Gledajući danas popodne Saborsko iz Malkoča i Dumenčića djelovalo mi je tako blaženo i spokojno pod bijelim pokrivačem.

Tišina se širila svuda dokle uho čuje i pogled seže... Pa subota je danas, pomislih, vrijeme je iza ručka ...!? Osim toga i zimsko je doba, dani su kratki,  a noći duge, preduge..., što dodatno pojačava taj nelagodan dojam praznine. 

Jedine iskrice života tinjaju još; na pilani u Kuselju gdje radi 10-tak radnika, u Područnoj školi s isto toliko đaka i oko Doma u Senju, u gostionici, trgovini i pošti. 

Ima nešto drugo što mene muči, pa ovaj mir pripisujem godišnjem dobu i tmurnom popodnevu. Malo nas je i svakim danom nas je sve manje. To je ta zloslutna praznina koja se osjeća na svakom koraku, pred svakom kućom. Saborsko tone u dubok zimski san s neizvjesnim ishodom.


 

 

 

DANAS PRIJE PODNE 

 

 

 

 

You have no rights to post comments