Zamisao ovog teksta je pokušati na jednom mjestu ukratko napisati što više o borbi s Osmanlijama u Lici. Od strane Turskog carstva (tada vodeće svjetske vojne sile) iz Bosne bili smo stoljećima izloženi pljački, ubijanju, odvođenju stanovnika u ropstvo, etničkom čiščenju, razaranju gradova, dovođenju stranog stanovništva i oduzimanju hrvatskog teritorija. Bila je to boraba za goli život Hrvata, opstojnost nacije i države i trajala je oko 300 god. Turci su zauvijek promijenili budućnost Hrvatske što možemo oprostiti, ali nikada zaboraviti.
    Nije cilj teksta opisati cijelu borbu Hrvata protiv Turaka, niti spomenuti sve bitke, političke događaje ili sve slavne ratnike u toj borbi. Naveli smo neke povjesne stavove koji objašnjavaju tijek tog dijela povijesti. Kronološki su posloženi događaji u Lici. Spomenuli samo i neke druge važne događaje koji su usmjerili ukupni tijek povijesti.
    Na kraju su detaljnije opisane nedovoljno pozanate slavne pobjede protiv Turaka u Lici kao bitka kod Jurjevih stijena i kod Vrpila. U široj javnosti je poznat veliki poraz od Turaka, Krbavska bitka, pobjeda kod Siska i kod Sinja (Sinjska alka). Ostale slavne bitke su manje poznate kao obrana Gvozdenskog.
Spomenimo još da su Srbija a posebno Bosna nakon turske okupacije sudjelovale u turskim ratovima protiv krščanskih država pa i protiv Hrvatske. Svi bogumili u Bosni su prešli na islam. Posljedice turskih osvajanja su što danas imamo muslimane u Bosni i pravoslavne Vlahe (danas Srbi) zapadno od Drine.
Od početka najezde bosanske turske vojske na hrvatski prostor pa do zaustavljanja pljački i ubijanja, Hrvatska je gospodarski, politički i demografski propala, izgubivši više od 60% svoga stanovništva. Za to vrijeme bilo je uništeno i razoreno oko 3.000 gradova, sela i naselja i 500 crkava i samostana. U tom sklopu bile su također uništene Makarska, Skradinska, Kninska, Krbavska, Bosansko-đakovačka i Srijemska biskupija, a u sastavu Zagrebačke biskupije propali su Požeški i Čazmanski kaptol. Propale su i sve crkvene župe i sva kulturna dobra stvarana stoljećima. Netragom su nestali pisani spomenici, rukopisne i tiskane knjige i duhovne vrijednosti, kao i sama žarišta pismenosti i kulturnog djelovanja. U najvećoj mjeri bio je uništen i obrazovani sloj hrvatskog naroda, a nekad moćni rodovi pali su na prosjački štap. Zauvijek je Hrvatska izgubila i dio svoga etničkog i državnog prostora između rijeke Vrbasa i Une. Bijeda i siromaštvo životna su stvarnost Hrvatske, a njezino povijesno i političko biće pretvoreno je u krhotine. Takav stupanj razaranja i uništenja materijalnih i duhovnih dobara i stanovništva nije zabilježen nigdje na europskom prostoru, niti je ijedan stari europski narod doživio približno istu katastrofu.
Događanja od 1463. do okupacije Like 1527.
Turska je bila najveće zlo za hrvatski narod, plemstvo i državu. Oni su iz korijena iščupali hrvatsko nacionalno biće, rascjepkali zemlju i naselili strance na nju. Turci su zlo koje se ne zaboravlja. Herojski protuturski ratovi su premalo poznati hrvatskoj javnosti i trebalo bi o njima češće pričati. Turska vojska (ustvari bosanski muslimani i pravoslavni Vlasi) nas je ubijala stotinama godina, ukrala nam zemlju i uništila budućnost.
Tekst: Zavičajna udruga Ličana "Vrilo mudrosti" Slavonski Brod
Više o Borbi s turcima u Lici možete pročitati na: http://vrilo-mudrosti.hr/ratovi/ratovi_turci1.htm

Komentari  

#1 Darko 2019-11-28 08:08
I opet bi da mogu.I ne samo oni.
Zato trebamo pametno vodstvo za opstanak.Jer ko zna sto se iza brda valja.
#2 Ivan 2019-11-28 15:52
Stanje već godinama nije dobro za Hrvatsku, dapače sve je gore i neizvjesnije. Nemamo političkog konsenzusa oko bitnih pitanja.Mi ne upravljamo svojom državom, konce vuku moćnici iz sjene.

You have no rights to post comments