U vrijeme naseljavanja u Liku i Krbavu, ti su “njemački” Kranjci već bili potpuno slavenizirani, razlikovali su se još jedino specifičnom antroponimijom koja je podsjećala na njihove etničke i kulturne korijene. Riječ je o prezimenima: Fink, Kajfeš (Kaifess), Piršlin (Pirslin), Portner, Rožman (Rosmann), Šneperger (Schneberger), Špehar (Späher), Štajduhar (Staudocher), Štrk (Sterk). Conjar (Zollner).
Špehari spadaju u skupinu "Kranjaca". Inače su susjedni pravoslavci sve Saborčane nazivali Kranjcima. Špehari su doselili s područja Ogulina i/ili Bosiljeva. Prilikom doseljavanja govorili su kaj, čakavsko-kajkavskim ikavsko-ekavskim idiomom. Starinom potječu iz Kočevja, moguće od kočevskih Nijemaca (Späher). U Saborskom nazivani i Špejari, naselili su se u centar u blizini crkve i škole.
Tablica: Saborsko_Spehar_2.xls (Podatke prikupila Sue OReilly, tablicu s engleskog prevela Silvija Matovina, tehnička podrška Mario Matovina.)
Špehari najvjerojatnije potječu od hrvatskih izbjeglica u Kranjskoj i pripadaju skupini tzv. kranjskih Hrvata (kod Valvasora 1689. Crainerische Crabaten ). Svoj nadimak koji će im postati i trajno prezime, dobili su za boravka na tom području. Prezime je nastalo od njem. späher („uhoda“, „izvidnik“), što bi moglo značiti da su rano ušli u vojnu uhodarsku službu na granici. U urbaru vlastelinstva Poljane u Beloj krajini iz 1576. Špehari (Spehar) zapisani su u šest kuća u selu Špeharji (Michael, Jakob, Klement, dva Broza, tj. Ambroza i Toma). Neki od njih držali su mlinove na rijeci Kupi. Tijekom XVII. st. jedan dio vraća se preko Kupe u Hrvatsku i naseljava na bosiljevskom vlastelinstvu. Zabilježeni su tako 1650. kao slobodni seljaci (slobodnjaki) Ive i Pave Špehar u selu Umol, gdje su pored ostalih obveza bili dužni i na pandursku službu (Pišice vsaki ili na paripu mora, kamo mu se zapovi, pojti i na vrata gradska na predovanju hoditi dužan je). Šime Špehar zabilježen je 1670. i u Osojniku. Kao bivši vlastelinski panduri (oružnici) prelaze u ogulinsku vojnu posadu, vjerojatno nakon konfiskacije Frankapanske imovine 1671., kada je dio bosiljevskog vlastelinstva pripao Ogulinskoj kapetaniji. U popisu ogulinskih graničara 1699. Špehari se navode u tri kuće (Paval, Toma, udovica Katarina). S ostalim Ogulincima oko 1708. naseljavaju Rakovicu i Saborsko. U Saborskom podižu kuće u donjem selu (Kloštar, Grič). Prema stanju iz 1775. bilo ih je tri kuće. U Saborskom su nazivani i „Špejari“. Posjedovali su zemlju i u Orihovom Selišću, gdje će se neki krajem XVIII. st. i za stalno naseliti. Neke obitelji naselit će se i u Rastovaču.
Župa Saborsko
Modruški urbar spominje crkvu i crkvenu zemlju u Zaborskom krajem 15. stoljeća. Konzervatori kažu da je kapelica Rođenja BDM iz 1726. sagrađena na temeljima još starije crkve (iz 15. st.) 1864. je u Saborskom sagrađena nova i veća crkva, na čijem se mjestu nalazi današnja koja je sagrađena nakon Domovinskog rata.
Usmena predaja
Usmena predaja govori da su Saborčani naseljavajući Saborsko u šumi pronašli zidove stare crkve na čijim su temeljima sagradili novu 1726.
Naši stari govore kako su u Saborskom nekada davno živjeli "Grci"...?, a Saborsko su napustli zbog izuzetno oštrih zima. Tako je jedne godine snijeg pao na Petrovo usred ljeta i to je bila kap koja je prelila čašu njihovog strpljenja pa su Saborsko napustili na saonicama, zauvijek-forever.
Jura Špehar - Carić
Kratka povijest
Crkvu su mogli razoriti ili Turci ili je jednostavno propala od zuba vremena, što je vrlo izvijesno jer od turskog osvajanja Like 1528. i raseljavanja stanovništva, pa do ponovnog naseljavanja Saborskog krajem 17. i početkom 18. st. prošlo je 200 godina. Ponovno naseljavanje oslobođenih područja počinje nakon 1699. tj. nakon oslobođenja Like od Turaka. Sudbina Saborskog u razdoblju od 1528. do 1726. godine koja je upisana kao godina početka gradnje današnje kapelice, je nepoznanica. Što se događalo za vrijeme turske okupacije i jeli Saborsko i u to vrijeme bilo naseljeno, nikada nećemo saznati jer jednostavno nema nikakvih povijesnih podataka za to vrijeme, možemo samo pretpostavljati da su malobrojni ipak ostali. Prve službene podatke imamo iz polovice 18. stoljeća kada u Saborskom živi 600 stanovnika u 40-ak kuća.
Otkud ime Saborsko?
U jednom od prethodnih članaka sam pisao o porijeklu imena Saborsko, pa sam napisao da je možda (1. varijanta) nastalo od riječi sabirati, sabiranje, pošto je Saborsko naseljavano s više strana, posebice u 18. stoljeću. Danas sam bliži drugoj varijanti, a to je da je ime Saborsko nastalo iz kombinacije riječi; iza borova, Za-borovima, Zaborski, ...
Zašto sam skloniji vjerovati da bi ova druga varijanta bila točnija, zato što Modruški urbar kaže kako je u Zaborskom godine 1486. postojalo 12 naseljenih i 6 i pol opustjelih kmetovskih imanja, frankopanski dvorac, feudalčeva domena i katolička crkva, što znači da je to bilo vrijeme početka naseljavanja Saborskog pa se ne može govoriti o nekom značajnijem sabiranju stanovništva, pa sukladno tome nastanku imena Saborsko.
U starim vojnim kartama uvijek imamo toponim Borovi vrh, današnji Borik, pa gledano sa strane Ličke Jesenice netko je u to vrijeme našu župu mogao nazvati baš po tom toponimu; župa za (iza) Borovima, Za-borsko, Zaborsko. (I.M.)
Komentari