Ako istraga još nije gotova, ako detalji ostaju skriveni, jedno je ipak jasno: čovjeka se ne ubija bez razloga. Smrt Charlea Kirka postaje snažan podsjetnik da istina ima težinu koju, onaj koji živi u laži, ne podnosi olako. Da ga je pokretala prazna riječ ili isprazna slava, ne bi bio prijetnja. Ali ako je živio za Istinu, onda njegova šutnja nakon smrti govori još glasnije od riječi. Iz Božje perspektive, mučeništvo nije besmisao. Ono je pečat da je svjedočanstvo bilo stvarno, da ono što se govorilo nije bilo samo mišljenje, nego svjetlo koje je obasjalo tamu. Tamo gdje tama ne može podnijeti svjetlo, pribjegava nasilju. I to nasilje – iako u očima nekih izgleda kao pobjeda – u očima Boga postaje potvrda da je život bio položen za nešto veće od njega samog. Charlijevo ubojstvo tako nosi poruku svima nama: istina je dragocjena, ali nije jeftina. Ona traži sve. Traži i da budemo spremni položiti vlastiti život, ako je potrebno. To ne znači da svi moramo umrijeti kao mučenici, ali znači da se nitko tko ljubi istinu ne može nadati lagodnom životu u svijetu koji često gradi na laži. Ako istraga traje, neka traje. Ali s onu stranu papira i dokaza, Božje dijete vidi ono što nikakav sud ne može presuditi: smrt čovjeka za istinu nikada nije besplodna. Ona uvijek rađa novim svjedocima, novim srcima koja se bude, novim dušama koje shvaćaju da istina, iako opasna, jest jedino što oslobađa.

You have no rights to post comments