Toma Grdić sin Luke Izidora i Magdalene rođ. Bićanić iz Saborskog, odlazi u Ameriku 1912. g. Godine 1920. ženi Adiku "Idu" Lesković iz Vlaškovca. Ida je iz prvog braka imala troje djece, a s Tomom je imala Louisa i Michaela. Louis (Gerdich) Grdić, i Madeline Matovina, kćer (Matthewa) Mate Matovina i (Mary) Marije Sertić, su roditelji naše Sue O'Reilly. Hvala našoj Sue, bez nje bismo bili uskraćeni za vrlo vijedne podatke o našim korijenima. Excel:Saborsko_Grdic.xls (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina.)

 Ova fotografija je snimljena 1946.g. u Americi u Hammondu, na kojoj su: skroz na lijevoj strani Louis Gerdich (Grdić) i Madeline Matovina, roditelji Sue O'Reilly, u sredini su susjedi i prijatelji, a skroz desno su Toma Gerdich (Grdić) i Ida Lesković, djed i baka Sue O'Reilly.

 

Prvi put se spominje u Modruškom urbaru iz 1486. koji bilježi dva kmetska domaćinstva: u selu Selšićima (Plaščansko polje): Grdića Tomka selo ima zemlje dni 10, luke kosca jednoga, služilo je prvo zlati jedan, a sada je pusto; u Vitunju: Grdića selo, zemlje dni 11, luke kosac jedan, služilo je prvo dva dni u nedilji, sada služi libar 5.
Tijekom najžešćih turskih ratova u 16. st. Grdići se naseljavaju u ogulinskom tvrđavnom naselju i ulaze u vojnu službu tamošnje vojne posade. U ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. spominje se ogulinski građanin Ive G. U izvješću o pobuni Ogulinaca iz 1640. navode se sudionici pobune Mijo i Mate G. U drugoj polovici 17. st. više obitelji ogulinskih Grdića naseljava se na području Zagorja Ogulinskog i Modruša.
Nakon oslobođenja Hrvatske od Turaka u 18. st. sudjeluju u ogulinsko-modruškoj kolonizaciji Korduna gdje se naseljavaju u selima Donjem Nikšiću (40-7), Gornjem Nikšiću (34-6) i Rakovici (13-3). Tada se sele i u Saborsko, selo južno od Plaškoga: Saborsko (103-21) i Skrada (38-8).

Grdići se u modruškom urbaru 1486. spominju u dva kmetska domaćinstva u Selišćima, tj. Starom Selu u Plaškom i Vitunju kod današnjeg Ogulina. Prezime je nastalo od starog narodnog imena Grde, Grdan. Tijekom osmanskih ratova u XVI. st. naseljavaju se u ogulinsko tvrđavno naselje i ulaze u vojnu službu. Jedan Grdić (Ivan) spominje se 1551. i u popisu senjske vojne posade. U ispravi karlovačkog generala Vuka Krste Frankapana iz 1630. spominje se ogulinski građanin Ive Grdić, a u izvješću o pobuni Ogulinaca iz 1640. navode se kao sudionici pobune
Mijo i Mate Grdić. Ogulinski Grdići u drugoj se polovini XVII. st. naseljavaju i u okolna sela u Zagorju Ogulinskom i Modrušu. U krajiškom popisu iz 1699. zabilježeno je 8 kuća Grdića u Ogulinskoj kapetaniji. Nešto prije 1708. sudjeluju u naseljavanju Rakovice i Saborskog. Grdići su se u Saborskom naselili u donjem selu, a stanove su kasnije podigli i u Skradi. Prema popisu 1775., bilo ih je dvije kuće.

Marko Šarić

Komentari