Naslovnica
Crna Uvala (Uvala) je stari naziv Skrade
- Hitovi: 389
Crna Uvala je stari toponim današnje Skrade, odnosno naziv koji se kroz povijest koristio za ovaj prostor u zaleđu Saborskog. Krajem 19. stoljeća naziv Crna Uvala, odnosno Uvala se sve rijeđe koristi, a početkom 20. stoljeća počinje se paralelno koristiti i naziv Skrada, koji se zadržao do danas.
U povijesnim matičnim i crkvenim knjigama iz kraja 19. i početkom 20. stoljeća uz naziv Saborsko bilježe se i nazivi pojedinih zaselaka koji čine današnje područje Skrade: Uvala - Skrada, Skrada - Prosina, Skrada - Medviđar, ..., te, kako se razvoj naselja nastavlja, prevladava naziv Skrada.
Povijesne karte, osobito austrijske topografske iz drugog dijela 19. stoljeća, jasno bilježe Crnu Uvalu i okolne lokalitete te otkrivaju ranu strukturu naseljenosti i okolnih toponima koji su se od tada djelomično promijenili ili nestali s modernih karata, kao npr. Dejnovac.
Prema raspoloživim kartografskim izvorima i matičnim popisima stanovništva, prvi stanovnici Crne Uvale/Skrade bili su rodovi Sertić i Kovačić, čije se prezime pojavljuje na kartama iz 1887. godine. Kasnije se iz Saborskog u Skradu doseljavaju i drugi rodovi, među kojima su Štefanci, Grdići i Špehari.
U Saborskom od noćas pada slab snijeg
- Hitovi: 331
U Saborskom od noćas pada slab snijeg, temperatura zraka je -0.8 °C, cesta je prohodna. Ovo je tek kratkotrajna snježna epizoda jer već početkom drugog tjedna prognostičari najavljuju značajno zatopljenje koje će potrajati najmanje do kraja veljače.
Saborsko 80-tih godina prošlog stoljeća
- Hitovi: 325
Prekrasna panorama Saborskog snimljena s Alana, a obuhvaća Brdine i Borik (Štrci, Malkoči, Šolaje i Dumenčići) na lijevoj trećini fotografije, Varoš u sredini, te crkvu, Tuk, Kloštar i školu na desnoj strani. Autor svih ovih fotografija je Martin Špehar (Martin Jose Pavina) koje mi je njegov sin Milan Špehar u obliku dijapozitiva predao u trajno vlasništvo.
Strare fotografije iz Saborskog
- Hitovi: 676
Na naslovnim fotografijama su Martin Jose Pavina i Marko Hodak Jose Petrova iz Panjića, autori većine ovih fotografija.
Slijedi niz fotografija koje prikupljam već duže vrijeme, no smatram da ih još ima puno kod naših Saborčana, prvenstveno onih koji su iz Saborskog iselili prije rata.
Na Eurosong smo poslali pjesmu koja se referira na običaj sicanja - tradicionalnog tetoviranja djevojčica
- Hitovi: 256
Na Eurosong smo poslali pjesmu koja se referira na običaj sicanja - tradicionalnog tetoviranja djevojčica koji je do 2. svj. rata postojao u većini hrvatskih krajeva u BIH, kao i nekih dijelova Hrvatske naseljenih Hrvatima iz BIH.Zimski kadrovi Kuselja, Biljevine i Saborskog iz zraka
- Hitovi: 1868
Ispod većine fotografija vidjet ćete naziv Potoci – Kuselj. O čemu se radi? Stari naziv za ovo polje koje vidite na naslovnoj fotografiji bio je Beli potoki, zatim Beli potoci, pa samo Potoci, a na novijim topografskim kartama Bijeli potoci. Na Potocima se nalazi izdašan izvor Kuselj. Naziv dolazi od riječi kuželj, odnosno mjehurića zraka u vodi, koje možemo vidjeti promatrajući izvor.
Vuković Kapela - Saborsko
- Hitovi: 398
VUKOVIĆ KAPELA kretanje broja stanovnika u razdoblju 1857. - 1971.
god. broj
1857. - 38
1890. - 37
1900. - 52
1910. - 34
1921. - 26
1931. - 64
1948. - 75
1953. - 86
1961. - 27
1971. - 33
Vuković Kapela je izumrli zaselak koji je bio u sastavu naselja Saborsko, nalazio se na njegovoj južnoj strani u pravcu Javornika, smješten na zaravni neposredno iznad izvora rijeke Jesenice, a ispod brda Konjak.
Vuković Kapela bila je naseljena nešto više od sto godina, a kroz to razdoblje bilježen je broj stanovnika, kako je prikazano u tablici iznad. Vuković Kapela je do kraja 70-ih godina u potpunosti iseljena. Neki su stanovnici otišli tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, neki tijekom 60-ih godina u gradove, a neki u Saborsko, u Varoš, primjerice Jure Vuković te Ivan i Mića Vuković Matešin na Brdine. Najbrojnija obitelj bili su Milankovi, među njima je najpoznatiji Ivan Vuković Milankov (1920.-2022.) koji je odselio u Popovaču, gdje je 2022. umro u 102. godini života.
Noćas je u Saborskom pao snijeg
- Hitovi: 417
Noćas, tijekom noći, najvjerojatnije nekoliko sati prije jutra, kiša je prešla u snijeg, što se vidi i po temperaturi koja je u 01:48, poslije ponoći, još uvijek bila u plusu i iznosila 4,6 °C. Tek je pred jutro prešla u minus te iznosila oko −1 °C. U Biljevini i Kuselju je palo nešto više snijega nego u Saborskom, sukladno razlici u nadmorskoj visini.
Nakon dugo tmurnih i kišnih dana danas se u Saborskom konačno pojavilo sunce
- Hitovi: 320
Jutro je osvanulo djelomično vedro, uz temperaturu od 2,8 °C u 7:50, dok je najviša dnevna temperatura uz potpuno vedro nebo iznosila 12,2 °C u 13:44. Vedrina neće dugo potrajati jer već sutra stiže nova promjena vremena s kišom, a u višim predjelima u drugom dijelu dana moguć je čak i snijeg. Nakon toga slijedi razvedravanje. U novi tjedan ući ćemo s jutarnjim minusima.
Vrelo Točak na tisuću metara nadmorske visine
- Hitovi: 166
Izvor Točak nalazi se na tisuću metara nadmorske visine na brdu Cigelj kod Čorkove uvale, samo 250 metara od vrha.
Poučno rekreativna staza Čorkova uvala i Plitvica · 1. Staza “Čorkova uvala” (St3-1-2-3-P3) – 21km
(St3, 1, 2, 3, P3) – dužina 21 km Početak staze je na Labudovcu (stanica panoramskog vozila St3), preko točke 1, gdje se razdvaja od staze „Plitvica“, do sela Čorkova Uvala (2) i natrag preko planine Preka kosa, do točke 3, gdje se spaja sa stazom „Plitvica“ i dalje do pristaništa za brodove (P3) u Kozjačkoj dragi.
Poučna staza 1. "Čorkova Uvala", koja prolazi pored lugarnice, duž livade, kroz geomorfološki lokalitet Karlovci, kod točke 2 (slika ispod) odvaja se jedna staza (također markirana) koja uz veliku strminu vodi ravno do izvora (nije ucrtana u karte), to je samo za pustolove i one s dobrom kondicijom.
Izvor je označen crnom točkom, a najviši vrh se zove Cigelj, koji dominira cijelim krajem.
Prašuma Čorkova uvala
- Hitovi: 472
AUTOR TEKSTA: Prof. dr. sc. Branimir Prpić / Foto: Ivan Matovina
U sklopu Nacionalnoga parka Plitvička jezera očuvana je najljepša prašuma Dinarida – Čorkova uvala. Prašuma se nalazi u odjelu 1 istoimenoga šumskoga predjela s površinom od 79,50 ha. To je iskonska nedirnuta šuma bukve i jele (Abieti – Fagetum dinaricum Ht 38) koja se razvija isključivo pod prirodnim uvjetima svoga staništa bez neposrednog utjecaja čovjeka. U prašumi je u prošlosti posječeno poneko stablo za izradu daščica kojima su se nekada pokrivale kuće (šindra) što nije moglo narušiti prašumsku strukturu.
U prašumi Čorkova uvala nalazimo sve razvojne faze europske prašume bukve i jele. To su optimalna faza, faza starenja, faza raspadanja i pomlađivanja te faza mlade šume: Navedene se faze u ovoj prašumi pojavljuju mozaično u malim površinama. Danas u prašumi Čorkova uvala prevladavaju faze starenja, raspadanja i pomladivanja. Vrlo dinamičan razvoj dogada se u prašumi u prijelazu iz faze starenja u fazu mlade šume, dakle u fazama raspadanja i pomlađivanja.
Najdulje traje optimalna faza koja kod jele i smreke iznosi od 300 do čak 500 godina, a kod bukve oko 200 godina. Zavisno o kakvoći staništa, odnosno količini tla, jela i smreka žive u krškim staništima i više od 700 godina, a bukva više od 300 godina. U jednome trajanju života jele i smreke bukva se dva puta obnovi, a isto se odnosi na javore i brijest.
Drveće polaganije prirašćuje i dulje živi u skromnijim uvjetima staništa. Na kamenim blokovima gdje nalazimo tlo, planinsku crnicu (kalkomelanosol) i u plićim varijantama smeđega tla, na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol), životne prilike, a posebno opskrba vodom i hranjivima vrlo su oskudne što uvjetuje smanjeni prirast u visinu i debljinu kao i dulji život.
U dubljim varijantama smeđega tla na vapnencu, te u lesiviranim tlima (luvisol), dakle u škrapama, vrtačama i donjim dijelovima krških padina, drveće ima na raspolaganju više vode i hranjiva, ono brže raste, ranije doživi životnu kulminaciju i kraće živi.
Ova raznolikost vrsta drveća i njihovih staništa uvjetuje u ovoj šumi različitu dinamiku razvoja. Najveću ulogu ima pri tome raznolikost mikrostaništa u malome prostoru (fenomen krša). Posljedica su ekološke konstitucije drveća, te pojave različitih mikrostanišnih prilika, stalnost preborne strukture prašume u svim razvojnim fazama prašume Čorkova uvala uz iznimku faze pomlađivanja.
U prašumi je lako uočiti kako se jela i smreka pomlađuju ispod bukovih krošanja, bukva i jela ispod smrekovih i smreka i bukva ispod jelovih krošanja.
Prašuma je poznata i po odumrlim stablima svih vrsta drveća koja leže na tlu. Mrtvo se drvo bukve i javora brzo mineralizira i pretvara u tlo dok je kod jele i smreke to vrijeme vrlo dugačko i traje više od 80 godina.