanovništva (1857-1880.) iz kojih se vidi da su pojedina naselja popisivana kao dio naselja Gornji Babin Potok, općina Otočac, da bi kasnije postala dijelovi naselja Saborsko koje je bilo pod utjecajem Ogulina kao sve dominantnijeg željezničkog središta (Korenčić, 1979.). Smjer preko Previje izgubio je na važnosti 1949. godine, kada je širi prostor između Saborskog i Babina Potoka postao dio Nacionalnog parka Plitvička jezera, te 1960. kada je cesta ukinuta za odvijanje javnog prometa. Posljedice zatvaranja smjera najviše je osjetio Kuselj, koji je do tada imao križišnu ulogu, dok je Čorkova Uvala, zbog zatvaranja prometa potpuno izumrla.

Kriteriji visine i drugih negativnih implikacija (velika energija reljefa, krška građa, snježne zime koje dugo traju) nisu toliko dominantni na istočnoj i sjeveroistočnoj granici Općine premda je njihova izolirajuća uloga potpuno istaknuta. To je orografski povezano predgorje Male Kapele (vrhovi Pištenik 790 m, Gredoviti vrh 787 m i Tisov vrh 867 m) koje ima veće visine od graničnog Korduna (općina Rakovica). Taj predgorski niz prohodan je kod Skrade pa se po nekim ranijim zabilješkama dade zaključiti da se tuda odvijao karavanski promet koji je u antičkom razdoblju vodio od Senja prema unutrašnjosti (Olujić, 2003.).

Dakle, longitudinalna granica općine je predgorski niz koji, zbog svojih visina, ima veliki društveni značaj. Uloga planinskih prijevoja odražavala se na lokalni prostor, što znači da na prostoru Općine ne postoje transverzalni prolazi koji bi imali širi društveni značaj.

Izuzetak je sjeverna međa, koju je Bahun (1970) nazvao morfološki prolaz, koji povezuje općine Plaški i Saborsko. Prolaz je povezan s najnižim dijelom Općine kojim prolazi glavna magistralna cesta Plitvice-Saborsko-Plaški-Ogulin.

Znatno je otvoreniji kontakt općina Saborsko – Plitvička jezera. Prijelaznu zonu među njima tvori predgorska visoravan Male Kapele (680m), koja je u sastavu općine Plitvička jezera.

Međutim to ne znači da je taj južni prolaz potpuno podesan za prometovanje jer je trasa pravca na prostoru općine Plitvice dosta strma a cesta je s zavojima malenog horizonta.

Pored tranzitne ceste, koja preko Saborskog povezuje Plitvice i Plaški postoji i željeznička pruga s kojom se isto tako odvija longitudinalni tranzit. Lička pruga na dionici kroz Općinu podignuta je 1918. godine. Trasa pruge rubno je usječena u padinu Male Kapele te se drži izohipse od 650 m. To znači da su poveznice između naselja, koja su na visini od 450 m., i kote postaja loše te da pruga za Općinu nema gotovo nikakav trenutni valozirajući značaj.

2. 2. Klimatske determinante

Za dostupnost i odsjecanje nekog prostora te odvijanje prometa na tome prostoru veliko  značenje ima snijeg. Važno je kolika je visina snijega te koliko se dugo zadržava snježni pokrivač.

Prema prikupljenim podacima prvi snijeg u općini Saborsko zabilježen je 3. 10. 1973. te posljedni 16. 05. 1962. godine.[8] To je značilo da su snježne zime dugo trajale te da su visok snijeg ili snježne vijavice često obustavljali promet. Posljednje takvo snježno nevrijeme, koje je napravilo veliku štetu registrirano je 15. i 16. veljače 2012. godine.

Količine padalina nisu u uzastopnim godinama jednake, a velika varijabilnost snijega bitna je klimatska značajka. Padanje snijega ne ovisi toliko o temperaturi zraka koliko ovisi održivost snježnog pokrivača. Anketirano je stanovništvo zapazilo da zime nisu više tako hladne kao što su bile ranije te da je snijega sve manje. Takvo se zapažanje podudara s globalnim trendom klimatskih promjena kao i podacima o temperaturi i padalinama koje je izmjerio Državni hidrometeorološki zavod Zagreb (tab.1.).

Tab. 1.: Odstupanje srednje mjesečne temperature zraka (°C) i padalina za 2000 – 2011. godinu od prosječnih vrijednosti (1961-1990.)

Godina	Odstupanje (°C)	Padaline
2000	1,7 - 2,3	sušno
2001	1,2 - 1,3	normalno
2002	1,2 - 1,7	normalno
2003	1,3 - 1,5	vrlo sušno
2004	0,5 - 0,6	normalno
2005	0,0 - 0,1	normalno/kišno
2006	1,0 - 1,2	normalno
2007	1,7 - 1,7	normalno
2008	1,3 - 1,8	normalno
2009	1,5 - 1,7	normalno
2010	0,3 - 0,5	kišno/vrlo kišno
2011	1,2 - 1,7	ekstremno sušno
prosjek	1,1 – 1,4	normalno

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor:http://klima.hr/klima.php?id=atlas-vjetra

Vidljiv je rast temperature zraka na prostoru Općine u svim godinama, uz izuzetak 2005. godine, u kojoj su srednjaci ostali na razini drugog (1961-1990.) standardnog razdoblja.

Promjene se ne odnose i na padaline koje su ostale na razini ranijeg prosjeka (oko 1600 mm). Problem je jedino njihova varijabilnost (najveća varijabilnost mjesečnih količina padalina je na početku snježne zime dok je najveća stabilnost na kraju snježne zime) tako da su prelazi iz jednog u drugo godišnje doba postali neprecizni.

U predhodnom standardnom razdoblju (1961-1990.) srednje trajanje snježne zime (razdoblja od prvog do posljednjeg dana sa snježnim pokrivačem), na nadmorskoj visini naselja koja su u općini Saborsko, variralo je od 83 do 185 dana, a prosječno trajanje snježnog pokrivača većeg od 10 cm je 75 dana. U razdoblju 2000 – 2011. srednje trajanje snježne zime variralo je od 49 do 131 dan, a prosječno trajanje snježnog pokrivača većeg od 10 cm bilo je 47 dana.

Zatopljenje i manje količine snijega, koje je nastupilo u posljednjim godinama, za općinu Saborsko i nije tako loše jer će se popraviti dostupnost te će biti manje šteta koje stvara visok snježni pokrivač.

2. 3. Povijesno nasljeđe

Mjerama planiranja, koje su poduzete nakon Drugoga svjetskog rata, na širem graničnom području Korduna, Like i Ogulinsko-plaščanske udoline razvijana je vojna vrijednost prostora. Tek je sada, nakon vremenskog odmaka, vidljivo da su one bili potpuna pogreška. Razvijani su vojni sadržaji koji se nisu ničim uklapali u razvojne planove lokalnih zajednica. Prvo je, 1957. godine, u Jesenici podignuto vojno skladište visokooktanskog goriva. Ti su objekti izgrađeni na trasi ceste koja je bila jedina veza Javorniku, te su zbog strogoga kontroliranja prometovanja, utjecali na njegovu dostupnost i potpuno izumiranje.

Tada su začete i pripreme za podizanje vojnoga poligona koji danas nosi naziv Eugen Kvaternik. Tijekom izgradnje poligona (240 km2), u periodu od 1960. pa do 1965. godine, iseljeno je 13 ruralnih naselja ili dijelova naselja s preko 3.000 stanovnika.[9]

Tako je stvoren granični naseobinski vakum u dužini od 40 km. Prisilno iseljavanje stanovništva, te prekidanje tradicionalnih veza, usporilo je privredni rast šire regije te je stvorilo niz drugih prostornih problema.

Posljedice začetog procesa iseljavanja osobito su pogodile fizički marginalizirana naselja te su ona prvo počela nestajati. Pored već spomenutih naselja do 1981. godine izumrli su i Jurkovića Kapela, Živica, Ravni Lug, Čorkova Uvala i Javornik, dok je Glibodol prvo postao knjiški primjer za izumirajuća naselja da bi 1995. godine potpuno nestao.

Na takav način općina Saborsko postala je koridor[10] te je jedina naseobinski spajala sjeverni i južni dio Gorske Hrvatske. Takvu, novu, geostratešku osobitost literatura u Hrvatskoj još nije zapazila što znači da nije ni uvrštena u razvojne planove koji su od šireg društvenog značaja.

2.4. Depopulacijski trendovi

Trend kretanja broja stanovnika i njihova struktura temeljna su predpostavka održivog razvitka. Međutim, kao što pokazuju posljednji popisi trend broja i struktura stanovništva, ne idu u dobrom pravcu (sl. 1.).

Sl.: 1. Kretanje broja stanovnika općine Saborsko (1857 – 2011.)

 

Izvor: godine 1857-1971. Korenčić, M., (1979.), godine 1981-2011. Državni zavod za statistiku, Zagreb

Kao što se vidi iz samog pregleda broj stanovnika 2011. bio je najniži u godinama popisa te je bio niži od rekordnog broja za 84,1%. Kretanje broja nije isto za ukupno stanovništvo i pojedine etničke skupine. Rapidan pad broja bilježi domicilno stanovništvo dok rast broja ostvaruje skupina sljednika Hare Krishna koji su se uselili u kuće, koje su ostale prazne, nakon Domovinskog rata.

Poseban je problem dobna struktura i posljedice koje ona producira (natalitet, mortalitet, migracije). Prema podacima za 2011. godinu općina Saborsko pripadala je regresivnom tipu dobne strukture pri čemu staro stanovništvo (60 i više godina) sudjeluje u ukupnom stanovništvu s 40,8 %, a prosječna starost nešto je veća od 50 godina. U takvoj strukturi stopa nataliteta niža je od stope mortaliteta te je prirodno izumiranje ubrzano (Popis stanovništva i stanova, 2012).

Trend kretanja broja i osobito starosna struktura stanovništva osobito su aktualni za neka naselja u općini Saborsko. Tako su Blata i Jesenica označeni tipom E4 a taj tip obilježava depopulacija i izumiranje (Nejašmić, i dr., 2009.).

2.5. Korisnici prostora i prostor pod minama

Prema podacima koje iskazuje općina Saborsko oko ¼ njezine površine zauzima Nacionalni park Plitvička jezera (saborsko.hr. službene stranice)[11]. S aspekta zaštite to je tzv. utjecajno područje, kojim se sprječava negativan utjecaj na otjecanja prema Korani (»Narodne novine«, br. 12/51), a s aspekta ekosustava to su šumski ekološki sustavi. Tim prostorom upravlja centralna ustanova, a to znači Nacionalni park dok općina Saborsko u tome nema nikakvog udjela.

Bilo bi ispravno da je Nacionalni park, kao ustanova od posebnog gospodarskog autoriteta, pojedinim ustupcima obeštetio općinu Saborsko (zapošljavanje, podizanje razine društvenog standarda, diverzifikacija turizma) međutim, suradnja nije išla u tome pravcu.

Zaštićeni dio Nacionalnog parka nije ušao u program aktivnog turizma što znači da ga posjećuje jedino personal Parka koji ne sudjeluje u financijskom prometu. Biti marginaliziran u ovakvoj situaciji znači biti ograničen u smislu korištenja općinskog prostora i utjecaja na usmjeravanje njegovog razvoja.

Problem su i minska polja koja su zaostala nakon Domovinskog rata. Ona direktno ugrožavaju sigurno korištenje prostora. Uvid u uvjete u kojima se nalaze minske zapreke preuzet je s topografske pozicije koja je objavljena na službenim stranicama Općine (www.saborsko.hr). Iz pozicije se vidi da postoje dva minska polja te da se nalaze na teško dostupnom terenu.

2.6. Okoliš kao posljedica marginalizacije

U marginaliziranim područjima odlagališta otpada su posljedica marginalizacije a ne njezin uzrok. Isti je slučaj i s općinom Saborsko.

Premda Općina ima planove za sanaciju i zbrinjavanje otpada ptrebno je spomenuti divlja odlagališta kod kojih nema aktivne zaštite (Plan gospodarenja otpadom Karlovačke županije, 2008.). Divlji deponiji, svagdje u svijetu gdje su nastali, kasnije su predstavljali kompleksan okolišni problem. Tako može biti i s odlagalištima na saborčanskom području, upravo zbog vodopropusnosti, jer divlja odlagališta mogu postati sinergija jedno drugom te mogu ugroziti održivost podzemnog otjecanja na širokom području.

Većina zapaženih divljih odlagališta nastala je na proširenim cestovnim zavojima i djelom na padini pored ceste. Zbog toga što je padina strma odbačeni predmeti se obrušavaju i zauzimaju veliku površinu. U sastavu otpada prevladavaju plastična, staklena i metalna ambalaža te ostali sintetički materijali od kojih se proizvodi obuća i odjeća. Dakle, prema kriterijima koji se koriste u ekologiji, za razgradnju odbačenih takvih predmeta potreban je period od nekoliko do 1 000 godina.

Za razliku od nabrojanog otpada (u hrvatskoj legislativi tretira se komunalnim) osobito je važno napomenuti da se, u najnovije vrijeme, na takvim divljim odlagalištima, pojavljuju i različite kante u kojima bi mogao biti i otpad koji je po svojim svojstvima opasan. Takva su mjesta pogodna za opasne otpade (toksične, zapaljive, kancerogene) iz tri razloga. Prvi razlog je povezan s cestom s koje se otpad brzo odbaci, drugi je što masa starog otpada prikrije porijeklo novog i treći razlog je što takve divlje deponije nitko ne kontrolira pa otpad po sastavu ostaje neprimjetan.

Karakterističan povremeni ekološki problem je buka. Buku stvaraju oružja, oruđa i tehnologije koja se koriste na vojnom poligonu Eugen Kvaternik. Zbog dolinske konfiguracije i akustičnosti saborčanskog područja buka je redovito pojačana jekom. Intenzitet buke u novijem razdoblju veći je nego ranije jer objekte za obuku na Poligonu, od 2004. godine, koriste oružane snage SAD koje su stacionirane u Europi (Plan gospodarenja otpadom Karlovačke županije, 2008)

2.7. Ekonomsko zaostajanje

Glavne gospodarske grane u općini Saborsko čine šumarstvo, drvoprerađivački obrt i trgovina. Prihodi od gospodarstva stagniraju tako da je i broj zaposlenih ostao isti ili se smanjuje. Od ukupnog broja stanovnika 31,1 % stanovništva je radno aktivan (2011.) a ostalo su uzdržavane ili osobe s vlastitim izvorom prihoda.

Problem gospodarstva općine Saborsko ostaje izvoz sirovina a najveći izvoznici su Hrvatske šume.

Proces pretvorbe (na snazi od 1. svibnja 1991.) na prostoru općine nije ostavio nikakvog traga jer se nije ni imalo što privatizirati. Izostala je modernizacija prometnica, kao potencijalno važnog čimbenika razvoja gospodarstva. Oslonac promjena trebala je postati državna cesta D42 koja povezuje Vrbovsko i Rakovicu. Trasa ceste, dugačke 86 km, presjeca autoceste A1 i A6 te je povezana s prijelazom Ličko Petrovo Selo koje je na granici s Bosnom. Prema projektu koji je bio gotov 2008. godine potpuno nova dionica ceste trebala je biti položena između Saborskog i Rakovice (Studija o utjecaju na okoliš, 2009).

U posljednjim godinama smanjena je i javna potrošnja jer je potrošača sve manje i sve su siromašniji.

Krajnji pokazatelj ekonomskog razvitka je sama općina kao administrativno upravna jedinica. U 2011. godini Općina je 11,13% proračunskih sredstava trošila na stvari zbog kojih treba postojati(12) dok je 88,87% potrošeno na plaće i ostale troškove (kaportal.hr od 14. 01. 2012.).

3. Ekosustavi kao resursi održivog razvoja

U geografskom vrednovanju ekosustava kao razvojnih resursa na saborčanskom području primjenjena su tri osnovna pristupa i to:

- ekološki pristup

- analiza pejsaža kao baštine, i

- integralna analiza prostora sa svim svojim potencijalima i sadržajima (casestudy).

Kao kriteriji za vrednovanje ekosustava kao resursa uzeta su:

- ekološka kvaliteta okoliša

- svojstvo okoliša (rekreativno, estetsko, kuriozitetno, znamenitost, prirodno dobro)

- načini stanovanja i korištenja zemljišta

- udaljenost, prometna povezanost i dostupnost

- položaj prostora na prometnom koridoru

Nakon toga izrađene su performanse bodovanjem od 1 do 100 svakog od razmatranih elemenata ekosustava te su rezultati upisani na topografskim listovima mjerila 1 : 50 000. Na takav način dobivena je distribucija osobito vrijednih područja Općine, njihova ekološka odlika i atrakcija. Premda su dobiveni lokaliteti na kojima su grupirani dobri rezultati (Kuselj, izvorišni prostor rijeke Jesenice, jezero Blata) oni još uvjek ne prelaze razinu regionalnog značaja. Zbog toga je ispravnije razvijati održivo gospodarstvo koje bi se zasnivalo na komplementarnosti resursa a ne na njihovoj monovalentnosti.

Opredjeljenost za takvu strategiju opravdavaju i rezultati dobiveni SWOT analizom (tab. 2.).

Tab. 2.: SWOT analiza razvojne osnove općine Saborsko

Izvor: Factors of sustainable tourism development in the Ogulin-Plaški micro region, Tourism in South East Europe(2011.)

Rečeno je da su prirodni resursi (šume) bili opredjeljujući faktori usmjeravanja dosadašnjeg gospodarskog razvoja. U stvaranju budućeg održivog gospodarstva razvojni obrazac bi trebalo okrenuti finalnoj proizvodnji koja ne zahtjeva glomazne sirovine. Oslonac takvog gospodarstva bili bi:

-          drvoprerađivački obrt

-          proizvodnja energije

-          turizam

Sirovine drvoprerađivačkom obrtu bile bi šume koje prekrivaju oko 70% površina općine Saborsko i one imaju dobar prirast biljne mase. Pored tradicionalnih proizvoda, kao što su šindra[13], kućna galanterija i alati, mogli bi se proizvoditi i suveniri, ornamenti, šibice, pribori, montažni objekti te drugi proizvodi za kojima je potražnja.

Iskorištavanje vodnih resursa do sada je usmjeravala elektroprivreda Hrvatske. Nejasno je zašto nisu iskorišteni potencijali jezera Blata jer je potražnja za obnovljivom energijom velika. U periodu između svjetskih ratova izgrađeni su projekti za podizanje hidrocentrale na jezeru, i početi su radovi na njezinoj izgradnji, međutim izgradnja je prekinuta početkom Drugoga rata i kasnije nije nastavljena. Potencijal jezera sada bi bio veći nego što je bio ranije jer bi se volumen spremnika mogao povećati novim tehnologijama.

 

 

 

Razvitak turizma ne bi trebalo vezati toliko za prostor koliko na vrstu usluge. Te bi usluge trebale biti komplementarne turizmu Nacionalnog parka Plitvičkih jezera. Na takav način brže bi se savladao razvojni put i olakšao izlazak na turističko tržište. Komplementarnost bi potaknula obnovu ruralnog prostora te razvitak pojedinih agrarnih i stočarskih grana.

Od predloženih djelatnosti očekuje se održivi razvoj te rješavanje problema nezaposlenosti. Procesi u tim gospodarskim djelatnostima ne zahtjevaju posebna nova znanja i jednim se djelom oslanjaju na tradiciju.

U širem kontekstu razvitak održivog gospodarstva značio bi manji utjecaj marginalizacije na mjesta i ljude.

 

 

 

Zaključak

Postoji više geografskih faktora koji generiraju marginalizaciju općine Saborsko, ali postoje i faktori koji imaju privlačnu kvalitetu. Uloga orografije je bivalentna. Visoke lančane planine onemogućavaju transversalni promet, dok je prometno-geografski važan niži longitudinalni pravac jer je jedini koridor na tome sektoru Gorske Hrvatske. Prostor općine Saborsko postao je zimi dostupniji jer snijeg nije, nakon globalnog zatopljenja, visok i kraće se zadržava.

Razmotreni su elementi i prirodni procesi koji imaju utjecaja na život i ponašanje ljudi te je ustanovljeno da oni imaju visoku ekološku vrijednost i da nisu razlog slabe nastanjenosti.

Glavni razlog marginalizacije je iseljavanje i izumiranje naselja koja su graničila s općinom Saborsko. Iseljavanjem i izumiranjem stvoren je demografski vakum koji prema istoku seže do Slunja i prema zapadu do Otočca. Njegove posljedice su brojni socijalni i prostorni problemi koji su nerješivi.

U tako ogoljelom okolišu kriterij održivosti je izgradnja prometnica te razvitak profitabilnog gospodarstva. Ono se mora zasnivati na vlastitim resursima, tehnologijama koje su čiste i ne zahtjeva glomazne sirovine. Vizija razvitka povezana je s drvoprerađivačkim obrtom, komplementarnim turizmom i hidroenergijom.

Drvoprerađivački obrt kao razvojna šansa razmatran je i u nekim drugim radovima, dok su komplementarni turizam i hidroenergija kao mogućnosti po prvi put spomenuti u ovome radu.

Literatura:

Bahun, S., 1970. Geološka osnova krške zavale Ogulin – Plaški, Krš Jugoslavije, 1 – 20, Zagreb

Božičević, S., ured., 1994: Plitvička jezera – Nacionalno dobro Hrvatske – svjetska baština. NP Plitvička jezera i HAZU, 104 str., Zagreb

Commission on Sustainable Development (1999).

Cvitanović, A., 2002: Geografski rječnik, hrvatsko geografsko društvo Zadar, Zadar

Državni zavod za zaštitu prirode, 2008: Valorizacija zaštićenih područja Karlovačke županije, Zagreb

Popis stanovništva i stanova, 2012: Državni zavod za statistiku, Zagreb

Glavač, V., 1999: Uvod u globalnu ekologiju, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb

Hirc, D., 1900: Daljnja okolina Plitvičkih jezera, Pobratim br.16., Zagreb, 378 - 382

Institut za turizam (2007): Master plan turizmaKarlovačke i Ličko-senjske županije, Zagreb

Knežević, R., Grbac, R., Magdić, M., 2011: Factors of sustainable tourism development in the Ogulin-Plaški micro region, Tourism in South East Europe, 1^st International Scientific Conference, Sustainable Tourism: Socio-Cultural, Environmental and Economic Impact, 187-203.

Konvencije o europskim krajobrazima, NN br. 144/02            

Korenčić, M.,1979: Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, Djela, Zagreb

Marković, M., 2006: Ličani kroz prošlost, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb

Nejašmić, I., Toskić, A., Mišetić, R., 2009: Demografski resursi Republike Hrvatske: sintetični pokazatelji za županije, gradove i općine, Hrvatsko geografsko društvo,   Zagreb

Olujić, B., 2003: Metulum, glavni grad Japoda // Illyrica antiqua, Međunarodni znanstveni skup o problemima antičke arheologije, Zagreb

Pavić, R., 1978: Prilozi analizi socijalno-geografske strukture Gorskogkotara i Ogulinsko-plaščanske submontane udoline (doktorska disertacija), Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Pejnović, D., 2009: Zapadna Hrvatska, Prosvjeta, Zagreb

Plan gospodarenja otpadom Karlovačke županije, 2008: Upravni odjel za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša, Karlovac

Publisher I., 1969: Povijest institucija državne vlasti u Hrvatskoj (1527-1945), Arhiv Hrvatske, Zagreb

Radeka, M., 1975: Gornja krajina, Savez udruženja pravoslavnih sveštenika Hrvatske, Zagerb

Rijekaprojekt, 2009: Studija o utjecaju na okoliš državne ceste D42, dionica Saborsko - Rakovica

Roksandić, D., 1988: Vojna Hrvatska (1809.-1813.), 1-2, ŠK, Zagreb 

saborsko.net. službene stranice 10. 08. 2012.

Studija o utjecaju na okoliš, 2009: Državna cesta d42 dionica Saborsko –Rakovica, broj projekta : 09-006, Rijeka projekt, Rijeka

Salopek, H., 1999: Stari rodovi Ogulinsko – modruške udoline, Matica hrvatska, Ogulin

www.saborsko.hr 10. 08. 2012.

Zakon o zaštiti prirodeNN 70/05, NN 139/08 

-----------------------------------------------

Dokument: http://www.saborsko.tk/doc/razvojni_potencijali.doc

(Podaci o autorstvu poznati uredniku. Kao izvornik u slučaju preuzimanja teksta koristiti www.saborsko.net)

You have no rights to post comments