Slušali smo u čitanjima Isusovo obećanje da će učenicima poslati drugog Branitelja, a to je Duh Sveti. Isus svoje učenike vidljivo napušta. Dok je on bio s njima, on ih je štitio, on ih je branio, bio im je jamstvo da će se u svim situacijama života naći neko rješenje, neki izlaz. Sada ih Isus napušta vidljivo iako realno s njima ostaje, daje jamstvo: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”, ali na drugačiji način, snagom svoga Duha. Zato Isus kaže učenicima da se ne razilaze, da ostanu zajedno u molitvi i čekaju dolazak Duha Svetoga jer će im taj Duh dati snagu, snagu za život, snagu da se mogu suočavati s protivštinama života.
Čuli smo u prvom čitanju kako se učenici nalaze zajedno s Marijom, Isusovom majkom, i silaze na njih kao neki razdijeljeni ognjen jezici. Duh Sveti očituje se kao oganj, ne kao onaj koji uništava, nego onaj koji grije, daje toplinu i taj oganj proizvodi u učenicima snagu da se mogu hrvati sa životnim protivštinama. Na Isusa Duh Sveti sići će u obliku goluba. Znamo da je golub simbol bezazlenosti jer tko se boji goluba. U tom smislu Duh je predstavljen kao onaj koji djeluje tiho, delikatno, on djeluje na nutrinu, ne uvijek kao nekakav silan vjetar, nego kao nutarnja snaga koja čovjeku daje da izdrži. Svi mi znamo što znači kada se za nekoga kaže da je klonuo duhom. Znak je da je osoba razočarana, potištena, u nekakvom beznađu. Duh je također prikazan kao Božja snaga koja ujedinjuje ljude. Duh je snaga koja ujedinjuje. Kad je Duh sišao, različiti ljudi iz različitih krajeva i različitih jezika su se razumjeli i onda se neki čude kako to da razumijemo one koji govore drugačijim jezikom. Ljudi Duha Božjeg se razumiju. Svi mi znamo, nerazumijevanje među ljudima nije zato što su različiti jezici, nego zbog toga što je različitih duh. Kada je različit duh, onda se ljudi ne razumiju, a to može biti nerazumijevanje u vlastitoj obitelji pa nadalje.