Naslovnica
Čorkova Uvala u prošlosti i sadašnjosti
- Hitovi: 447
Čorkovu Uvalu su, krajem 18. ili početkom 19. st. naselili Čorci iz istoimenog zaseoka Čorci kod Vrhovina. Stanovnici Čorkove Uvale uglavnom su živjeli od šumskih poslova: sječe drva, izvlačenja trupaca i izrade šindre. Živjeli su u kućnim zadrugama; svaka je obitelj imala gazdu, obično najstarijeg člana, koji je bio glavni u pitanjima poslova i financija. Bili su poznati po dobrim konjima koji su im služili za izvlačenje trupaca iz šume.
Još se sjećam, kao dječak, kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su Čorci za većih blagdana odlazili u crkvu – konji upregnuti u kola bili su uglancani, a oprema okićena. Još mi u ušima odzvanja zvon praporaca koji su se stapali s ritmom kasa konja. Čorci su sa svojim zapregama bili glavna atrakcija u Saborskom. Nakon svete mise zadržavali bi se u gostionici, uz pjesmu i vino.
A onda je, gotovo preko noći, sve utihnulo.
Da je Hrvatska bila uključena u naoružavanje armije BIH dokazuje i slučaj "ANTONOVA 26" SRUŠENOG U PRAŠUMU ČORKOVA UVALA 1.8.1994.
- Hitovi: 657
Foto lijevo: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/u-potrazi-za-pilotom-samirom-beganovicem / Foto desno: saborsko.net
NEKI ČLANCI KOJI SU SE BAVILI SLUČAJEM PADA UKRAJINSKOG ZRAKOPLOVA ANTONOV 26 U PRAŠUMU ČORKOVA UVALA 1.8.1994.
Slobodna Dalmacija 30.09.2008. piše: "Tog 1. kolovoza 1994. Nikša Župa se nalazio u teretnom avionu “antonov 26”, vlasništvu ukrajinske civilne flote, na letu iz Cazina u Pulu, skupa sa sedmoricom Ukrajinaca i bosanskohercegovačkim pilotom Samirom Beganovićem. On je, navodno, ukrajinskim kolegama pokazivao rutu. Avion je, međutim, oboren iznad Plitvičkih jezera, točno iznad Saborskog, nakon čega je i avion i nesretne putnike “pojeo” službeni mrak."
Ravni Lug kroz 100 godina postojanja, od nastanka do nestanka
- Hitovi: 490
Prema dostupnim povijesnim podacima, na području Ravnog Luga 1871. godine postojalo je četiri do pet „stanova“ (sezonskih ili stalnih nastambi) te već parcelirano zemljište, što upućuje na organizirani početak naseljavanja. U popisu stanovništva iz 1890. godine Ravni Lug bilježi 73 stanovnika.
Naselje je, od svoga formiranja krajem 19. stoljeća do potpunog gašenja početkom 1980-ih godina, postojalo približno jedno stoljeće. Tijekom 20. stoljeća u Ravnom Lugu su pretežito živjele obitelji Vuković, uz jednu obitelj Kovačić i dvije obitelji Hodak.
Župa Saborsko 1939. godine brojila je 3.352 stanovnika. Proces iseljavanja iz Ravnog Luga započinje nakon Drugoga svjetskog rata, u kojem je naselje pretrpjelo 35 žrtava, od čega 14 civilnih. Intenzivnije demografsko pražnjenje uslijedilo je tijekom 1960-ih i 1970-ih godina.
Prema popisu stanovništva iz 1953. godine Ravni Lug imao je 208 stanovnika u 35 kuća, što predstavlja demografski vrhunac u razdoblju od 1890. do 1971. godine. Godine 1971. broj stanovnika smanjio se na 110. U popisu iz 1961. godine Saborsko je imalo 1.832 stanovnika, od čega je na Ravni Lug otpadalo 195 osoba.
Kućni brojevi u Ravnom Lugu nastavljali su se na numeraciju iz zaseoka Kuselj te su obuhvaćali raspon od 305 do 330, s ukupno 25 osnovnih brojeva i deset dodatnih oznaka (A, B ili C). Numeracija se potom nastavljala u Čorkovoj Uvali do broja 344. Stanovništvo je živjelo skromno, pretežito od poljoprivrede, stočarstva i šumskih radova, u drvenim seoskim kućama pokrivenima drvenom šindrom (šimblom).
Istraživanje Damira Milakovića: Prezime Hodak
- Hitovi: 406
Damir Milaković
Zagreb, siječanj 2020.
PREZIME HODAK
Prilog - knjiga je dostupna na linku: http://www.saborsko.net/doc/Hodak_prezime.pdf
Prvotni motiv, značenje, način nastanka, vrijeme nastanka i način razvitka prezimena Hodak danas nije potpuno jasan. Mogući prvotni motiv prezimena je zanimanje ili služba (ist. arm. Hodak, pastir), osobno narodno ime (Hod) ili nadimak (prema osobnoj tjelesnoj značajki i karakterističnom načinu kretanja u prostoru (hod) ili obiteljski nadimak prema osobnom (narodnom) imenu rodonačelnika Hodak). Prezime Hodak može biti preinačeno i imati različite izvedene oblike: Hodal, Hodalo, Hodan, Hodanović, Hodaković, Odak, Odačić, Odaković.
Najstariji spomen imena Hodak nalazi se u osnivačkim poveljama manastira Dečani iz 1330-1345. godine čiji se posjed prostirao na graničnom prostoru između današnje Crne Gore, Srbije, Kosova i Albanije, te molbi Vlaha iz sela Trogirske zagore austrijskom nadvojvodi Karlu iz 1579. godine.
Muster lista (popis vojnika) iz 18. stoljeća (slika lijevo)
Istraživanje Damira Milakovića: Prezime Matovina
- Hitovi: 5090
Damir Milaković
Zagreb, travanj 2020. godine
PREZIME MATOVINA
Prilog istraživanju jezičnog podrijetla, povijesne i geografske rasprostranjenosti prezimena Matovina
Cijeli članak je dostupan ovdje
Sažetak
U radu se na temelju malobrojnog objavljenog arhivskog materijala i publikacija prikazuje i analizira jezično podrijetlo bunjevačkog prezimena Matovina, njegova povijesna i geografska rasprostranjenost u Republici Hrvatskoj. Dati su i toponimi na području Republike Hrvatske i Crne Gore koji sadrže ime Matovina.
Ključne riječi: Matovina, prezime, ime, Bunjevci, Lika, Podgorje.
Porijeklo Saborčanskih prezimena Conjar, Špehar, Štrk i Galović
- Hitovi: 604
Prezime
Conjar (Zollner) povezuje se s područjem Kočevja (njem. Gottschee) i poviješću tamošnjih Nijemaca (Kočevari), koji su stoljećima činili njemačku jezičnu enklavu u Sloveniji. je njemačkog podrijetla i spada u skupinu prezimena koja su nastala prema zanimanju (profesionalna prezimena).
Ovdje su ključne činjenice o porijeklu i značenju prezimena:
Značenje: Prezime proizlazi iz srednjeg visokonjemačkog jezika, točnije od riječi zöllner, što znači carinik, sakupljač poreza ili ubirač cestarine. Riječ dolazi od korijena zoll (carina/porez).
Povijesni kontekst: U srednjem vijeku, kada su prezimena postajala nasljedna, ovo se ime davalo osobama koje su bile zadužene za naplatu cestarina na cestama, mostovima ili za ubiranje carinskih pristojbi na granicama.
Podrijetlo prezimena: Ime se u povijesnim izvorima navodi među prezimenima stanovnika kočevskog kraja, uz druge specifične oblike poput Špehar ili Galović. Mnogi nositelji ovog prezimena u Hrvatskoj vuku korijene iz sela u blizini granice sa Slovenijom (npr. oko Saborskog ili Gorskog kotara), kamo su se kočevski Nijemci i srodno stanovništvo naseljavali tijekom stoljeća.
Kočevari (Gottscheers): To je bila skupina njemačkih doseljenika (uglavnom iz Koruške i Tirola) koji su u 14. stoljeću naselili šumovito područje Kočevja. Razvili su vlastiti arhaični dijalekt, gottscheerisch, koji se održao više od 600 godina.
Zločin nad Hrvatima u Rakovici, Drežnik Gradu i u "Ustaškim dragama" nakon 2. svjetskog rata
- Hitovi: 508
RAKOVICA / DREŽNIK GRAD - Tijekom 2. svjetskog rata i nakon rata počinjeni su mnogi zločini nad Hrvatskom vojskom i civilnim stanovništvom, a takvi zločini su se dogodili i u Domovinskom ratu. I u svakoj zabilježbi zločina na kraju je pisalo: "ZA ZLOČIN NITKO NIJE ODGOVARAO".
Jedan od takvih zločina nad Hrvatima dogodio se i 19. veljače 1947. godine. Na području općina Rakovica i Drežnik Grad djeluju križarske skupine Pavla Štajduhara iz Rakovice, Đuke Žanića iz Drežnik Grada, Marka Obajdina iz Slunja, Jose Sertića iz Sertić Poljane, Ivana Kukuruzovića i Mile Špehara iz Vaganca.
Pod optužbom da surađuju s križarima stradali su i brojni civili. Tako je OZN-a Rakovica u ljeto 1946. optužila i bez suđenja strijeljala Dragutina Rendulića, Ivana Badanjaka, Tonka Kesera i Milu Štajduhara, u dobi od samo 17 godina.
Njihova su tijela pokopana na mjestu strijeljanja, kraj tzv. žutog puta. Rodbina je tek dvadesetak godina poslije dobila od vlasti odobrenje da posmrtni ostatci strijeljanih mogu biti preneseni u rakovičko groblje.
Najveća grupa križara, 32 pripadnika, pod vodstvom Jose Sertića, likvidirao je KNOJ-a u rano proljeće 1947. godine u šumi Trovrh, iznad Korita. Većina križara je poginula u borbi, a oni koji su zarobljeni bez suđenja su strijeljani, a lokacija njihova strijeljanja i ukopa naziva se Ustaške drage.
Sertići senjski uskoci
- Hitovi: 447
Grbovnica ličke časničke obitelji SertićSaborsko.net danas slavi 18. rođendan
- Hitovi: 894
2. veljače 2008. godine započeo je s radom portal saborsko.net.
Prvi dizajn stranice osmislio je i u rad pustio Josip Anušić, vjeroučitelj iz Plaškog. Administrator portala bio je Mario Matovina, tada srednjoškolac, dok je izvještaje pripremao i objavljivao Ivan Matovina. Na portalu su objavljivani i stručni članci prof. dr. sc. Rade Kneževića, prof. pov. umj. Marinke Mužar, dr. Mile Bogovića, prof. Ivana Vukovića i ostalih.
Od samih početaka saborsko.net bavi se istraživanjem povijesti Saborskog i porijekla saborčanskih rodova. Tijekom proteklih 18 godina prikupljeno je gotovo sve što se iz dostupnih povijesnih izvora moglo prikupiti, čime je stvoren vrijedan i jedinstven arhiv o prošlosti našega kraja.
Bile su to prve javne objave u povijesti Saborskog koje su omogućile da svatko, u bilo kojem trenutku i s bilo kojeg mjesta na svijetu, putem interneta vidi što ima novoga u Saborskom. Danas, u vremenu „pametnih“ telefona, to se podrazumijeva – no tada je to bio veliki iskorak.
Danas je ujedno i rođendan urednika portala saborsko.net, koji slavi 63. rođendan. Hvala svima onima koji su nam tijekom svih ovih godina pomagali da opstanemo, bilo to moralno, materijalno ili stručno!
Gatska župa i Brinje (Vukovići i Tomšići su starosjedioci na području srednjovjekovne Gatske)
- Hitovi: 559
Gačani kao naselje zabilježeni su već 818. u vijesti da su na franački dvor došli poslanici Borne, »ducis Guduscanorum«, koji se u Einhardovim analima o tom događaju zovu i Goduscani. Pored Krbave i Like Konstantin Porfirogenet spominje u Hrvatskoj i Gatsku župu kao onu kojom, zajedno sa one prve dvije, upravlja posebno hrvatski ban. Već je spomenuta misao da je ta Gatska bizantinskoga pisca možda zahvatala i Modruš i Vinodol i dio susjedne Istre do Raše. Njoj je u to vrijeme spadao, možebit, i Senj, koji se kasnije kao primorska luka osamostalio.
Kraj Andrija darovao je 1219. cijelu Gatsku župu templarima. Tom prilikom naznačena je u ispravi o tome i njena granica. Ona je počinjala kod potoka Žrnovnice u blizini današnjih Ledenica, a otuda je tekla na Vratnik, odakle je okrenula na Bužane gdje je između te župe i Gatske međa bila kod Krasna. Odavde je granica išla pored Hrastovke, danas šume kod Tisovca, te je otuda udarila na crkve sv. Đure i Marka (u blizini Sinca), a odande na Jesenice (kod Saborskoga) i dalje do Plasa gdje se nalazila međa s Modrušom. Od Plasa tekla je između te dvije župe granica u ravnoj crtina Žrnovnicu. Templarima je kralj 1269. oduzeo Senj i Gatsku i zadržao za sebe, a njima je dao u zamjenu prostranu i plodnu Dubičku župu. Nešto godina poslije toga dvor je i Gatsku i Senj darovao Frankopanima, koji su ih u svojim rukama održali do pada Like i Bužana u turski posjed. Tada je na području Senja, Otočca i Brinja osnovana Krajina, te su utvrđenja u tim mjestima potpala pod nju.
Izvedenice muških imena po saborčanski
- Hitovi: 432
Maštovitost je bila nužnost, jer je u Saborskom nekoć živio velik broj osoba s istim imenima i prezimenima. Kako bi se znalo tko je tko, nastajale su različite inačice krsnih imena. One su se oblikovale na više načina: korištenjem umanjenica i uvećanica (po imenu se često moglo zaključiti je li osoba bila manjeg ili većeg rasta), imenima od milja, imenima prema naravi (blag, ljutit, drzak i sl.)
Stara saborčanska imena koja sam pronašao u sakramentalnim knjigama iz 19. stoljeća, a kojih danas u Saborskom više nema: Gabre, Grga, Gašpar, Ilija, Jakov, Izidor, Tadija, Šimun, Roko, Bartol, Filip, Adam, Karlo, Fabijan, Mijat, Vicko,
Muška imena i njihove izvedenice (20. stoljeće)
Andrija – Jandra, Jandre, Jandrić, ...
Ante – Anta, Antić, Antica, Antiša, Antesija, Antela, Anćina, ...
Dane – Dana, Danić, Daniša, ...
Dragutin – Dragan, Drago, Draga, ...
Franjo – Franja, Vranjo, Vranja, Vranjica, ...
Ivan – Ive, Iva, Ivica, Iveško, Ivelja, Ico, Ica, Ican, Ivanko, Iso, Iko, Ika, ...
Josip – Joso, Joko, Joka, Josa, Joćo, Joćan, Jockan, Josica, Josina, Josarda, Jojan, Joja, Jole, Jojo, ...
Jure – Jura, Jurica, Jurić, Juriša, Juraga, Juraj, Jursa, Đuka, Đuran (naslovna forografija), ...
Leopold – Polda, Polde, Poldić, ...